svemir sf svemir

Karmela i Charlie šetali su sami, zagrljeni, ušli su u šumu, zalutali u puteljcima, a ruke su bile sve toplije, a poljupci sve vatreniji.

Tada kraljica Karmela ugleda nešto :
"Gle tragovi čudovišta ! Pratit ću ih da vidim kuda je otišao."
"Da, a ja ih pratiti u suprotnom smjeru, da vidim odkuda je došao."
reče Charlie

"Što bi poduzeo da te napadne čudovište ?" upita Karmela
"Pa poduzeo bih jako velike i brze korake " odgovori Charlie

"Sporo se boriš, sporo misliš, ima li nešto što brzo radiš ?" upita kraljica
"O da, brzo se umorim" reče igubljeni austronaut.

"Volio bih vidjeti tvoju obitelj", reče Charlie.
"E neće ići danas, svi moji muževi rade u rudniku zlata, a sva djeca su u školi. Dođi sutra dragi." reče Karmela.

Vratili su se u stari grad.
"Kako fino mirišu ćevapi " reče Charlie
"Hoćeš da prođemo još jednom pored restorana ?" upita kraljica


Karmela je dovela Charlija u svoj prekrasan dvorac.
Sav je bio od kamena koji je svjetlucao.
Dvorane su bile prepune slika i skulptura.
"Ti si najljepša slika, tvoj osmjeh je vječna umjetnost. A tvoja duša je najljepša nevidljiva skulptura" rekao je Charlie kraljici Karmeli, i izvuče iz skrivenog đepa malu kutijicu, i dade je Karmeli.
"To je poklon za tebe."

Karmela San otvori kutijicu i ugleda najljepši prsten u svemiru !
Prsten je bio od zlatnih isprepletenih niti , koje su se pretvarale u oblik srca.
Karmela se nasmijala, i kao da su se svjetlucavi zvončići
sunčevi raspjevali...
"Hvala" reče kraljica.

U Charlijevom srcu uzburkali su se vodoskoci sreće, veselo je poskakivao.
"Udaj se za mene Karmela" reče izgubljeni astronaut.

"Razmislit ću, mislim da će odgovor biti pozitivan" reče mala kraljica,
sva blistajući. "Ali prvo moram isprobati što sve imaš"

U kristalnoj dvorani vodili su ljubav.