propovijedi
26.03.2015., četvrtak
CVJETNICA - NEDJELJA MUKE GOSPODNJE god. B
 N 29 CVJETNICA – NEDJELJA MUKE GOSPODNJE P 30 Kvirin, Viktor U 31 Benjamin, Natalija S 1 Teodora, Venancij Č 2 VELIKI ČETVRTAK, Franjo Paulski P 3 VELIKI PETAK ( post i nemrs) S 4 VELIKA SUBOTA, Izidor N 5 USKRS – VAZAM (Vuzem) Kako se na cvjetnicu čita Muka Gospodnja obično nema propovjedi jer je čitanje muke najbolja i najupečatljivija propovijed, stoga donosim kratki uvod u Otajstvo spasenja Velikog tjedna. Ono počinje na Cvjetnicu ili Nedjelju muke Gospodnje. Bogoslužje Cvjetnice započinje svečanim ulazom u crkvu. Taj svečani ulazak je spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem. Kako se približavao židovski blagdan Pashe Isus je s učenicima krenuo prema Jeruzalemu, premda je znao da ga tamo čeka muka i smrt. Narod koji je došao u Jeruzalem za blagdan pitao se hoće li doći i Isus, a kad je došao svečano je bio dočekan poklicima i mahanjem maslinovim grančicama. Tako vjernici na Cvjetnicu nose u rukama grančice i pjesmom ulaze u crkvu. Potom slijedi čitanje Muke. Ove godine po evanđelistu Marku. Postoje i razni napjevi po kojima se muka može i otpjevati. Sveto trodnevlje: Sveto trodnevlje ili ''Vazmeno trodnevlje'' je zgusnuto posvješćenje najvažnijeg otajstva kršćanske vjere, koje se oslanja na židovski blagdan Pashu koji je hebrejski narod svake godine slavio kao spomen na izlazak iz egipatskog ropstva i sklapanje Saveza s Bogom na Sinaju. Kršćani pak slave novu Pashu u kojoj se više ne žrtvuje pashalno janje nego je taj jaganjac sam Isus koji uspostavlja Novi savez. U sveto trodnevlje spada: Veliki četvrtak: Prije podne biskup u katedrali zajedno sa svećenicima posvećuje ulje koje se koristi pri podjeljivanju sakramenata; krizme, krštenja i bolesničkog pomazanja. U popodnevnim satima slavi se misa Večere Gospodnje. Spomen Pashalne večere koju je Isus slavio zajedno sa svojim učenicima. Tom prilikom je oprao učenicima noge – uloga namijenjena slugama, čime je htio naglasiti kako trebamo jedni drugima služiti. Taj se obred vrši u katedralama i mnogim župnim crkvama. Na kraju mise prenose se posvećene hostije Pričesti na pokrajnji oltar gdje će biti ''Božji grob''. Veliki petak: Na Veliki petak u popodnevnim satima obavljaju se obredi Muke Gospodnje. Taj dan nema mise. Svetohranište je prazno i otvoreno, oltar raskrit. Čita se Muka po Ivanu. Zatim slijedi Opća molitva. Potom se obavlja klanjanje križu koji se prethodno svečano raskrije (na Glušnicu se prekrivaju raspela i slike u crkvama). Na kraju je sv. pričest, a vjernici ostanu u crkvi u molitvi pred ''Božjim grobom''. Velika subota: Velika subota obiluje prekrasnim obredima. Vjernici se okupe nakon zalaska sunca u crkvi ili pred crkvom gdje se blagoslivlje oganj koji se uzima u kadionicu i na kojemu se zapali uskrsna svijeća. Na selu još uvijek postoji običaj da dječaci blagoslovljenom vatrom pale gubu i nose tu blagoslovljenu vatru po kućama za što dobiju darove, a domaćice na toj vatri spremaju večeru po povratku iz crkve. Crkva je u mraku a svećenik na vratima crkve zapjeva ''svjetlo Kristovo''. Tako tri puta i onda se upale sva svjetla u crkvi. Nakon što je postavio uskrsnu svijeću na stalak i okadio je, svećenik pjeva Hvalospjev uskrsnoj svijeći koja označava samog Isusa. Potom slijede odabrana čitanja iz Starog i Novog zavjeta. Prije nego započnu čitanja iz Novog zavjeta zapjeva se ''Slava'' i tada zazvone zvona koja su umuknula na ''slavu'' na Veliki četvrtak. U narodu postoji izraz: zavezati i odvezati zvona. Postoji tzv. velika drvena škrebetaljka koja u tornju zamjenjuje kroz to vrijeme zvono. Čitanja su tako odabrana da se vidi spasenjski Božji zahvat najprije u Starom zavjetu, a potom po Isusu Kristu i u Novom zavjetu. Nakon propovjedi slijedi ''Krsna služba''. Ako ima krštenika onda se obavlja krštenje ili se samo posveti krsna voda kojom će se kroz godinu krstiti novo krštenici. Na kraju mise je blagoslov kruha i novih plodova. Time se hoće naglasiti ''ljekovitost'' Isusove spasiteljske žrtve. U ova tri dana crkva kao iz neke duhovne riznice iznosi najveće bogatstvo i poklad vjere, stoga, ako još nismo, trebalo bi obaviti sv. Ispovijed, a onda kroz sveto Trodnjevlje dolaziti u crkvu i otvoriti oči, uši i srce. Nakon toga s pravom bi svatko mogao reći da je u duhovnom pogledu novi stvor. Molitva vjernika: Gospodine Isuse, Sine Boga živoga, danas ti se obraćamo svojim poniznim molitvama: 1. Gospodine Isuse, svojim svečanim ulaskom u grad Jeruzalem otvorio si vrata novog Jeruzalema kroz koja Crkva ulazi k svome Pastiru, daj da nas obuzme sveta radost i strahopoštovanje prema toliko uzvišenom djelu tvoga spasenja, - molimo te. 2. Ti si na Posljednjoj večeri učenicima oprao noge i tako nas poučio poniznosti, daj da u radosti služimo jedni drugima, - molimo te. 3. U kruhu i vinu dao si nam sebe sama kao zalog spasenja, daj da s pobožnošću i zahvalnošću pristupamo k stolu Gospodnjem, - molimo te. 4. U Maslinskom si vrtu osjetio duhovnu bol sagledavši unaprijed strašnu muku, daj da predragocjena Krv prolivena za naše grijehe izliječi naše rane koje su prouzročene nebrojenim našim grijesima , - molimo te. 5. Strašna bijaše trnova kruna koju ti spletoše oni koji te nakaniše raspeti, ali je još strašnija ona koju ti pletu mnogi sinovi i kćeri Crkve svojim nekršćanskim životom, daj da u raskajanom srcu oplačemo svoje krivice i krivice tolikih u Crkvu, - molimo te. 6. Uzdignut na križ dovršio si žrtvu spasenja, daj da osjetimo plodove te žrtve u vlastitom obraćenju i revnijem življenju vjere, - molimo te. 7. Tvoje sveto tijelo položili su u grob, ali ono nije ostalo u grobu, nego si treći dan uskrsnuo. Uskrsnuli Isuse pridruži svojoj nebeskoj slavi i tolike naše pokojne koje ti zagovaramo svojim molitvama, - molimo te. Primi nebeski Otče molitve svoga naroda koji ulazi u sveta otajstva muke i uskrsnuća tvoga Sina i daj da njegova predragocjena žrtva ne bude za nas izgubljena, nego da i mi po njoj donosimo plodove obraćenja i plemeniti djela. To te molimo po Isusu Kristu Sinu tvome koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen. |
24.03.2015., utorak
NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO – BLAGOVIJEST
 Gospodin nas daruje ljepotom blagdana po kojima ulazimo u dubine otajstva spasenja. Dok sam bio dijete, promatrao bi u predvečerje ozareno nebo suncem koje zalazi i koje bojom zlata preljeva nebo i oblake. To je bila moja slika raja, ''dike nebeske''; kako su stari govorili. Kasnije sam vidio da su veliki, svjetski poznati, slikari na isti način slikali nebo dodajući oblacima anđele i likove svetih, od Boga proslavljenih. U sredini, zaogrnuta modrim plaštem, okružena vijencem anđela, obično se nalazi Marija. U ikonografiji Crkve Istoka, nebo je zlatne boje, kao svojevrsni prozor u onostranost. U sv. Pismu ili Objavi u proročkoj viziji, negdje daleko na horizontu nazire se žar neba po kojemu nam dolazi spasenje. Tako čitamo u današnjem prvom čitanju iz Knjige proroka Izaije: ''Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel!'' (7,14) Ime Emanuel, znači Bog s nama, a proroštvo, koje je nastalo u vrijeme otpada Izraela od prave vjere, u isto vrijeme naviješta i kralja koji će vratiti Izraelce pravoj vjeri, ali svojim proročkim bljeskom, daleko na horizontu povijesti, naviješta Kralja nad kraljevima, koji je pravi Emanuel – Bog s nama, Isus Krist. Onima koje gotovo sablažnjava pomisao kako se Sin Božji utjelovio tamo negdje ''na rubu zbivanja'', treba odmah reći da je to samo Bogu slično i da se njegov ukus, kad su u pitanju povijesni događaji, savršeno razlikuje od našeg ljudskog shvaćanja. On nas uvijek iznenađuje, jer u velikom luku zaobilazi centre moći; kraljevske palače, kneževske dvore… i sva ona mjesta od kojih mi obično očekujemo rješenja, rasplete događaja, ili tražimo nove međaše za nova epohalna zbivanja. Samo Božanska mudrost zna da je jedini mogući centar pravog zbivanja obična priprosta ljudska nastamba, kakvih je oduvijek bilo najviše. Samo je Bogu jasno da je najprikladnija osoba po kojoj će ostvariti svoj epohalni naum, ona, koja je kadra u svojoj jednostavnosti i čistoći duše ustupiti cijelo svoje biće, kako bi po njoj bio proslavljen Bog, a da pri tome ne traži ništa za sebe. Takve osobe ne šeću raskošnim palačama, niti su stanovnici kraljevskih dvora. One hode prašnjavim putevima. Njihove su haljine jednostavne i skromne, a pogled plah i duša čista ispunjena miomirisom poniznosti kao miris ljubice nevidljive u travi. Jedino takvo srce može primiti Ljubav koja nema granice. Samo takva duša može podnijeti bol koja je dostojna žrtve za spasenje cijelog svijeta. Njezino ime bilo je Miriam – Marija. Slike koje prikazuju Mariju kako kleči u svojoj sobici s molitvenikom u ruci i prestrašenim pogledom gleda glasnika Božjeg djeluju previše teatralno i nestvarno. Lakše bismo prihvatili sliku na kojoj Marija kleči kraj ognjišta potpirujući vatru, jer već sam element vatre podsjeća na prisutnost Duha Svetoga. Svjetlo kojim je obasjana i riječi anđelove; šalom Miriam – zdravo Marijo, kao i njezin odgovor: neka mi bude po tvojoj riječi; početak su nove ere, ere utjelovljenog Boga među nama. Jer njegovo ime je Emanuel – s nama Bog. Današnji blagdan, ispunjen je sjajem nade. On nam poručuje, da na horizontu našeg vjerničkog, životnog hodočašća nije mrak, nego čudesni žar onostranosti gdje nas čekaju naša braća i sestre, od Boga proslavljeni, a u sredini rajskog svjetla divan je lik naše nebeske majke Marije, kamo teži svako vjerničko srce. Mi, doduše, ne možemo Mariju dosljedno i potpuno nasljedovati u njezinim stožernim krepostima svetosti, ali ljepota poniznosti i poslušnosti trebala bi, posebno u ovom vremenu bahatosti i razmetljivosti, biti uzor svima nama, da u svojem svagdašnjem životu vršimo volju onoga, čijoj proslavi težimo u zajedništvu s nebeskom Majkom Marijom. Amen. Molitva vjernika Danas, kada slavimo začeće Onoga koga su naviještali proroci, a Djevica ga je u svome krilu nosila; upućujemo ti Oče nebeski svoje ponizne molitve i prošnje. 1. Za svetu Crkvu katoličku; da bude navjestiteljica čudesnih djela Božjih za sve ljude svijeta. – Molimo te. 2. Za sv. oca, biskupe, svećenike i sav Božji narod; da u radosti i oduševljenju služe jedinomu i pravomu Izvoru života i svetosti – Isusu, Sinu Božjemu, koji je na današnji dan začet u krilu blažene djevice Marije. – Molimo te. 3. Za one koji su na vlasti; da svoju službu, u duhu vjere, prihvate kao služenje, na opće dobro sviju. – Molimo te. 4. Za naše mlade obitelji; da s radosnim predanjem prihvate svaki novi život od Boga ponuđen. – Molimo te. 5. Za sve one koji se brinu za bolesne, nemoćne i siromašne; da to rade s ljubavlju i požrtvovnošću. – Molimo te. 6. Za roditelje; da svojoj djeci, primjerom i riječju usade u duše vjeru i pobožnost. – Molimo te. 7. Za našu pokojnu braću i sestre; da ih uvedeš u sjaj nebeske Crkve u zajedništvu s Marijom i svetima. – Molimo te. Oče nebeski, primi ove naše ponizne molitve i daj da ti služimo u poniznosti i poslušnosti, poput naše nebeske Majke Marije. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. |
19.03.2015., četvrtak
SVETI JOSIP ZARUČNIK BDM
 Ime Josip, hebrejski Josef skraćenica je od Jehosef što znači ''Bog neka ga umnaža''. Prema sv. Pismu Josip je izravni potomak Davidov pa zbog toga njegov sin iz njegova zakonitog braka baštini mesijanski naslov ''Davidova sina ( Mt 1, 20; Lk 2,4; 3,2). U času Isusova začeća Marija je djevičanska žena ali je snagom zaruka po židovskom pravu između nje i Josipa sklopljen pravi brak, iako tjelesno ne izvršen, a takav će i ostati do kraja. Stoga Josip nije samo kao neki Marijin vanjski pratilac u životu nego njezin pravi zakonski muž. To što iz toga braka ''prosijava'' djevičanstvo, ne znači da je taj brak neki brak u ''sjeni'' ili ''nazovi brak''. Duh je Sveti ''na valovima'' Josipove ljubavi sišao nad Mariju i sila ju je Svevišnjega osjenila. Zato je Josip pravi djevičanski otac Isusov i pravi djevičanski otac Sina Božjega. ''Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili'' (Lk 2, 48). Ili ( Lk 2, 27). Bog nije stavio Josipa izvan otajstva nego u otajstvo. Tako nije primjereno zvati Josipa poočimom, ili Isusovim hraniteljem ili samo zaručnikom Marijinim jer zaruke su, za razliku od današnje prakse u Crkvi, kod Židova bile već brak. Osnovna biblijska oznaka za Josipa je pravednost. Josip je pravedan muž (Mt 1,19). Pravedan to znači da živi po Zakonu Gospodnjem. Izvršava sve što propisuje Zakon. Njegov istančani smisao za pravednost očituje se u pomnom razmišljanju i razmatranju nad svim događajima koji su povezani s njegovom ženom Marijom i kasnije sinom Isusom. Inače ne bi bio kadar postupiti na način kako je prihvatio ono što mu Bog objavljuje i poslušati glas Gospodnji koji ga upućuje da ne napušta Mariju jer što je u njoj začeto od Duha je Svetoga. Josipa možemo svrstati u red velikih patrijarha Staroga zavjeta; Abrahama, Izaka i Jakoba koji slušaju i izvršavaju ono što Gospodin od njih traži. Pravednost, poniznost i marljivost rese lik sv. Josipa. To su odlike istinskih Božjih ljudi. Konačno Josip je imao važnu ulogu u Povijesti spasenja, a ne tek kao neki popratni statist koji nestaje sa scene kad njegova uloga prestane. On je tu, naš uzor i naš zagovaratelj kod Isusa Sina svoga Pred Zakonom i narodom. Molitva vjernika Gospodine, koji si izabrao svetoga Josipa za otca pred Zakonom Sinu svome; usliši naše prošnje i molitve. 1. Josipova pravednost neka bude uzor kršćanskim otčevima; - Molimo te. 2. Daj našim roditeljima zauzetu vjeru poput Josipove i Marijine da odgajaju svoju djecu u vjeri ''otaca''; - Molimo te. 3. Daj da vrlina poniznosti cvate u kršćanskom puku; - Molimo te. 4. Neka pravednost bude cijenjena među nama; - Molimo te. 5. Oslobodi nas Gospodine duha oholosti i uznositosti; - Molimo te. 6. Daj nam blaženi svršetak ovozemaljskog života poput sv. Josipa; - Molimo te. 7. Uvedi u prostranstva svjetlosti i mira sve koje smo zagovorili u našim molitvama; - Molimo te. Primi, molimo te Gospodine, ove naše molitve i dodaj i ono što sami ne znamo ili se ne usuđujemo moliti, po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
18.03.2015., srijeda
PETA KORIZMENA NEDJELJA «GLUHA» god. B
 N 22 5. KORIZMENA (GLUHA) P 23 Oton, Dražen U 24 Katarina Švedska S 25 NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO – BLAGOVIJEST Č 26 Montan, Goran P 27 Rupert, Lidija S 28 Priska, Nada N 29 CVJETNICA (NEDJELJA MUKE GOSPODNJE) Čitanja: 1. čitanje: Jr 31, 31-34 Psalam: 51, 3-4. 12-13. 14-15 2. čitanje: Heb 5, 7-9 Evanđelje: Iv 12, 20-33 Kako se približuju dani muke Gospodnje tako su i čitanja odabrana da nam pojasne i posadašnje najveće otajstvo naše vjere. Nama kršćanima je govor o muci Gospodinovoj nažalost nešto kao sasvim razumljivo o čemu više posebno i ne razmišljamo. Što je još gore to nam je postalo obično, svakidašnje, kao samo po sebi razumljivo. Međutim, kad su u pitanju inovjerci, muslimani npr., za njih je uz Presveto Trojstvo muka Gospodnja najveći kamen spoticanja. Kako Bog može trpjeti? On koji je savršen, pravedan i svet da umre na križu? Mi stalno govorimo o Božjoj ljubavi prema nama a ne možemo shvatiti do koje mjere može ići prava ljubav. Bezgranična ljubav. Bog je ta bezgranična ljubav. I u njoj je sva veličina, sva svetost i sva pravednost. Mi se nikada ne bi mogli k njemu uzdići da nam on nije 'pružio ruku'. Iz ljubavi prema nama on se utjelovio, rodio, živio među nama da bi se na isti način pred nama razčovječio kao što se na neki način rođenjem 'razbožanstvenio' da nam pokaže snagu božanske ljubavi po najtežem otajstvu patnje koja ima svoj vrhunac u sramotnoj smrti na križu. To je ono što u današnjem Ivanovom evanđelju Isus kaže: …. ako pšenično zrno, pavši na zemlju ne umre , ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. (Iv 12, 24 – 25). Ako u nama ne umre ono što se obično zove naš ego ili 'stari čovjek' ostajemo sami – izgubljeni. Umremo li sebi, poput zrna, roditi će se novi, neviđeni život. Život kakav nismo ni sanjali. Iz svojeg uskog horizonta ulazimo u prostranstva koja vode u vječnost. Današnji 51. psalam najljepša je pokajnička molitva i trebalo bi ga uvrstiti u svoju svagdašnju molitvu. Vrlo je primjeren kao molitva prije ili nakon ispovijedi. Sada u drugom dijelu korizme zaredale su ispovijedi po župama. U našoj katedrali i ostalim gradskim crkvama redovi pred ispovjedaonicama. Nije toliko bitno hoću li baš sve u potankosti moći nabrojiti što sam sagriješio, ali je jako važno raskajano srce: ''Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po prevelikom smilovanju izbriši moje bezakonje!'' Čitanje iz današnje Poslanice Hebrejima posvješćuje nam Isusovu predanost poslanju po čemu je proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.. Stoga bismo trebali sv. Misu s pravom shvaćati i kao liturgiju u kojim okvirima se odvija euharistijsko slavlje Isusove Posljednje večere. Molitva vjernika Uputimo svoje molitve Ocu koji nam je u Isusu posvjedočio koliko mu je stalo do svakoga od nas. 1. Neka tvoja Crkva bude vršiteljica tvoje riječi, - molimo te. 2. Pomozi, Gospodine, da službenici Crkve trajno napreduju na putu svetosti, - molimo te. 3. Daj da se ustali mir i radost na ovom beznadnom svijetu, - molimo te. 4. Po muci svoga Sina oslobodi nas utjecaja zla, - molimo te. 5. Prosvijetli nas da shvatimo kako se po križevima i trpljenju dolazi k slavi uskrsnuća, - molimo te. 6. Probudi u nama svijest kako je nezamislivo ostvarivanje istinskog kršćanskog života bez djelotvorne ljubavi prema bližnjima, - molimo te. 7. Svu našu braću i sestre primi u zajedništvo svetih, - molimo te. Primi naše molitve, Gospodine i obnovi našu vjernost tvome savezu i daj nam snagu Duha da hodimo putem spasenja koje si nam darovao u svome Sinu Isusu Kristu koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen. N 22 5. KORIZMENA (GLUHA) P 23 Oton, Dražen U 24 Katarina Švedska S 25 NAVJEŠTENJE GOSPODINOVO – BLAGOVIJEST Č 26 Montan, Goran P 27 Rupert, Lidija S 28 Priska, Nada N 29 CVJETNICA (NEDJELJA MUKE GOSPODNJE) Čitanja: 1. čitanje: Jr 31, 31-34 Psalam: 51, 3-4. 12-13. 14-15 2. čitanje: Heb 5, 7-9 Evanđelje: Iv 12, 20-33 Kako se približuju dani muke Gospodnje tako su i čitanja odabrana da nam pojasne i posadašnje najveće otajstvo naše vjere. Nama kršćanima je govor o muci Gospodinovoj nažalost nešto kao sasvim razumljivo o čemu više posebno i ne razmišljamo. Što je još gore to nam je postalo obično, svakidašnje, kao samo po sebi razumljivo. Međutim, kad su u pitanju inovjerci, muslimani npr., za njih je uz Presveto Trojstvo muka Gospodnja najveći kamen spoticanja. Kako Bog može trpjeti? On koji je savršen, pravedan i svet da umre na križu? Mi stalno govorimo o Božjoj ljubavi prema nama a ne možemo shvatiti do koje mjere može ići prava ljubav. Bezgranična ljubav. Bog je ta bezgranična ljubav. I u njoj je sva veličina, sva svetost i sva pravednost. Mi se nikada ne bi mogli k njemu uzdići da nam on nije 'pružio ruku'. Iz ljubavi prema nama on se utjelovio, rodio, živio među nama da bi se na isti način pred nama raščovječio kao što se na neki način rođenjem 'razbožanstvenio' da nam pokaže snagu božanske ljubavi po najtežem otajstvu patnje koja ima svoj vrhunac u sramotnoj smrti na križu. To je ono što u današnjem Ivanovom evanđelju Isus kaže: …. ako pšenično zrno, pavši na zemlju ne umre , ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. (Iv 12, 24 – 25). Ako u nama ne umre ono što se obično zove naš ego ili 'stari čovjek' ostajemo sami – izgubljeni. Umremo li sebi, poput zrna, roditi će se novi, neviđeni život. Život kakav nismo ni sanjali. Iz svojeg uskog horizonta ulazimo u prostranstva koja vode u vječnost. Današnji 51. psalam najljepša je pokajnička molitva i trebalo bi ga uvrstiti u svoju svagdašnju molitvu. Vrlo je primjeren kao molitva prije ili nakon ispovijedi. Sada u drugom dijelu korizme zaredale su ispovijedi po župama. U našoj katedrali i ostalim gradskim crkvama redovi pred ispovjedaonicama. Nije toliko bitno hoću li baš sve u potankosti moći nabrojiti što sam sagriješio, ali je jako važno raskajano srce: ''Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po prevelikom smilovanju izbriši moje bezakonje!'' Čitanje iz današnje Poslanice Hebrejima posvješćuje nam Isusovu predanost poslanju po čemu je proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.. Stoga bismo trebali sv. Misu s pravom shvaćati i kao liturgiju u kojim okvirima se odvija euharistijsko slavlje Isusove Posljednje večere. Molitva vjernika Uputimo svoje molitve Ocu koji nam je u Isusu posvjedočio koliko mu je stalo do svakoga od nas. 1. Neka tvoja Crkva bude vršiteljica tvoje riječi, - molimo te. 2. Pomozi, Gospodine, da službenici Crkve trajno napreduju na putu svetosti, - molimo te. 3. Daj da se ustali mir i radost na ovom beznadnom svijetu, - molimo te. 4. Po muci svoga Sina oslobodi nas utjecaja zla, - molimo te. 5. Prosvijetli nas da shvatimo kako se po križevima i trpljenju dolazi k slavi uskrsnuća, - molimo te. 6. Probudi u nama svijest kako je nezamislivo ostvarivanje istinskog kršćanskog života bez djelotvorne ljubavi prema bližnjima, - molimo te. 7. Svu našu braću i sestre primi u zajedništvo svetih, - molimo te. Primi naše molitve, Gospodine i obnovi našu vjernost tvome savezu i daj nam snagu Duha da hodimo putem spasenja koje si nam darovao u svome Sinu Isusu Kristu koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen. |
12.03.2015., četvrtak
ČETVRTA NEDJELJA KORIZME god. B
 Ne zatvaraj srce pred ispruženom rukom, jer tko zna, možda je to bio Onaj kome se svaki dan moliš? N 15 4. KORIZMENA (Sredoposna) P 16 Hlarij, Julijan U 17 Patrik, Domagoj S 18 Čiril Jeruzalemski Č 19 Sv. Josip P 20 Klaudija, Dionizij S 21 Vesna, Kristijan N 22 5. KORIZMENA ( Gluha) Čitanja: 1. čitanje: 2 Ljet 36, 14-16. 19-23 Psalam: 137, 1-2. 3. 4-5. 6 2. čitanje: Ef 2, 4-10 Evanđelje: Iv 3, 14-21 Bog, bogat milosrđem. To bi bio najljepši uvod u današnja liturgijska čitanja, koja pršte Božjim milosrđem, dobrotom i opraštanjem. Uz prvo čitanje II. Knjige ljetopisa koje govori o uzrocima zbog kojih su Izraelci završili u babilonskom ropstvu, dobro se prisjetiti kako opisuje prorok Jeremija stanje u Jeruzalemu prije babilonskog progonstva: «A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te ne ću uslišiti. Ne vidiš li što čine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače «kraljici neba» i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me pogrde» (Jr 7, 16-18). Pa ipak Bog se ne odriče svoga naroda zauvijek. Nakon ropstva vraća svoj narod koji ponovno gradi Hram i prinosi Bogu žrtve. Obnavlja savez i bogoslužje. Pedeset godina babilonskog ropstva svojevrsna je katarza – pročišćenje kroz koje je narod prošao, a kao spomen na teške dane ostala je Prognanikova pjesma Psalam 137., koju je ovjekovječio G.Verdi u operi Nabucco «Na obalama rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo….» To je čežnja koja rađa pokajanjem, a pokajanje povratkom. Tada je to bilo pokajanje i čežnja za razorenim Hramom, a u ovoj korizmi to može biti pokajanje nad razorenim hramom Duha Božjega u mojem srcu i čežnja da ga u ispovijedi obnovim i da ga Duh posveti. Današnji redci Pavlove Poslanice Efežanima teološki je hvalospjev Božjem milosrđu: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog posrtaja oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni!.... Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima da se ne bi tko hvastao ….» Evanđelje samo nastavlja i razvija misao: Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (Iv 3, 16)». Ne tako rijetko susrećemo «dobre vjernike» kojima je milije govoriti o Božjoj pravednosti i kazni za grijehe. O Bogu kao strogom sucu, premda se On, kako vidimo, takvim ne prikazuje. Razlog toj uskogrudnosti treba tražiti u malodušju koje «strepi» pred Božjim i svetim. Kao da će «ovaj svijet» nadjačati i pobijediti. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u Ime jedinorođenoga Sina Božjega. (Iv 3, 17-18)» Spasenje dakle dolazi po vjeri u Sina Božjega. Vlastitom pravednošću i vlastitim djelima to ne možemo postići. Uostalom, što je naša pravednost i što su naša djela pred Stvoriteljem? Putem najsavršenije ljudske pravednosti doduše Sin Božji ne bi visio na Križu, ali upravo zbog toga ne bi smo niti bili spašeni. Oni koji nisu kršćani niti ne naslućuju Božansko djelo spasenja. Jer ono je, kako smo prošle nedjelje čuli; poganima ludost, Židovima sablazan…. Na kraju današnjeg evanđelja Ivan razrađuje teologiju svjetla. To svjetlo je sam Bog koji se utjelovio. «Ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer im djela bijahu zla. (Iv 3, 19).» Pri kraju ovog razmišljanja o tome kako Bog postupa s malim grešnim i ograničenim čovjekom dok on maše nekakvom svojom pravednošću i pravdom, dolaze mi misli sedme postaje Križnog puta: « Prigni već jednom oholu glavu svoju , budi od srca ponizan…» prestani se šepiriti svojim znanjem, pravednošću, pravovjerjem i udubi se u otajstvo spasenja po Bogu koji je bogat milosrđem. Jer tek kad shvatiš da si prazna posuda moći ćeš primiti bogatstvo darova Njegove milosti. Amen. Molitva vjernika O silni, veliki Bože! Ti tako neizmjeran i čudesan, a ja tako ograničen i slab. Sagni se k meni neznatnom stvoru i počuj šapat moje molitve. 1. Znam da sam slab i grešan, pomogni mi da se oslobodim svoje umišljenosti kako ne bih slušao svoje misli nego tražio tvoju mudrost, - molimo te. 2. Pomozi mi i daj mi milost da uživam u milini tvoga neizmjernog milosrđa, - molimo te. 3. Tajna žrtve vlastitog Sina na križu neka me prožme do te mjere da vlastite križeve, kako god bili teški, nosim s ljubavlju i strpljenjem, - molimo te. 4. Da sam Veronika ili Cirenac! Ali tko zna kakav bi bio da sam onda živio. Ne usudim se niti pomisliti, jer možda bih i ja osudio Spasitelja svijeta umjesto da mu služim. Daj mi snage da tvojom milošću budem i Veronika i Cirenac bližnjima, - molimo te. 5. Za dvoje te molim Gospodine; daj mi iskrene suze da oplačem svoje grijehe i harfu duše da pjevam o tvome milosrđu, - molimo te. 6. Sve nas okupljene preporodi svojim Duhom da ti iskrena srca služimo, - molimo te. 7. Da naše pokojne obasjaš vječnom svjetlošću u svome kraljevstvu, - molimo te. Svemogući Bože, ti si po svome Sinu obasjao svijet istinskim svjetlom spasenja. Prati nas svojom milošću da u tom svjetlu vazda hodimo i jednoć k tebi prispijemo, po Kristu, Gospodinu našem. |
04.03.2015., srijeda
TREĆA NEDJELJA KORIZME god. B
 N 8 3. KORIZMENA ( Bezimena) P 9 Franciska, Dominik U 10 Makarij, Krunoslav S 11 Tvrtko, Konstantin Č 12 Bernard, Maksimilijan P 13 Patricija, Sabina S 14 Matilda, Lazar N 15 4. KORIZMENA ( Sredopostna) Čitanja: 1. čitanje: Izl 20, 1-17 Psalam: 19, 8. 9. 10. 11 2. čitanje: 1 Kor 1, 22-25 Evanđelje: Iv 2, 13-25 Križevi, križevi, križevi. Kuda god se okreneš križevi. Ima ih na zidu, kraj puta, groblja su prepuna križeva. Ima ih uz prometnice na mjestima nečijeg poginuća. Križ nosimo kao privjesak. Doslovce svugdje samo ne tamo gdje bi trebao biti i gdje bi najviše imalo smisla – u našoj svijesti. Taj posviješćeni križ je ključna poruka korizme. Kako kaže današnja poslanica Korinčanima; križ je Židovima sablazan, poganima ludost, samo kršćanima on je mudrost. Židovima sablazan, jer nisu računali s trpljenjem, jer za njih je Mesija osloboditelj trpljenja – prvenstveno onog kojemu je uzrok politička podčinjenost tuđincu, poganskom Rimu. Pogani još manje shvaćaju križ kao znak trpljenja. Za njih je sva mudrost u tomu da čovjek dobro uživa na ovom svijetu, jer im je pogled u vječnost bio jako sumoran. Od kuda kršćanima spoznaja o spasonosnom križu? Pa jasno, Isus je promovirao križ kao gorak ali spasonosni lijek. Prvi ga je ponio i poučio nas da se po križu dolazi k slavi Uskrsnuća. Smisao križa kao žrtve već je vidljiv u naravnom redu, na što se, jasno, nadovezuje i onaj nadnaravni, spasiteljski vid. Hram je bio središte, srce starozavjetnog bogoštovlja. Bogoštovlje je propisano i dekalogom koji nam donosi današnje prvo čitanje iz Knjige Izlaska. Oko hrama razvila se živa i unosna trgovina. Žrtvene je darove trebalo kupiti. Pa zašto se sve to ne bi našlo na jednome mjestu? Vika trgovaca koji su prodavali žrtvene životinje i ostale prikazne darove, blejanje stoke, dim paljenica – sve je to bilo daleko od proročke čistoće prinosa u raskajanom duhu. Zar nisu i naše crkve i svetišta čvrsto okruženi raznim vidovima poduzetništva. Posebno je to vidljivo prilikom podjeljivanja sv. Potvrde. Kada ih se ne bi spriječilo fotografi bi se popeli i na oltar samo da uspiju uhvatiti trenutak kad biskup maže krizmanika sv. uljem. Vani izvikuju svoju 'nabožnu robu'. Koliko samo inventivnosti kad su u pitanju liturgijski predmeti, kadionice na elektriku, svi mogući razglasi, a da o misnom ruhu i odijelima za čitače i ne govorimo. Sve, jasno, začinjeno silnim kičem i neukusom. Zar nam zbilja treba Isusov korizmeni bič da iz nas istjera hinjeno i patvorno bogoslužje? Za kršćane je hram Isus. Onaj Isus koji je Židovima rekao; ''mogu razvaliti ovaj hram i za tri ga dana ponovno sagraditi.'' Oni su mislili na kameni hram, a on na hram svoga tijela. Po krštenju i potvrdi i mi smo postali hramovi Duha Svetoga. U korizmenom duhu očišćenja očistimo hram svoje duše od patvornog bogoslužja. Bičem pokore i iskrene molitve uklonimo križeve ukrasne i postavimo spasonosni križ Kristov koji bijaše; Židovima sablazan, poganima ludost, a pozvanima pak i Židovima i Grcima Božja mudrost. Amen. Molitva vjernika Onomu koji nas jedini može očistiti i darovati nam novo srce uputimo svoje molitve: 1. Neka naviještanje tvoje Crkve bude spasonosni lijek križa Kristova, - molimo te. 2. Daj nam pomozi da uvijek budemo svjesni da smo hramovi Duha Svetoga, - molimo te. 3. Upravitelje država i zakonodavce potakni na donošenje pravednih zakona po kojima će se iskorijeniti zlouporabe i izrabljivanje sirotinje, - molimo te. 4. Ljudima ovoga svijeta pomozi da upoznaju tvoj uzvišeni zakon i po njemu urede svoje živote, kako ne bi bilo nepravdi i zla, - molimo te. 5. Obdari nas duhovnom radošću, da ti u iskrenosti i radosti služimo, - molimo te. 6. Pomogni nam da iz dana u dan sve više i sve dublje upoznamo tajnu spasonosnog križa i da ga s ljubavlju nosimo, - molimo te. 7. Uvedi u raj i našu pokojnu braću i sestre,- molimo te. Dobri Oče, okrijepi nas svojim Svetim Duhom da danomice rastemo na putu svetosti. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. |
