propovijedi
28.01.2016., četvrtak
ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU c
 N 31 IV NEDJELJA KROZ GODINU P 1 Brigita, Miroslav U 2 Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica (blagoslov svijeća) S 3 Sv. Blaž, Tripun (blagoslov grla) Č 4 Veronika P 5 Agata, Dobrila S 6 Pavao Miki, Doroteja N 7 V NEDJELJA KROZ GODINU, Držislav Čitanja: 1. čitanje: Jr 1, 4-5. 17-19 Psalam: 71, 1-2. 3-4a. 5-6ab. i 17 2. čitanje: 1 Kor 12. 31-13, 13 Evanđelje: Lk 4, 212-30 Naše današnje razmišljanje započinjemo prvim čitanjem iz Knjige proroka Jeremije, a tema je Božji poziv. Svaki Božji poziv traži i čovjekov odaziv. Danas smo svjedoci Božjeg poziva velikom pozivniku, proroku Jeremiji. On, Jeremija, sam svjedoči o svom kristalno jasnom pozivu u kojemu nema mjesta za izmotavanje tipa proroka Jone. Bog Jeremiji jasno daje do znanja da je on odabran prije začeća: ''Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima ja te postavih.'' (Jr 1,4) Veličina proročkog poziva računa i s veličinom žrtve. Proročki poziv, zbog čudesne snage koju su proroci od Boga zadobivali, nipošto nije nešto atraktivno ili poželjno u smislu popularnosti kojoj bi se divila masa. Proročki poziv bio je ponajprije poziv na žrtvu zbog općeg dobra. Prorok se treba suprotstaviti općem uvriježenom mišljenju – globalnom svjetonazoru, koji je svojim destruktivnim ponašanjem i kršenjem Božjih zakona gurao čovječanstvo u propast, a ispravnost proročke intervencije spoznata je tek po nestanku opasnosti, kada je prorok već platio svoj danak. Da bi se prorok mogao suprotstaviti općem mišljenju za to je trebalo puno hrabrosti i bezuvjetna Božja pomoć. Stoga Bog već unaprijed od njega traži hrabrost: ''Ne dršći pred njima, da ne bi morao učiniti te (doista) uzdršćeš pred njima.''(Jr 1,17) Drugim riječima, sama pomisao na strah vodi u propast njegovo poslanje. Izaći pred svijet koji ne poznaje Boga, nego je vođen svojim strastima, svojim ugodama i svojim prohtjevima isto je kao kad bi izišao pred opasnu zvijer. Doduše, dok joj se umiljavaš i dok joj laskaš, još ima neke nade da te ne će napasti, ali ako joj se suprotstaviš, trebaš računati na žestoki napad. Treba li posebno naglašavati kako bi to izgledalo suprotstaviti se današnjem svijetu? Što je to današnji svijet? Pod time se misli na opće mišljenje, koje u pozadini oblikuju oni koji u rukama imaju moć i novac, a u javnost odašilju mediji čije su informacije doslovce dostupne gotovo svake minute na svakom djeliću ove planete. Tako da se s pravom govori o ''globalnom selu'', svijetu kao jednom gradu gdje je sve što je ljudima važno dostupno i gdje se stvara ljestvica vrjednota, ne prema vječnim Božjim zakonima, nego prema zakonitostima koje diktira ljudska požuda, pohlepa i drskost. Kao što čitamo u današnjem Evanđelju kako su Isusa njegovi mještani izbacili iz grada želeći ga strovaliti niz liticu jer im se nije svidio njegov govor, tako i danas mještani ''globalnog sela'' žele Boga izbaciti iz javnog života i strovaliti ga niz liticu u ropotarnicu povijesti. Zbog toga nema Božjeg imena u europskom ustavu. Mnogi ministri svjetskih vlada pri polaganju prisege izbjegavaju riječ; 'tako mi pomogao Bog'. A zašto? Jer se Bog, kakvoga propovijeda Crkva previše upliće u njihovu savjest po kojoj je eutanazija ok. Anarhija na području bio etike isto tako. Zatim, dvostruka mjerila u pitanju socijalne i svake druge pravednosti. Zato svim sredstvima treba istisnuti vjeronauk iz škola, a uvesti etiku, a koja to u svom izvornom smislu i nije, nego je prilagođena bolesnim prohtjevima suvremenog čovjeka. Ne čudi, stoga, kad se umjesto zahtjevnog Boga i njegovog spasiteljskog plana promovira neka vjera u boga ili božanstva Novoga doba, koji su izgubili svaki reski okus istine bez životnog putokaza već u sebi imaju sladunjav okus vremena koje ih je stvorilo. Onog vremena koje se ulovilo u mrežu vlastitog samozadovoljstva, odbacujući pruženu ruku Boga živoga, oslanjajući se na vlastitu nemoć. Kršćanin je pozvan biti takvom i u takvom vremenu prorok. Pozvan je govoriti istinu bez straha, bez drhtanja. Ako je gorostas Golijat mladiću Davidu izgledao zastrašujuće. Ako je Jona bježao pred suoćenjem s Ninivljanima, što tek čeka današnjeg proroka koji izlazi pred ovaj globalni svijet, koji kad mu se dirne u njegove kumire, odmah pokreče svoju ubojitu mašineriju u protunapad. ''Što to hoće Crkva, što bi to htio papa…?'' Što su učinili Isusovi suvremenici kad im se nije svidio njegov govor? Ustali su, izbacili ga iz grada i odveli na rub brijega na kojem je bio sagrađen njihov grad u nakani da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode. Upravo smo svjedoci opće hajke protiv Crkve u našoj domovini. Samo zato što su ljudi Crkve i odgovorni vjernici laici javno progovorili što misle o nekim negativnim pojavama, posebno što se tiče školskog odgoja, ubrzo je uslijedio brutalan obračun s Crkvom. Vlada i njezini ministri, njihova uvijek spremna uzdanica a to su mediji, krenuli su u frontalni obračun s Crkvom ne birajući ni riječi niti sredstva. Cijela ta hajka pokazala je koliko je još uvijek duboko ukorijenjena komunističko – ateistička ideologija mržnje u našem društvu. Zabrinjavajuća je pojava što se neki ljudi u našoj domovini, doduše, pozivaju na demokraciju i slobodu mišljenja, ali otvoreno nastupaju s pozicije diktature kakvoj smo bili svjedoci u komunističko – totalitarnom režimu. Cinizam i omalovažavanje onih koji drugačije misle, a koji su ujedno i većina u ovoj državi sasvim je normalna pojava. Cilj im je stvoriti dojam kako su katolički stavovi i stavovi vjernika nužno nazadni i retrogradni, i tako se ponovno uvode rigidna mjerila komunističko – ateističke ideologije po kojoj su vjernici građani drugog reda. Dobro nam je poznato apriorno prisvajanje znanosti i naprednosti bez argumenata. Ismijavanje i podcjenjivanje, te odbijanje svakog dijaloga, može li se to zvati demokracijom? Vjerniku je danas u našem društvu, u kojem vlada samovolja i arogancija onih koji su proizašli iz kao plod crvene aristokracije, upućen proročki poziv da ne šute, da se bore za svoja prava i dostojanstvo. Sredstva postoje samo treba volje i hrabrosti. Boga se ne može istjerati iz ovoga svijeta jer taj svijet pripada Bogu. Proroka se ne može ušutkati, jer ako ga se i ubije ustati će novi, još glasniji proroci – to je povijesno iskustvo. Jednako tako Božji poziv traži odaziv. Ne odazvati se Božjem pozivu za vjernika znači duhovnu smrt. Nedopustivo je mimoići današnje drugo čitanje iz Prve poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima iz koje se čita ''Himna ljubavi''. S jedne strane zbog njezine zastrašujuće zahtjevnosti. Jer ne radi se o nekoj lepršavoj ljubavi jeftinih pjesmuljaka, nego o zahtjevnoj ljubavi koja traži čitavog čovjeka. Njegovo cijelo biće, bez zadržaja ičega za sebe. S druge strane treba uvijek ponovno naglašavati kako to nije neko lepršavo štivo ili prigodničarska limunadica koja dobro dođe kao čitanje kod vjenčanja ili nekih drugih slavljeničkih prilika na način da se od kršćanske zahtjevne ljubavi napravi jeftino štivo. Molitva vjernika Braćo i sestre, s pouzdanjem u Božje milosrđe i dobrotu, uputimo mu svoje molitve i prošnje. 1. Da Crkva, koju si ustanovio, nošena snagom Duha Svetoga, sluša tvoju riječ i u životu ju vrši, - Molimo te. 2. Da oni koje si pozvao u svoju službu budu hrabri navjestitelji i djelitelji otajstva spasenja, - Molimo te. 3. Da kršćani cijeloga svijeta budu jedinstveni u promicanju istine koju im je objavio Učitelj i Gospodin, - Molimo te. 4. Da naša zajednica bude primjer u ljubavi prema bližnjima, - Molimo te. 5. Da bolesnima i onima koji su u nevolji ublažiš njihove patnje preko braće ljudi koji su kraj njih, - Molimo te. 6. Naše mlade potiči na dobra djela i ispravan životni put, - Molimo te. 7. Da naše pokojne uvrstiš u zajedništvo svetih, - Molimo te. Svemogući Bože, molimo te, daj nam snage oduprijeti se napastima zloga, da bismo ti služili u radosti i odlučnosti suočiti se s preprekama koje postavlja ovaj svijet, kako bi jasno vidjeli tvoj spasiteljski plan koji imaš sa svakim od nas. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
