svemir sf svemir

ponedjeljak, 22.06.2009.

priprema za put

Ali na fakultetu su Johnnyu rekli:”Ako ne platite slijedeći semestar, ne možete više studirati.”
Nije imao novaca.
Kroz mračni, vlažni, tužni tunel noći, došao je u svoju malu
kutiju od stana, koja kao da je bila osvjetljena titravom, žalosnom ,đepnom svjetiljkom.
Impregnirana od tuge žalosti , jada, bijesa, depresije...
“Johnny, zašto si tako tužan?” upita ga mali simpatični Popi.
Protrljao je njegovu malu zelenu glavicu, dok su ga gledale velike oči. Popi je bio kao mali pesek.
“Upravo sam pročitao jednu knjigu sa tužnim svršetkom.”
“A koja je to knjiga?”
“Moja štedna knjižica!” rekao je Johnny jadno.
“Što ćemo jesti?” upita Popi.
Pa jeo si u devet, a sada je deset.” začudio se žalosni student. “Da, izgleda da moj trbuh ide naprijed!” zaključi Popi.
“Ne boj se Popi, imat ćemo novaca za hranu, ali neću imati za fakultet.”

Johnny je odlučio posjetiti tetka Wablea, on je bogat, možda mu posudi novce.

Drugi dan putovao je u Richsiti, gdje stanuje Wable.
Gledao je prekrasne izloge, svjetlucave stvari sa neobičnih planeta.
Sve se moglo kupiti,od igle do svemirskog broda.
Počeo je drhtati, valjda od potrošačke groznice! Elektro – bus dovezao ga je do Wableove raskošne vile od najskupljeg svjetlucavog ružičastog mramora. Velika ružičasta kuća bila je lijepa, raskošni bijeli stupovi i lukovi. Bio je to pravi mali dvorac sa tornjevima, krovovi različitih oblika i visina, ograda od srebrne i zlatne metalne čipke, roboti stražari.
Ogromna vrata ukrašena rezbarenim cvijećem iz najtrajnijeg i najskupljeg drveta, ulaz kroz veličanstvena dvokrilna vrata.
Stubište kao da je osvijetljeno sa tisuću raznobojnih dijamantnih svjetiljaka. Kroz stakleni zid vidio je prekrasni zeleni bujni zimski vrt,
a pored njega fantastično jezero - bazen sa veselim vodoskocima. Elegantni robot poslužitelj odjeven po posljednjoj modi, uveo ga je u raskošnu dvoranu prepunu rijetkih skupih skulptura, sa velikim ogledalima. Wable je upravo jeo sladoled iz zlatne čaše , ukrašene dijamantima, i gledao gole plesačice. “Kaj hoćeš, mali?” upita Wable prezrivo se smješkajući.
Svatko tko nije imao novaca, za njega je bio niža vrsta .
“Gospodine, molim Vas da mi posudite malo novaca...” jedva je promucao od treme.
“za fakultet, jelda, glupane?” nasmije se Wable. “Da, gospodine lijepo Vas molim, vratit ću Vam, radit ću za Vas poslušno kao rob!” izmucao je nespretan u govoru.
“Idiote, ti si glup, što će tebi fakultet? Ajnštajn fon Lopata! Za tebe je kramp, metla, pa i to neznaš držati! Nedam ti novaca, i nedam ni da mi meteš dvorište! Gubi se , ne želim te vidjeti, mamina mazo!”
I Wable ode u drugu prostoriju prezrivo se smijući. Robot je izveo Johnnya iz prekrasne vile. Bio je kao u nekom šoku. Hodao je i hvatao zrak.
Golemi, nevjerojatno raskošni automobili prolazili su ulicom , prezrivo svjetlucajući raznobojnim svjetlima.
Osjećao se kao nula.

Išao je u katedralu Svemirskog uznesenja ”Force and Jedi”

4.2.(Bez prestanka
molite)

Zatim je šetao i duboko udisao hladan noćni zrak, hodao, i gledao u zvjezdanu noć.
“Bože pomozi” rekao je. Bio je sam na ulici,
ali začuo je neki glas:” Kupi novine”
Ogledao se, ali nikoga nije bilo.
Odjednom ga obuze neka sila, i odvede do prvog kioska, gdje je kupio novine. Zapuhnuo je vjetar, i stranice se same otvoriše, i ugledao je oglas:”Prodaje se svemirski brod na kredit, vrlo povoljno, za 99,99 galaktičkih zvijezdanih kredita mjesečno.” Sigurno je polovni pomisli.
Ispod toga oglasa je bio drugi oglas:”Daje se povoljni kredit istraživačima dalekog Svemira!”
Kao da je sunce sišlo u njegovu bolnu dušu, i otopilo led, donijelo proljeće, otvorili su se sunčevi putevi nade!
Poskočio je veselo i zapjevao! Prolaznici su ga u čudu gledali.
Skakutao je veselim korakom po cesti i pjevao!

Kada je došao doma pokazao je oglas Popiju

- 17:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 14.06.2009.

sf svemir piše Roman Starwar

Na putu do faxa susreo je konobaricu Tonku

5.6.(“koraci lagani,
u ljeto sunčano,
ah ljeto,
na sunčevim zlatnim,
toplim zrakama,
na pjesmi vjetra poneseni u nebo...)

Voljenoj Tonki :

Kao da se od nekud znamo
Od nekud , kao što kažeš, iz djetinjstva,
Negdje iz grma čička
Ili iz polja različka
Kao da smo se već negdje sreli
Od nekud se znamo, iz dječje brojalice
Iz igre skrivača
Iz bajke neke
Ili iz pjesme stare daleke

Otkud se znamo ?
Iz jutarnjeg sunčevog tračka
Ili iz pahuljastog maslačka
Iz pjesme ptica
Ili iz mirisa ljubičica ?
Ili iz snova
Ili iz pjesme
Kao što je ova ?
Od nekud se znamo
Možda iz davnina
Možda smo već hodali nekad davno
Gornjim gradom
iznad Svemirske luke
Ili Glavnom ulicom Zaljubljenih ...

- 21:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.06.2009.

Popi

Kreatura sa mračne planete Trinitrona, sa ogromnim plavim ušima i četri crvena opasna oka, posvađao se je sa nekim drugim crnim bićima,
i odjednom nastala je tučnjava!
Zeleni dinosaur je počeo trčati prema izlazu.
Gazda pivnice je počeo vikati : “Držite Popija!”
Mali zeleni patuljak pobjegao je na ulicu.
Johnny je brzinom munje napustio pivnicu,
i ugledao malog zelenog Popija kako se spotaknuo i opao na ulici.
Prišao je i podignuo ga.
“Držite Popija ! To je moj rob !” Velike tužne oči su gledale Johnnya.
Došao je električni autobus, ugurao je Popija u prepuno vozilo.
Popi i Johnny gledali su kroz zadnji prozor i mahali rukom gazdi, koji je ostao mašući za autobusom, koji je veselo odjurio .

Malom zelenom je laknulo.Otpuhnuo je i rekao:”Hvala mister!”
“Nema na čemu”
“Ja sam Popi Hajho“ predstavi se patuljak.
Mali smiješni dinosaur pruži šapu.
Siromašni student prodrmao je malu toplu šapicu i rekao:”Johnny B. Good”
Kao da se nešto zasvijetlilo oko Popija.
“Johnny, u velikoj sam nevolji, svemirski lovac na robove, oteo me je sa moje planete, i prodao ovom gazdi pivnice . Moram bježati .”
“Sakrit ću te ja u svom stanu” izjavio je Johnny zaštitnički i potapšao ga po malom zelenom ramenu.
Popi je bio spašen.
Zgrada u kojoj je Johnny stanovao bila veoma stara, imala je debele zidove, u kojima su se skrivali ulazi u tajanstvene hodnike, i sobe.
Neki studenti su govorili da tajni hodnici vode sve do kosmodroma.

Svaki dan Johnny je išao na posao, a navečer na večernji fakultet , smjer astronautika. Škola ga je spašavala od depresije u koju ga je uvalila novčana oskudica. Nadao se završiti fakultet i naći posao na nekom svemirskom brodu.

piše Roman Starwar

- 19:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	lipanj, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30