propovijedi
12.03.2015., četvrtak
ČETVRTA NEDJELJA KORIZME god. B
 Ne zatvaraj srce pred ispruženom rukom, jer tko zna, možda je to bio Onaj kome se svaki dan moliš? N 15 4. KORIZMENA (Sredoposna) P 16 Hlarij, Julijan U 17 Patrik, Domagoj S 18 Čiril Jeruzalemski Č 19 Sv. Josip P 20 Klaudija, Dionizij S 21 Vesna, Kristijan N 22 5. KORIZMENA ( Gluha) Čitanja: 1. čitanje: 2 Ljet 36, 14-16. 19-23 Psalam: 137, 1-2. 3. 4-5. 6 2. čitanje: Ef 2, 4-10 Evanđelje: Iv 3, 14-21 Bog, bogat milosrđem. To bi bio najljepši uvod u današnja liturgijska čitanja, koja pršte Božjim milosrđem, dobrotom i opraštanjem. Uz prvo čitanje II. Knjige ljetopisa koje govori o uzrocima zbog kojih su Izraelci završili u babilonskom ropstvu, dobro se prisjetiti kako opisuje prorok Jeremija stanje u Jeruzalemu prije babilonskog progonstva: «A ti ne moli milosti za narod ovaj, ne diži glasa za njih i ne moli, ne navaljuj na me jer te ne ću uslišiti. Ne vidiš li što čine po gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim? Djeca kupe drva, oci pale vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače «kraljici neba» i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me pogrde» (Jr 7, 16-18). Pa ipak Bog se ne odriče svoga naroda zauvijek. Nakon ropstva vraća svoj narod koji ponovno gradi Hram i prinosi Bogu žrtve. Obnavlja savez i bogoslužje. Pedeset godina babilonskog ropstva svojevrsna je katarza – pročišćenje kroz koje je narod prošao, a kao spomen na teške dane ostala je Prognanikova pjesma Psalam 137., koju je ovjekovječio G.Verdi u operi Nabucco «Na obalama rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo….» To je čežnja koja rađa pokajanjem, a pokajanje povratkom. Tada je to bilo pokajanje i čežnja za razorenim Hramom, a u ovoj korizmi to može biti pokajanje nad razorenim hramom Duha Božjega u mojem srcu i čežnja da ga u ispovijedi obnovim i da ga Duh posveti. Današnji redci Pavlove Poslanice Efežanima teološki je hvalospjev Božjem milosrđu: Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog posrtaja oživi zajedno s Kristom – milošću ste spašeni!.... Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima da se ne bi tko hvastao ….» Evanđelje samo nastavlja i razvija misao: Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (Iv 3, 16)». Ne tako rijetko susrećemo «dobre vjernike» kojima je milije govoriti o Božjoj pravednosti i kazni za grijehe. O Bogu kao strogom sucu, premda se On, kako vidimo, takvim ne prikazuje. Razlog toj uskogrudnosti treba tražiti u malodušju koje «strepi» pred Božjim i svetim. Kao da će «ovaj svijet» nadjačati i pobijediti. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da on osudi svijet, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u Ime jedinorođenoga Sina Božjega. (Iv 3, 17-18)» Spasenje dakle dolazi po vjeri u Sina Božjega. Vlastitom pravednošću i vlastitim djelima to ne možemo postići. Uostalom, što je naša pravednost i što su naša djela pred Stvoriteljem? Putem najsavršenije ljudske pravednosti doduše Sin Božji ne bi visio na Križu, ali upravo zbog toga ne bi smo niti bili spašeni. Oni koji nisu kršćani niti ne naslućuju Božansko djelo spasenja. Jer ono je, kako smo prošle nedjelje čuli; poganima ludost, Židovima sablazan…. Na kraju današnjeg evanđelja Ivan razrađuje teologiju svjetla. To svjetlo je sam Bog koji se utjelovio. «Ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer im djela bijahu zla. (Iv 3, 19).» Pri kraju ovog razmišljanja o tome kako Bog postupa s malim grešnim i ograničenim čovjekom dok on maše nekakvom svojom pravednošću i pravdom, dolaze mi misli sedme postaje Križnog puta: « Prigni već jednom oholu glavu svoju , budi od srca ponizan…» prestani se šepiriti svojim znanjem, pravednošću, pravovjerjem i udubi se u otajstvo spasenja po Bogu koji je bogat milosrđem. Jer tek kad shvatiš da si prazna posuda moći ćeš primiti bogatstvo darova Njegove milosti. Amen. Molitva vjernika O silni, veliki Bože! Ti tako neizmjeran i čudesan, a ja tako ograničen i slab. Sagni se k meni neznatnom stvoru i počuj šapat moje molitve. 1. Znam da sam slab i grešan, pomogni mi da se oslobodim svoje umišljenosti kako ne bih slušao svoje misli nego tražio tvoju mudrost, - molimo te. 2. Pomozi mi i daj mi milost da uživam u milini tvoga neizmjernog milosrđa, - molimo te. 3. Tajna žrtve vlastitog Sina na križu neka me prožme do te mjere da vlastite križeve, kako god bili teški, nosim s ljubavlju i strpljenjem, - molimo te. 4. Da sam Veronika ili Cirenac! Ali tko zna kakav bi bio da sam onda živio. Ne usudim se niti pomisliti, jer možda bih i ja osudio Spasitelja svijeta umjesto da mu služim. Daj mi snage da tvojom milošću budem i Veronika i Cirenac bližnjima, - molimo te. 5. Za dvoje te molim Gospodine; daj mi iskrene suze da oplačem svoje grijehe i harfu duše da pjevam o tvome milosrđu, - molimo te. 6. Sve nas okupljene preporodi svojim Duhom da ti iskrena srca služimo, - molimo te. 7. Da naše pokojne obasjaš vječnom svjetlošću u svome kraljevstvu, - molimo te. Svemogući Bože, ti si po svome Sinu obasjao svijet istinskim svjetlom spasenja. Prati nas svojom milošću da u tom svjetlu vazda hodimo i jednoć k tebi prispijemo, po Kristu, Gospodinu našem. |
