Popi i Johnny opet putuju ...
Antigravitacijske antene su morale biti puno veće, i čvršće nego na "Sunčanoj zraci", jer je i brod bio puno veći
Dok smo postavljali antene, nazvala me Tonka i rekla :
"Johnny čestitam, sjeli su novci na račun od prodaje tvoje knjige !"
"Kakve knjige ?" nisam mogao raditi dvije stvari odjednom,
montirati antene u svemiru na veliki brod, i sjećati se knjige ...
"Johnny, pa onaj brodski dnevnik, koji si ti pisao, a ja sam ga poslala izdavaču, kojeg poznajem, još od onda kad sam bila konobarica"...
"Aha, brodski dnevnik, super, samo da nisu tamo koordinate zlatnih planeta ?" malo sam se zabrinuo
"Ne brini, nismo baš sve stavili u knjigu, ostavila sam skrivene naše male tajne ..." reče veselo Tonka
"OK" rekoh šarafeći veliki šaraf od postolja antene
"sa tobom nikada nije dosadno", rekoh
" ne ako se mene pita, " reče veselo Tonka
Gledam veliku antenu, i razmišljam o strašnim crnim rupama,
hoće li biti dovoljne ove antigravitacijske antene, za ovako veliki brod ?
Brodski kompjuter je naparavio analize, proračune i simulacije, koje sam ja povećao za faktor sigurnosti 3, ali ipak sam osjećao strah ...
Završavam posao, stavljam alat u torbu, i javljam Popiju da ulazim u brod.
Samo da sve dobro prođe, o Bože, što je ovaj skafander neudoban, morat ću ga promijeniti ...
Kad sam ušao u brod, skinuo sam skafander.
Sav sam u znoju, Tonka mi pruža hladno pivo : " živjeli "
"gladan sam", cvilim i plačljivo gledam u Tonku
"ja sam konobarica, a ne kuharica, mogu ti skuhati jaja" reče Tonka
" pa do Zlatnih planeta, imaš vremena obnoviti znanje kuhanja" govorim , nadam se, razumno
Tonka me čudno gleda , i odlazi u brodsku kuhinju
U kuhinji se najela , gutala je vrhnje.
Zatim je hodala po kuhinji i mjerila kobasice.
Zatim je obukla prozirnu haljinu tanku.
Više nisam mislio na jelo.
Odjednom brodski robot Spony poviče : " u orbitu sunca dolaze rakete opasne "
Pogledam na radar, to nisu rakete, to su bezopasne komete u paru, zbog nečega se kometa raspala u 2 dijela, a Spony je mislila da nas napadaju.
Brodski humanoidni robot Spony je bio dar od Kamasutre, šefice osiguranja Atopije.
Robot je bio u obliku lijepe djevojke, sa veselim robotskim glasom, brzim isprekidanim pokretima robota , i sa brižnim, ljubaznim, nježnim ophođenjem.
Robotica Spony je odavala robotske znakove kod nepomičnog sjedenja i zurenja, ili po isprekidanim pokretima, ali i po "zvučničkom" elektronskom robotskim bojom glasa ...
Kamasutra je rekla da je to maska, i da je robot u stvari vrlo svestrani borbeni stroj, pomagač vojniku u borbi,
Naročito je dobar kao osobni čuvar.
Međutim do sada je Spony, kao robot , pokazivala dosta neznanja o svemiru.
Možda je robot služio na drugoj vrsti svemirskog broda, i u drugim situacijama.
Tonka je bila ljubomorna na Spony, makar je Spony robot. Popi se zaljubio u Spony. Svugdje po brodu Popi i Spony su išli skupa ...
Veliki ratni brod ličio je na velikog čudnog ježa : sav načičkan raznim topovima, antenama, a sad još i antigravitacijskom antenom.
Konačno je došao dan polaska !
Na oplati broda napisali smo "GROM", novo ime našeg broda.
Ratni mali brodovi dopremili su nam u orbitu hranu , vodu i posadu.
Pripreme su bile pri kraju.
Prof Vajt je bio na orbitalnoj stanici , Popi, Spony, Tonka i ja Johnny, i još 2 mala gmaza sa Atopije, bili smo na GROMU. Pozdravili smo se sa prof Vajtom preko taho radija.
"Sretno ! Neka vas Bog čuva !" povikao je prof Vajt mašući sa ekrana.
Naredio sam da svi stave siguronosne pojaseve.
Uključio sam brodski kompjutor i pogledao tahoradar.
Put je bio čist.
Kompjuter je obavijestio :
"Sve je spremno za polazak
Prvo uključite antigravitaciono polje, pa onda pogonske motore"
Uključio sam antigravitaciono polje.
Antena se rotirala u smjeru kazaljke na satu, spin suprotan gravitacionom spinu.
Kad je dostigla određen broj obrtaja inducirala se je antigravitacija.
Brod se je počeo polako udaljavati od planete.
Tada sam uključio jonske motore, brzina udaljavanja se je povećala.
Jonski pogon nije trebao savlađivati gravitaciju, pa je brzo dodavao brzinu brodu.
Kad smo dostigli brzinu blisku svjetlosti, uključio sam tahionsko polje.
Brod se naglo trznuo kad ga je obuhvatio tahionski mjehur, i ponio naglo nadsvjetlosnom brzinom !
Brodski kompjuter je poslao vodeću tahionsku zraku u zacrtanom navigacijskom smjeru, i ona je povukla za sobom tahionski mjehur, i brod u njemu prema dalekim galaksijama !
Letjeli smo poput nadsvjetlosne munje kroz poznati svemir.
Zvijezde su veselo namigivale, u svim bojama, galaksije su raširile svoje čipkaste haljinice od zvijezda, i kao da se čula muzika iz svemirskih daljina,
a uz svu tu čaroliju, melodično je brujio i stari brodski motor !
Prigušio sam svjetla u pilotskoj kabini, i pripremio se za prvo dežurstvo,
ostala posada otišla je u brodski restoran na klopu i pijaču.
Gledao sam kroz taho ekran.
Svaka zvijezda je bila neki topli svijet, gdje se nešto dešavalo, neke čudne sudbine, raznih civilizacija, i bujanje raznih, neobičnih oblika života ...
Letjeli smo pored nebrojenih miliona svjetova, kroz slapove zvijezda.
Možda su nas negdje, iz nekog zaklona gledale nečije oči,
možda se netko pitao tko to vozi ovaj neobični svemirski brod ...
Iza nas je ostajao nevidljivi trag tahiona, koji se je polako pretvarao u fotone , male blještave iskrice ...
|