propovijedi

28.01.2016., četvrtak

ČETVRTA NEDJELJA KROZ GODINU c



N 31 IV NEDJELJA KROZ GODINU
P 1 Brigita, Miroslav
U 2 Prikazanje Gospodinovo – Svijećnica (blagoslov svijeća)
S 3 Sv. Blaž, Tripun (blagoslov grla)
Č 4 Veronika
P 5 Agata, Dobrila
S 6 Pavao Miki, Doroteja
N 7 V NEDJELJA KROZ GODINU, Držislav

Čitanja:
1. čitanje: Jr 1, 4-5. 17-19
Psalam: 71, 1-2. 3-4a. 5-6ab. i 17
2. čitanje: 1 Kor 12. 31-13, 13
Evanđelje: Lk 4, 212-30

Naše današnje razmišljanje započinjemo prvim čitanjem iz Knjige proroka Jeremije, a tema je Božji poziv.
Svaki Božji poziv traži i čovjekov odaziv. Danas smo svjedoci Božjeg poziva velikom pozivniku, proroku Jeremiji. On, Jeremija, sam svjedoči o svom kristalno jasnom pozivu u kojemu nema mjesta za izmotavanje tipa proroka Jone. Bog Jeremiji jasno daje do znanja da je on odabran prije začeća: ''Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima ja te postavih.'' (Jr 1,4)
Veličina proročkog poziva računa i s veličinom žrtve. Proročki poziv, zbog čudesne snage koju su proroci od Boga zadobivali, nipošto nije nešto atraktivno ili poželjno u smislu popularnosti kojoj bi se divila masa. Proročki poziv bio je ponajprije poziv na žrtvu zbog općeg dobra. Prorok se treba suprotstaviti općem uvriježenom mišljenju – globalnom svjetonazoru, koji je svojim destruktivnim ponašanjem i kršenjem Božjih zakona gurao čovječanstvo u propast, a ispravnost proročke intervencije spoznata je tek po nestanku opasnosti, kada je prorok već platio svoj danak.
Da bi se prorok mogao suprotstaviti općem mišljenju za to je trebalo puno hrabrosti i bezuvjetna Božja pomoć. Stoga Bog već unaprijed od njega traži hrabrost: ''Ne dršći pred njima, da ne bi morao učiniti te (doista) uzdršćeš pred njima.''(Jr 1,17)
Drugim riječima, sama pomisao na strah vodi u propast njegovo poslanje. Izaći pred svijet koji ne poznaje Boga, nego je vođen svojim strastima, svojim ugodama i svojim prohtjevima isto je kao kad bi izišao pred opasnu zvijer. Doduše, dok joj se umiljavaš i dok joj laskaš, još ima neke nade da te ne će napasti, ali ako joj se suprotstaviš, trebaš računati na žestoki napad.
Treba li posebno naglašavati kako bi to izgledalo suprotstaviti se današnjem svijetu? Što je to današnji svijet? Pod time se misli na opće mišljenje, koje u pozadini oblikuju oni koji u rukama imaju moć i novac, a u javnost odašilju mediji čije su informacije doslovce dostupne gotovo svake minute na svakom djeliću ove planete. Tako da se s pravom govori o ''globalnom selu'', svijetu kao jednom gradu gdje je sve što je ljudima važno dostupno i gdje se stvara ljestvica vrjednota, ne prema vječnim Božjim zakonima, nego prema zakonitostima koje diktira ljudska požuda, pohlepa i drskost. Kao što čitamo u današnjem Evanđelju kako su Isusa njegovi mještani izbacili iz grada želeći ga strovaliti niz liticu jer im se nije svidio njegov govor, tako i danas mještani ''globalnog sela'' žele Boga izbaciti iz javnog života i strovaliti ga niz liticu u ropotarnicu povijesti. Zbog toga nema Božjeg imena u europskom ustavu. Mnogi ministri svjetskih vlada pri polaganju prisege izbjegavaju riječ; 'tako mi pomogao Bog'. A zašto? Jer se Bog, kakvoga propovijeda Crkva previše upliće u njihovu savjest po kojoj je eutanazija ok. Anarhija na području bio etike isto tako. Zatim, dvostruka mjerila u pitanju socijalne i svake druge pravednosti. Zato svim sredstvima treba istisnuti vjeronauk iz škola, a uvesti etiku, a koja to u svom izvornom smislu i nije, nego je prilagođena bolesnim prohtjevima suvremenog čovjeka.
Ne čudi, stoga, kad se umjesto zahtjevnog Boga i njegovog spasiteljskog plana promovira neka vjera u boga ili božanstva Novoga doba, koji su izgubili svaki reski okus istine bez životnog putokaza već u sebi imaju sladunjav okus vremena koje ih je stvorilo. Onog vremena koje se ulovilo u mrežu vlastitog samozadovoljstva, odbacujući pruženu ruku Boga živoga, oslanjajući se na vlastitu nemoć.
Kršćanin je pozvan biti takvom i u takvom vremenu prorok. Pozvan je govoriti istinu bez straha, bez drhtanja. Ako je gorostas Golijat mladiću Davidu izgledao zastrašujuće. Ako je Jona bježao pred suoćenjem s Ninivljanima, što tek čeka današnjeg proroka koji izlazi pred ovaj globalni svijet, koji kad mu se dirne u njegove kumire, odmah pokreče svoju ubojitu mašineriju u protunapad. ''Što to hoće Crkva, što bi to htio papa…?'' Što su učinili Isusovi suvremenici kad im se nije svidio njegov govor? Ustali su, izbacili ga iz grada i odveli na rub brijega na kojem je bio sagrađen njihov grad u nakani da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Upravo smo svjedoci opće hajke protiv Crkve u našoj domovini. Samo zato što su ljudi Crkve i odgovorni vjernici laici javno progovorili što misle o nekim negativnim pojavama, posebno što se tiče školskog odgoja, ubrzo je uslijedio brutalan obračun s Crkvom. Vlada i njezini ministri, njihova uvijek spremna uzdanica a to su mediji, krenuli su u frontalni obračun s Crkvom ne birajući ni riječi niti sredstva. Cijela ta hajka pokazala je koliko je još uvijek duboko ukorijenjena komunističko – ateistička ideologija mržnje u našem društvu. Zabrinjavajuća je pojava što se neki ljudi u našoj domovini, doduše, pozivaju na demokraciju i slobodu mišljenja, ali otvoreno nastupaju s pozicije diktature kakvoj smo bili svjedoci u komunističko – totalitarnom režimu. Cinizam i omalovažavanje onih koji drugačije misle, a koji su ujedno i većina u ovoj državi sasvim je normalna pojava. Cilj im je stvoriti dojam kako su katolički stavovi i stavovi vjernika nužno nazadni i retrogradni, i tako se ponovno uvode rigidna mjerila komunističko – ateističke ideologije po kojoj su vjernici građani drugog reda. Dobro nam je poznato apriorno prisvajanje znanosti i naprednosti bez argumenata. Ismijavanje i podcjenjivanje, te odbijanje svakog dijaloga, može li se to zvati demokracijom?
Vjerniku je danas u našem društvu, u kojem vlada samovolja i arogancija onih koji su proizašli iz kao plod crvene aristokracije, upućen proročki poziv da ne šute, da se bore za svoja prava i dostojanstvo. Sredstva postoje samo treba volje i hrabrosti.
Boga se ne može istjerati iz ovoga svijeta jer taj svijet pripada Bogu. Proroka se ne može ušutkati, jer ako ga se i ubije ustati će novi, još glasniji proroci – to je povijesno iskustvo. Jednako tako Božji poziv traži odaziv. Ne odazvati se Božjem pozivu za vjernika znači duhovnu smrt.
Nedopustivo je mimoići današnje drugo čitanje iz Prve poslanice sv. Pavla apostola Korinćanima iz koje se čita ''Himna ljubavi''. S jedne strane zbog njezine zastrašujuće zahtjevnosti. Jer ne radi se o nekoj lepršavoj ljubavi jeftinih pjesmuljaka, nego o zahtjevnoj ljubavi koja traži čitavog čovjeka. Njegovo cijelo biće, bez zadržaja ičega za sebe. S druge strane treba uvijek ponovno naglašavati kako to nije neko lepršavo štivo ili prigodničarska limunadica koja dobro dođe kao čitanje kod vjenčanja ili nekih drugih slavljeničkih prilika na način da se od kršćanske zahtjevne ljubavi napravi jeftino štivo.

Molitva vjernika

Braćo i sestre, s pouzdanjem u Božje milosrđe i dobrotu, uputimo mu svoje molitve i prošnje.

1. Da Crkva, koju si ustanovio, nošena snagom Duha Svetoga, sluša tvoju riječ i u životu ju vrši, - Molimo te.
2. Da oni koje si pozvao u svoju službu budu hrabri navjestitelji i djelitelji otajstva spasenja, - Molimo te.
3. Da kršćani cijeloga svijeta budu jedinstveni u promicanju istine koju im je objavio Učitelj i Gospodin, - Molimo te.
4. Da naša zajednica bude primjer u ljubavi prema bližnjima, - Molimo te.
5. Da bolesnima i onima koji su u nevolji ublažiš njihove patnje preko braće ljudi koji su kraj njih, - Molimo te.
6. Naše mlade potiči na dobra djela i ispravan životni put, - Molimo te.
7. Da naše pokojne uvrstiš u zajedništvo svetih, - Molimo te.

Svemogući Bože, molimo te, daj nam snage oduprijeti se napastima zloga, da bismo ti služili u radosti i odlučnosti suočiti se s preprekama koje postavlja ovaj svijet, kako bi jasno vidjeli tvoj spasiteljski plan koji imaš sa svakim od nas. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.



20.01.2016., srijeda

TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU c



N 24 III NEDJELJA KROZ GODINU
P 25 Obraćenje sv. Pavla
U 26 Timotej, Tonka
S 27 Anđela, Živko
Č 28 Toma Akvinski
P 29 Valerij, Zdravko
S 30 Gordana, Darinka
N 31 IV NEDJELJA KROZ GODINU, Ivan Bosco

Čitanja:
1. čitanje: Neh 8, 2-4a. 5-6. 8-10
Psalam: 19, 8. 9. 10. 15
2. čitanje: 1 Kor 12, 12-30
Evanđelje: Lk 1, 1-4, 4, 14-21




U misnom slavlju postoje dva stola: Euharistijski stol i stol Božje riječi.
Euharistijski stol ili sveta Pričest u svijesti vjernika zauzima važno mjesto bilo da smo samo poklonici ili što je dakako najispravnije pričesnici. Manje je, na žalost, prisutna svijest o stolu Božje riječi kao izvoru spasenja. Stol Božje riječi – to je sveto Pismo. Objava Božja dana ljudima za spasenje.
U današnjem prvom čitanju iz Knjige Nehemijine opisuje se radost Božjeg naroda, koji nakon što se konačno vratio i Babilonskog ropstva, sada ponovno sluša Božju riječ koju im je čitao svećenik Ezra od jutra do podneva. Sav je narod plakao od radosti i uzbuđenja što je ponovno imao priliku čuti knjigu Zakona kako su oni zvali Sv. pismo.
U evanđelju, nakon što smo prošle nedjelje čitali o Isusovom prvom čudu u Kani Galilejskoj, danas čitamo o Isusovom prvom nastupu ili prvoj propovjedi koju je održao u svom Nazaretu, gdje je bio othranjen. Odlučio se za Knjigu proroka Izaije: ''Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima; na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.'' (Lk 1, 18 – 19). Kad je vratio knjigu poslužitelju u sinagogi, prisutnima, čije su oči bile uprte unj' progovorio je: ''Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.'' Ispunilo se ono što su proroci naviještali o Mesiji. Slijedom Isusovog razmišljanja trebamo si i mi postaviti pitanje: Što to konkretno danas znači za nas?
Vrlo jednostavno; provoditi u život ono što se ispunilo u Isusu. Učiniti da se to ispunja i danas. Po tome ćemo biti njegovi svjedoci. Konačno, po tome će nas svijet prepoznati da pripadamo Kristu i na koncu će nas i on, Krist naš Gospodin prepoznati kada ga budemo 'gledali licem u lice.'

Svjedoci smo, ovih dana, kako se ponovno aktualizira stara, dobro nam poznata krilatica: 'Krist da Crkva ne'. Ljudi 'ovoga svijeta', kako ih imenuje Ivan evanđelist, su liberalni kada su u pitanju opće ljudske vrijednosti i zapovijedi. Skloni su ih tumačiti kako njima odgovara, ali postaju vrlo radikalni kada se dirne u njihove 'idole' ili 'svete krave'. Puna su im usta slobode i demokratičnosti, ali jao onomu tko bi im se suprotstavio.
Mašu pojmom laička država, a da nisu niti pokušali pravilno razgraničiti pojam laički od klerikalnog. Kada bi se u nekoj državi donosili zakoni na temelju svetih knjiga i kada bi se sudilo po crkvenim zakonima, onda bi se moglo govoriti o klerikalnoj državi. Mi smo pak svjedoci jednom novom 'klerikalizmu', a to je da manjina zadrtih protucrkvenih bojovnika nameće svoju volju i svoj svjetonazor većini i to javnim poticanjem vlade i njima sklonim medijima. Tako smo došli do apsurda da u proklamiranoj liberalnoj i demokratskoj državi građani moraju šutjeti ako ne žele biti ismijavani i etiketirani kao zaostali..... Krinke su pale, pa se iza maske slobode i demokracije opet pokazao dobro nam poznati stari marksističko – ateistički svjetonazor u svom najradikalnijem elementu.
A zašto onda Krist da kad već ne podnose Crkvu? Pa oni Krista nikada pravo nisu niti upoznali. Za njih je Krist 'dobričina' koji je govorio samo o ljubavi... Iz evanđelja ti mogu citirati tek pokoju rečenicu koja im odgovara. Cjelokupni nauk koji je povjerio Crkvi, svojoj zaručnici njih ne zanima. Krist odvojen od Crkve je mrtvi Krist.
Stoga vjernik katolik upoznaje Krista preko Crkve i ljubi nebeskog Učitelja kroz odanu crkvenost.

Današnja nedjelja nalazi se u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana. Danas cijela Crkva, a i ostale Crkve i crkvene zajednice mole u duhu Isusove Velikosvećeničke molitve –'' da svi budu jedno''. Molimo da razjedinjena Crkva zbog grijeha ljudi, snagom Duha Svetoga i našim slabim naporima ponovno bude jedna u Duhu Svetomu. Da zajednički molimo svima nama istog Oca i Stvoritelja svega vidljivog i nevidljivog. Da zajednički slavimo Isusa Krista Sina njegova i našeg Otkupitelja. Te da se zajedno radujemo u Duhu Svetome Tješitelju žalosnih i da se zajedno nađemo u vječnoj domovini. Amen.



Molitva vjernika


Bože milosti, Stvoritelju naš, Bože milosrđa, koji znaš što nam je potrebno prije nego te i zatražimo, hvalimo te zbog tvojih stvorenja i zbog spasenja prema nama.

1. Izliječi nas, izliječi naše Crkve od njihove gluhoće, da bismo zajedno mogli jasnije čuti zvuk tvoga glasa u šutnji siromaha i patnika. – Molimo te.

2. Molimo za tvoju, još uvijek podijeljenu Crkvu, raširenu po čitavome svijetu i zaduženu za naviještanje Krista , svjetlosti naroda. – Molimo te.

3. Udahni u nas želju da radimo na kršćanskom jedinstvu i daj da ništa ne nadvlada našu potragu za onim jedinstvom za koje je Isus molio. – Molimo te.

4. Bože Stvoritelju, u svojoj si nas ljubavi stvorio za sebe, i naša srca ne će imati mira dok ne nađu svoj počinak u tebi. – Molimo te.

5. Bože Pastiru naš, pozvao si nas iz sjene u tvoje divno svjetlo. Učini da sjajimo kao djeca svjetlosti. – Molimo te.

6. Isuse prijatelju siromaha i stranaca, daj da oni koji se osjećaju kao stranci nađu utjehu i znakove tvoje prisutnosti u našim vjerskim zajednicama. – Molimo te.

7. Duše Sveti, koji nas vodiš jedinstvu, daj vođama naših vjerskih zajednica nepokolebljivu revnost u njihovim naporima za postizanje jedinstva. – Molim o te.

8. Naše pokojne pridruži zajednici Crkve proslavljene. – Molimo te.

Milosrdni Bože ljubavi, koji vidiš sve stvari, i čija dobrota nadilazi svaku mjeru; koji si prekidajući šutnju, prišao nama prije nego li smo mi prišli k tebi. Uzdižemo svoje molitve tebi. Budi sa čitavim čovječanstvom. Pogledaj dobrostivo na naše Crkve koje ti pozivaš na zajedništvo, da danomice odražavaju milosrdnu i dobrostivu ljubav tvojega Sina Isusa Krista, u vijeke vjekova. Amen.


13.01.2016., srijeda

DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU c




N 17 II NEDJELJA KROZ GODINU, Antun pust.
P 18 Margareta, Biserka
U 19 Marijo, Marta
S 20 Fabijan i Sebastijan
Č 21 Agneza, Neža
P 22 Vinko, Irena
S 23 Ema, Vjera
N 24 III KROZ GODINU, Franjo Saleški

Čitanja:
1. čitanje: Iz 62, 1-5
Psalam: 96, 1-2a. 2b-3. 7-8a. 9-10a. i c
2. čitanje: 1 Kor 12, 4-11
Evanđelje: Iv 2, 1-12


Završili su božićni blagdani za vrijeme kojih smo promatrali otajstvo Isusovog utjelovljenja. Sada se nalazimo u vremenu kroz godinu, kada promatramo Isusa kao učitelja. Treba samo otvoriti svoje srce riječima Objave i slušati što nam to Duh poručuje.
Današnja čitanja tako su posložena da ih možemo gledati kao jednu cjelovitu poruku, a ta bi bila 'ljubav Krista i Crkve', - ljubav zaručnika i zaručnice.
Isusovo javno djelovanje ne započinje slučajno zgodom iz Kane Galilejske gdje se Isus našao na jednoj svadbi i učinio svoje prvo čudo. Kada se radi o Ivanovom evanđelju, iz kojega danas čitamo, onda treba biti posebno pozoran jer on uvijek sugerira njemu svojstvenu dvoznačnost. Nešto obično, vidljivo, svakidašnje naznačuje nešto dublje, uzvišenije i prije svega u suglasju s njegovom, Ivanovom, teologijom. Danas imamo zaručnike i Zaručnike. Imamo svadbu zaručnika koji su Isusa pozvali kao gosta na svoju svadbu da bi se naznačile zaruke Krista i njegove zaručnice Crkve. Tu nam poruku podcrtava i prvo čitanje iz proroka Izaije – proroka nade. On govori Sionu, srcu Izraela na tako topao i pjesnički način. ''U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna, i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog.'' (Iz 62, 3). O kome to govori Izaija? Govori o Izraelu (u židovskom jeziku ženskog roda), kao izabranici Gospodnjoj. Ljubav prema svom narodu uspoređuje Gospodin s zaručničkom ljubavlju: ''Jer kao što se mladić ženi djevicom, tvoj će se graditelj tobom oženiti: i kao što se ženik raduje nevjesti, tvoj će se Bog tebi radovati.'' (Iz 62, 5)
U Novom zavjetu Božji narod više nije samo Izrael, to je Crkva sazdana od mnoštva naroda i plemena koji u Isusu Sinu Božjemu slave ime Gospodnje. Crkva je zaručnica Kristova. Plod ljubavi Krista i Crkve jesu sakramenti, darovi milosti koji se napose očituju u sakramentu euharistije. Na svadbenoj gozbi blaguje se kruh koji je život u naravnom smislu, kao i u nadnaravnom kada se radi o euharistiji. Čaša ili kalež i njeno ispijanje simbolizira naš životni kalež. U euharistijskom smislu to je kalež spasenja. A onda, u drugom čitanju ili poslanici sv. Pavla Korinćanima riječ je o različitim darovima Duha Svetoga. Te darove možemo promatrati kao Očev miraz koji on daruje Crkvi zaručnici Kristovoj. Tako smo dobili jednu cjelinu. A što se tih darova tiče, oni su dani nama za rast u Duhu, napredovanje u vjeri, a prije svega u ljubavi, međusobnoj i ljubavi prema Bogu u znak zahvalnosti.
Jednako tako, danas nam ne bi trebala promaći uloga Marije koja se spominje u evanđelju. Mariju, koju smo navikli doživljavati u ozračju Kristova evanđelja kao skromnu, samozatajnu i šutljivu, Ivan nam danas predstavlja kao ključnu osobu koja ne samo da zamjećuje kako nešto nije u redu jer je ponestalo vina, nego kao onu koja naređuje: ''Što god vam rekne učinite…'' Tu Mariju vidimo kao posrednicu, onu, koju će Crkva prepoznati kao posrednicu milosti. Uostalom Ivan je Mariju vrlo dobro poznavao, jer ju je po Isusovoj smrti uzeo k sebi i dohranio, kako nas izvješćuje evanđelje.
Uskoro započinje Svjetska molitvena osmina za jedinstvo kršćana. Tada molimo da se pomiri ono što je ohološću i grijehom odgovornih u Crkvi podijeljeno. Da se izgrade porušeni mostovi među crkvama, kako bi se jednoglasno slavio Krist naš Gospodin. Amen.



Molitva vjernika

Nebeskom Ocu, darovatelju vječnog života po svome Sinu, uputimo svoje molitve.

1. Za svetu Crkvu zaručnicu Kristovu, da uvijek bude vijerna svome zaručniku i da mu služi u radosti i ljubavi, - Molimo te.
2. Za sve članove Crkve, da s posebnom pobožnošću i poštovanjem pristupaju sakramentima spasenja koji su dar Krista Zaručnika nama, djeci crkve za naše spasenje, - Molimo te.
3. Za pastire Crkve, za papu, biskupe, svećenike da odvažno i s puno ljubavi naviještaju novi život preporođenja po Duhu Svetom u Crkvi,- Molimo te.
4. Za sve kojima je povjerena briga za opće dobro da svoj posao obavljaju kao oni koji služe a ne vladaju, - Molimo te.
5. Za bračne drugove, da svoj zajednički život izgrađuju po primjeru Kristove ljubavi prema Crkvi, - Molimo te.
6. Za one koji se opiru tvome daru vjere, da ih ne prestaneš poticati svojim Duhom kako bi te upoznali i uzljubili, - Molimo te.
7. Za naše pokojne da ih pridružiš u nebeskoj proslavljenoj Crkvi - svojim svetima, - Molimo te.

Gospodine Bože, potpomaži nas svojim Duhom da stalno napredujemo u poslušnosti tvojoj volji i predanju tebi, po Kristu Gospodinu našemu.




07.01.2016., četvrtak

NEDJELJA PO BOGOJAVLJENJU - KRŠTENJE GOSPODINOVO g. C





N 10 KRŠTENJE ISUSOVO, Agaton
P 11 Neven, Bernard
U 12 Ernest, Benedikt
S 13 Hilarij, Veronika
Č 14 Feliks, Malahija pr.
P 15 Pavao Pustinjak, Stošija
S 16 Marcel, Mislav
N 17 II KROZ GODINU, Antun pust.

1. čitanje: Iz 42, 1-4, 6-7
Psalam: 29, 1a i 2. 3ac-3b i 9c-10
2. čitanje Dj 10, 34-38
Evanđelje: lk 3, 15-16, 21-22

U ono vrijeme: Narod bijaše u iščekivanju, i svi se u srcu pitahu o Ivanu, nije li on možda Krist. Zato im Ivan svima izjavi: ''Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači do mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.'' (Lk 3, 15 – 21.)

Blagdanom Isusova krštenja završava božićno vrijeme crkvene godine. Odmah na početku treba reći da Ivan nije bio krstitelj sakramentalnog krštenja.
Za krštenje Novi zavjet rabi riječ zaroniti grčki baptizein, jer se krstilo uranjanjem. Sveta braća čiril i Metod prevodeći baptizein na slavenski jezik stvaraju novu riječ krstiti - kristiti; učiniti nekoga Kristom. Prema tome Ivan nije krstio – činio nekoga Kristom, nego je uranjao i nije bio krstitelj nego Preteča Isusov. Tako je krštenje riječ koja se može koristiti jedino za sakrament koji je Ivan tek navijestio. Pavao apostol će to izreći na jedan otajstven način: Živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist ( Gal. 2,20). Po obrednom zaranjanju u vodu novokrštenik iz vode ustaje kao Krist iz groba – kao'' novo stvorenje'' (Gal. 6.15).
Žalosno što je kod većine kršćana krštenje shvaćeno kao dovršen čin. Treba krstiti dijete da ne bi imali nekrsta u kući. U tome ima puno praznovjerja i neznanja. Krštenje je inicijacijski čin. Obred krštenja je tek klica iz koje treba rasti i razvijati se kršćanin. Djeca se krste jer su tu roditelji koji žive svoj krsni savez s Bogom i upućivati će svoje dijete putem Kristovim – putem spasenja. Ja ću prepustiti svome djetetu da ono samo bira kad odraste hoće li se krstiti ili ne; tako razmišljaju suvremeni bezvjerci. Kada bi vjera u njihovom životu bila istinska vrijednost onda bi dijete od malena upućivali Bogu kao što se brinu za njegovu naobrazbu ili njegovo zdravlje. Koja bi to prava majka prepustila djetetu na volju hoće li se dok je hladno toplo obući ili ne? Hoće li pisati zadaću ili ne? Hoće li se zdravo hraniti ili ne? Pa kad se brinemo za tijelo svoga djeteta zar ćemo mu nezrelome prepustiti brigu za njegov duhovni život?
Krštenjem se kršteniku otvaraju vrata milosnog života s Bogom. Milosni dar po kojemu postajemo djeca Božja; kraljevsko svećenstvo, narod stečen otkupiteljskom žrtvom Kristovom. Dokle god smo svjesni sinovstva Božjega koje nam je Krist priskrbio ne trebamo se plašiti da će sin tame imati bilo kakvu vlast nad nama. Stoga neka suvremena zastranjenja i u samoj crkvi, koja pretjerano naglašuju moć đavla nad krštenima ne samo da nisu utemeljena u pravoj kršćanskoj vjeri nego umanjuju vrijednost tog spasonosnog sakramenta. Jednako je tako u suprotnosti s naukom Crkve nekakvo liječenje obiteljskog stabla jer se time opovrgava milosni učinak sakramenta krštenja po kojemu krštenik stvarno postaje novo stvorenje, dijete Božje, baštinik Kraljevstva nebeskog i u koliko razvija taj krsni nukleus pribrojen je svetima i otkupljenima krvlju Kristovom.
O divnog li otajstva spasenja koje si pripravio onima koji su povjerovali i krenuli za tobom Gospodine.
Ivan u današnjem Evanđelju za sebe svjedoči: ''Ja vas krstim (uranjam) vodom…..Ali dolazi jači od mene….On će vas krstiti (uroniti) Duhom Svetim i ognjem.''
Drugim riječima: Uranjanje u vodu je inicijacijski čin očišćenja i novog rođenja, a po ognju Kristova Duha ili Duha Svetoga započinje pravi život. Duh Sveti je Duh Kristov koji je punina života kojega će osjetiti oni koji iskreno mole njegovu snagu (energeion). U tom Duhu svaka ljudska osoba će moći ostvariti sve potencijale vlastitog duha koji su mu od Boga dani. Razviti će svoje urođene sposobnosti i neće robovati strahu koji je svojstven onima koji su se dali ukalupiti u neke uskogrudne forme i konvencije, nego će u punoj slobodi i punim plućima udisati ovaj život onakav kako ga je Bog zamislio i za nas predvidio. Nažalost, mnogi kršćani uskogrudnost kao i neke stečene navike smatraju jedino primjerenim da bi netko bio pobožan. Sloboda i originalnost prije je smatrana ekscentričnošću nego li darom Duha Svetoga, pa su i neki sveci u povijesti Crkve gledani poprijeko samo zato što su na svoj način živjeli puninu slobode djece Božje. Onako kako se uglavnom danas propovijeda kršćanstvo, to je prije stvaranje prepreka Duhu Božjemu nego li život po Duhu. Naša misna, krsna i ina slavlja prije su slična karminama nego li istinskom slavlju. Ne što to Božji narod ne bi htio, nego su strukture mrtve ili se doimlju morbidno, sentimentalno, što je u dubokoj suprotnosti sa snagom i poletom Duha Svetoga. Nema istinskog života po Duhu dok se ne stvori Duhovski kovitlac koji će otpuhnuti slamu uskogrudnosti i stečenih navika da bi došlo na vidjelo čisto žito istinskog i nesputanog života u Duhu. Amen.


Molitva vjernika:

Obratimo se molitvom nebeskom Ocu koji nas je po sakramentu krštenja prihvatio kao svoju ljubljenu djecu:

1. Za Crkvu, zajednicu krštenika: da ostane vjerna svome Učitelju i tvoje spasenje donese po cijelome svijetu. - Molimo te.
2. Za sve one odrasle osobe koje se pripremaju primiti sakrament krštenja: da dožive istinsko i temeljito obraćenje. – Molimo te.
3. Za mnoge kršćane koji trpe zbog tvoga Imena : da ih ohrabriš svojim Duhom i obdariš ljubavlju prema svojim neprijateljima. – Molimo te.
4. Za krštenike koji su zaboravili na milosni dar krštenja i ostavili te: da ih vratiš na pravi put spasenja. – Molimo te.
5. Za našu zajednicu da slabe u vjeri okrijepiš i pokreneš da izađu iz osrednjosti i mlakosti. – Molimo te.
6. Za sve one koji nepravedno napadaju Crkvu: da uvide kako su na krivom putu. – Molimo te.
7. Za našu pokojnu braću i sestre: da se po tvome milosrđu pridruže mnoštvu onih koji te u nebu bez prestanka slave. – Molimo te.


Gospodine divno si otajstvo spasenja pripravio onima koji su povjerovali i krenuli putem spasenja. Ivan Krstitelj govori u današnjem evanđelju: Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim. Spali Gospodine vatrom svoga Duha naša zla nagnuća, da ti čistom srcem služimo. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.


03.01.2016., nedjelja

BOGOJAVLJENJE - SVETA TRI KRALJA




Današnji blagdan predstavlja nam petero kraljeva. Svi su oni različiti po svojim ulogama, a isto tako niti jedan od njih nije u onom klasičnom smislu pravi kralj.
Trojica se iznenada pojavljuju sa zvijezdom, koja ih je dovela i opet nestaju. Dolaze kao odsjaj čudesne Božje objave ili epifanije. Ti čudni ljudi zapravo i nisu kraljevi nego mudraci – magoi. Ako poštujemo njihovo vrijeme i domete tog vremena, možemo ih slobodno smatrati znanstvenicima. Oni traže još čudesnijeg Kralja i svojom nazočnošću objavljuju njegovu kozmopolitsku narav. Taj novorođeni Kralj, u jednom trenu povijesti silazi s trona svoga otajstvenog Kraljevstva, odriče se kraljevstva jednog izabranog naroda, da bi postao svojina sviju koji će u njega povjerovati i koji će ga slijediti, a on će svoje voditi u Kraljevstvo istine i mira, kraljevstvo pravednosti i svetosti. Taj mladi Kralj svome će nas Ocu predstaviti kao svojinu koju je stekao ne zlatnom krunom nego trnovom, koju su mu spleli oni zbog kojih je došao da ih spasi.
Konačno peti kralj je kralj Herod – uznemireni kralj, koji se strašno boji za svoje kraljevstvo, premda nije apsolutni gospodar u tom kraljevstvu jer iznad sebe ima rimskog cara, a sam rimski upravitelj ima veću vlast nego taj uznemireni kralj.
Današnji blagdan, po svemu čudesan, pršti od prekrasnih simbola koji su jedan ljepši od drugoga. Poruka tih simbola ima duboku religioznu poruku i pozadinu. Tu je zvijezda izvor svjetla ali i znak velikog i čudesnog Kralja. Tu su darovi koje su donijeli mudraci: Tamjan, zlato i smirna. Tu je blagoslov vode, kao simbola života koji se izljeva po milosti Kristovoj na sve stvoreno. Jer tom se vodom škrope naši domovi, oruđa, polja i sve što nam služi, kako bi se time dalo do znanja da novorođeni Kralj blagoslovom označuje i štiti svoje kraljevstvo – Crkvu. Konačno tu su i žrtvene životinje koje su predstavnici svih živih bića.
Stoga nema ljepšeg i slikovitijeg blagdana od Bogojavljenja ili Epifanije koji bi na tako zorni način objavljivao svekraljevstvo Sina Božjega, po kojemu smo spašeni, ali ne samo spašeni od kazne, nego i posvećeni. Tako smo; sveti narod, puk izabrani, kraljevsko svećenstvo, sinovi i kćeri svjetla.
I što može vjernik nego obasjan sjajem poruke današnjeg blagdana reći nego: Kako si uzvišen Gospodine u svem sjaju svoje objave koja ne slijedi ni našu ljudsku logiku ni naše vrijednosti, jer si iz štale učinio najveličanstveniji dvor prema kojemu su dvorovi silnika obično blato koje se raspada i u kojemu uznemireni vladari dršću u strahu za svoju moć i vlast, kako nekad tako i danas. Amen.

Molitva vjernika

Kristu Gospodinu, koji se na današnji dan objavio kao Spasitelj svih ljudi, uputimo svoje molitve.
1. Obasjaj sjajem svetosti svoju Crkvu, da poput zvijezde repatice vodi narode Kristu kralju nebeskome, - Molimo te.
2. Udijeli Gospodine ovom svijetu svoj mir, da otpočine od tolikih razdora i ratova, strahova i nesigurnosti, - Molimo te.
3. Ulij znanstvenicima Duha mudrosti da te mogu prepoznati u svemu što nas okružuje, - Molimo te.
4. Potakni ljude današnjeg vremena da te prepoznaju u tvojoj dobroti i ljepoti koju si nam dao, - Molimo te.
5. Speri blagoslovom svoje milosti grijeh i zlo koje nas je uprljalo, da ti čista i iskrena srca služimo, - Molimo te.
6. Naše mlade ispuni zanosom davnih mudraca – Bogotražitelja, da traže tvoju blizinu i ne daj da lutaju u sjeni zla i smrti, - Molimo te.
7. Vječnom svjetlošću zasvijetli našoj pokojnoj braći i sestrama u kraljevstvu nebeskom, - Molimo te.

Molimo Gospodine da tvoje svjetlo spasenja u nama gori neoslabljenim žarom, pa da potpomognuti tvojim poticajima to spasenje donesemo u srca onih u kojima boravi tama i hladnoća, jer su se udaljili od tebe, jedinog izvora svjetlosti i mira. To molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen.


01.01.2016., petak

BLAGDAN SVETE BOGORODICE MARIJE




OSMINA ROĐENJA GOSPODNJEG
NOVA GODINA

Godina C
Današnji blagdan obilježen je početkom nove godine pa se tako i zove premda sama Nova godina nije neki crkveni blagdan, a samo masovnije slavljenje poklapa se s vremenom izuma tiska i tiskanjem kalendara.
Crkva kao dobra majka pridružuje se radosti slavlja Nove godine i svojim blagoslovom blagoslivlje nadolazeću godinu. Za taj blagoslov nudi nam dva prekrasna biblijska obrasca. Prvi je iz Knjige brojeva (današnje prvo čitanje):
«Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja,
milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
i mir ti donese!»
Tim su obrascem nekada hramski svećenici blagoslivljali hodočasnike dok su ulazili u Hram jeruzalemski. Vrhunska želja ovoga blagoslova jest Mir – Šalom kao sveobuhvatni Božji dar, što se u grčkom biblijskom jeziku izražava kao radost, u latinskom zdravlje, a u hrvatskom sreća.
Drugi obrazac jest zapravo odgovor na prvi a njega su pjevali sami hodočasnici kao što danas hodočasnici pri ulasku u marijanska svetišta pjevaju marijanske pjesme. To je današnji psalam:
«Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!»
Liturgijski je danas u žiži naše vjerničke pozornosti lik Bogorodice, Majke Isusove i nebeske Majke naše. Današnje evanđelje za nju kaže da je ''pohranjivala sve ove događaje i prebirala ih u svome srcu''. Poslanica svetoga Pavla apostola Galačanima uvodi nas u cjelokupno otajstvo Božića koje je i otajstvo našega spasenja. Bog Otac u svijet šalje svoga Sina a po njemu i Duha Svetoga, a sve se to dogodilo po Ženi – Mariji. Po tom otajstvu spasenja Bog nas inicijalno podiže na razinu svojih sinova i kćeri. Sva snaga toga dara jest biti kršćanin koji ima pravo Boga zvati Abba što u aramejskom ima prizvuk tepanja – Tatice. U cijeloj Bibliji samo se Isus služio tom riječi.
Papa Pavao VI. Predložio je današnji dan kao Dan mira. Otajstvo Mira izvire iz današnji liturgijskih čitanja. Uz zdravlje redovito je na drugom mjestu u božićnim i novogodišnjim čestitkama.
Noćas će se slaviti po cijelome svijetu. Danima ljudi, pogotovo mladi, upućuju jedni drugima isto pitanje; gdje ćeš slaviti doček Nove godine. Truditi će se da si naprave što ljepši ugođaj u kojemu će se pokušati do kraja opustiti barem ove noći koju zovu i najluđa noć. Mnogima ipak neće proći bez bola i to ne samo onima koji su teško bolesni ili žive na rubu bijede. Mnogoj će djevojci potajno kanuti suza kad vidi svoga bivšeg mladića kako pleše ili grli drugu djevojku i obratno. Mnogi će stariji, dok budu promatrali mladost kako se veseli, utonuti u tugu i zalivati je pićem. Ovo je noć kada ima u prosjeku puno više samoubojstava među onima koji su osamljeni i napušteni. Ali ima i onih koji će u svojoj redovničkoj ili jednostavno vjerničkoj samotnoj izbi grliti cijeli svijet jednom posebnom ljubavlju koju'' ovaj svijet'' niti poznaje niti može dati, ona je dar malenog Djeteta rođenog u štali, povijenog i položenog na slamu. Jer njemu dadoše ime Isus – Ješua što u hebrejskom znači Jahve – spašava ili jednom riječju Spasitelj.




Molitva vjernika

Bogu Otcu koji nam je rođenjem svoga Sina darovao spasiteljsku ljubav, uputimo svoje molitve:

1. Crkvu svoju, Gospodine, učini spasiteljicom svijeta, da bude svjetlo u tami, - Molimo te.
2. Papu našega Benedikta, biskupe i svećenike obdari radošću dok naviještaju utjelovljenog Sina tvoga, - Molimo te.
3. Iskaži svoju blizinu, Bože, svima koji trpe oskudicu kao što si to učinio rođenjem malog Božića, - Molimo te.
4. Ispuni domove svojim mirom i čovjekoljubljem po cijelom svijetu, - Molimo te.
5. Daj svakom djetetu mogućnost da odraste u okruženju toplog doma, nježnosti i prihvaćanja, - Molimo te.
6. Nas i našu zajednicu potakni da se zalažemo za ostvarenje plemenitih međuljudskih odnosa, te da budemo darežljivi prema onima koji oskudijevaju, - Molimo te.
7. Uvedi naše pokojne u zajedništvo svetih i blaženih, - Molimo te.

Svemogući Bože ti si rođenjem svoga Sina obnovio u nama ono što je grijeh razorio. Vodi nas svojim Duhom da rastemo u svetosti i pomažemo u preobrazbi ovog svijeta na dobro, po Kristu Gospodinu našem.



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.