svećenica
Karmela je putem od dvorca do garaže zastala kod malog hrama.
Ušla je u hram.
Na sredini hrama sjedila je i meditirala zatvorenih očiju dobra svećenica Rafaela Ishaha
"Dobro došla o kraljice Karmela !"
"Kako znaš da sam ja?"
"Vidjela sam te kroz prozor"
"Meditiraš?"
"Ne upala mi je mušica u oko"
"Trebam tvoj savjet" reče Karmela
"Da znam, tvoj muški rob mora ići na svoju olupinu. Zvali su ga ljudi izgubljeni u Svemiru.
Iz dubina svemirskih dolazi dvoglavi zmaj, uništit će našu planetu, ako je ti ne spasiš"
"Kako , ja ?"
"Zar zaboravljaš na svoje moći ?"
"Ali ja ne mogu vidjeti budućnost"
"Da ali ja mogu. Moraš obnoviti i zajašiti SUNČEVU ZRAKU, i dvoglavog zmaja uništiti u Svemiru, dok nije došao do naše planete. "
"Što će biti sa Charlijem i samnom ?"
"Zajedno će te lutati Svemirom siromašni, 20 godina."
"A poslije tih siromašnih 20 godina ?"
"Poslije ćeš se već naviknuti "
Kraljica izvadi ključeve od garaže i krene po saonice.
|