propovijedi
24.02.2015., utorak
DRUGA NEDJELJA KORIZME god. B
 Čitanja: 1. čitanje: Post 22, 1-2. 9a. 10-13. 15-18 Psalam: 116, 10 i 15. 16-17. 18-19 2. čitanje: Rim 8, 31b-34 Evanđelje: Mk 9, 2-10 N 1 2. KORIZMENA NEDJELJA ( Pačista) P 2 Lucije, Ines U 3 Marin, Zvjezdan S 4 Kazimir, Eugen, Natko Č 5 Euzebij, Teofil P 6 Ruža, Viktor S 7 Perpetua i felicita N 8 3. KORIZMENA NEDJELJA (Bezimena) Ivan od Boga Abraham, kojim započinje povijest Izabranog naroda, s pravom je zaslužio naziv praotac naše vjere. Taj veliki patrijarh rođen je u Uru Kaldejskom. Abrahamovi razgovori s Bogom nisu tek književna vrsta oni su plod vjere i pouzdanja u Boga do te mjere da Bog upravlja njegovim mislima. Nešto poput razmatranja ili meditativnog jedinstva sa Stvoriteljem. Ti razgovori, ljudski govoreći, nisu mu donijeli pretpostavljeni mir i zadovoljstvo. Naprotiv, oni su ga stavljali na najgore muke i izazove kao onaj da napusti svoj sjedilački način života i uputi se kao nomad u nepoznato. On je tako postao ne samo pralik izraelskih nomada - selilaca, nego i duhovnih nomada – Bogotražitelja koji su napustili svoj ustaljeni način života i krenuli u bespuća beskućnika u potrazi za slobodom duha kako bi jedino mogli služiti njemu jedinomu Stvoritelju. Tek što mu se ispunila vruća želja da ima vlastitog, zakonitog potomka u njemu se kao strašan crv sumnje javlja misao: ovi kanaanski krivobošci svojim bogovima prinose ljudske žrtve, vlastitu djecu. Kad bi Gospodin to od mene zatražio… Ne, ne smijem na to niti pomisliti. Pa ipak to postaje njegova opsesija do te mjere da više nije mogao izdržati. Uzeo je magare, natovario drva. Poveo je dvojicu slugu i sina Izaka i uputio se u pokrajinu Moriju. Tu je podigao žrtvenik i kada je htio žrtvovati dječaka Bog ga sprečava, a umjesto njega žrtvuje ovna. Abraham je još više omilio Bogu, ali to ga je stajalo grčevite borbe sa samim sobom i očinskim osjećajima koje je trebalo nadvladati. Ta Abrahamova žrtva snažno nas podsjeća na žrtvu nebeskog Oca koji za naše spasenje žrtvuje vlastitog Sina. Sladunjav pristup Evanđelju i njegovoj konačnoj perspektivi, preobraženju, ispušta žrtvu jer ju ne razumije i ne vidi joj smisao. Zar nije i sam Petar rekao; načinimo tri sjenice i ostanimo tu. S jedne strane tako bi se riješili svih zavrzlama i peripetija u koje je Isus sve dublje upadao zbog njegovog beskompromisnog osuđivanja crkvenog i političkog vrha i radilo se samo o trenutku kada će ga uhititi. S druge strane tu se sada osjećaju tako sigurni jer vide da je on doista to za što se izdaje – mesija, spasitelj, Sin Božji. Ali ono bitno nije moguće preskočiti – žrtvu. Sablazan križa i veliki petak preduvjet je da bi se došlo do slavnog uskrsnuća. Stoga je trebalo sići s brda preobraženja odraditi ono najteže. Svijet ne voli žrtvu i bježi od nje. Vjernika koji u bolesti na smrtnoj postelji vide milost da okaju svoje grijehe biva sve manje. Nagla i nepripravna smrt danas se naziva blagoslovom. ''Kako je imao lijepu smrt, samo se iznenada srušio i umro.'' Takvo razmišljanje vodi prema opravdanju eutanazije. Vlastitu Golgotu i Veliki petak treba s ljubavlju prihvatiti i moliti da kroz nju prođemo neokrnjene vjere u ono konačno preobraženje. Amen. Molitva vjernika Bogu koji je žrtvovao vlastitog Sina za naše spasenje uputimo svoje molitve: 1. Za svetu Crkvu da u poslušnosti slijedi nebeskog Učitelja i gospodina Isusa Krista i tako navješćuje spasenje svakom stvorenju na zemlji, - molimo te. 2. Mirotvorcima, djelatnicima milosrđa pomogni na prevladavanju zapreka i teškoća na koje nailaze u svojem radu, - molimo te. 3. Za sve ljude svijeta da upoznaju tvoj sveti lik Gospodine Isuse i da te slijede. – molimo te. 4. Daj, Gospodine, da te prepoznamo u našoj braći ljudima, posebno u onima koji su potrebni naše pomoći, - molimo te. 5. Svake nedjelje primamo tvoje presveto Tijelo, pomozi nam da te u njemu prepoznajemo sve više i više kako bismo ti bili što sličniji, - molimo te. 6. Pomozi nam, Gospodine, da svoj život tako usmjerimo da u vječnosti budemo dostojni uživati sjaj tvoga presvetog lica, - molimo te. 7. Za našu pokojnu braću i sestre, da uživaju u slavi tvojoj, - molimo te. Milosrdni Otče, obdari nas svojim Duhom da u svim nevoljama ostanemo vjerni tvome pozivu te se suobličimo slici tvoga Sina, Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. |
20.02.2015., petak
PRVA NEDJELJA KORIZME (Čista)
 N 22 1. KORIZMENA NEDJELJA (čista) P 23 Polikarp, Romana U 24 Goran, Modest S 25 Hrvoje, Donat Č 26 Robert, Branimir P 27 Sv. Donat, Tugomil S 28 Roman, Bogoljub N 1 2. KORIZMENA NEDJELJA (Pačista) Čitanja: 1. čitanje: Post 9, 8-15 Psalam: 25, 4-5ab. 6-7bc. 8-9 2. čitanje: 1 Pt 3, 18-22 Evanđelje: Mk 1, 12-15 Što je to korizma? Iskrivljeni latinski naziv quadragesima = četrdesetnica tek nam objašnjava ono vanjsko; da traje četrdeset dana – do Uskrsa. Da nas to podsjeća na boravak Božjeg naroda četrdeset godina u pustinji, kao i Mojsijev četrdesetdnevni boravak na brdu Horebu, a sve se to izvodi iz evanđelja prve korizmene nedjelje, kada se čita o Isusovom boravku u pustinji. Vezano uz korizmu i današnje evanđelje spominju se neke ključne riječi kao što su: pustinja, post, pepeo i obraćenje. Čuli smo ih nebrojeno puta i upravo zbog toga možda i prečuli. Te su riječi bremenite porukom i ne samo to, one mogu biti predmet uranjanja – meditacije iz kojeg izvire jedan posve drugačiji svijet od onoga na koji smo navikli i ako se postepeno suobličujemo tome novom svijetu od pustinje preko posta i pepela dolazimo do obraćenja. Pustinja: Daleko smo od one pustinje u koju je otišao Isus, kao i mnogi Bogotražitelji, da u odsutnosti vreve i buke u potpunoj tišini i miru dožive susret sa svojim Stvoriteljem. Iskustvo takve pustinje mi uglavnom nemamo. No uvijek postoji mogućnost barem na kratko potražiti djelić pustinje u svagdašnjoj vrevi. Nakon buke kojom smo okruženi na radnom mjestu ili na povratku s posla. Nakon što su djeca ugasila glasnu glazbu i otišla van – pruža mi se nekoliko sati tišine. Hoću li ju prihvatiti ili nazvati prijateljicu na čašicu razgovora ili ću otići u neki kafić…? Puno ljudi kaže da ne mogu biti sami. Da im je dosadno. Treba znati da pustinja – samoća nije samo Bogom dano vrijeme za molitvu, meditaciju i razmišljanje, nego je to vrijeme u kojemu kao iz nekog mračnog podruma počinju izlaziti naše mračne sjene – pustinjski demoni koji su oduvijek dovodili ljude u iskušenja. Da bismo imali uopće hrabrosti s njima se sresti potrebno nam je nešto kao post a onda i pepeo. Post: Koji je smisao posta? Duh ovog svijeta dobrano je nagrizao crkvene strukture pa ćete s ambona i oltara vrlo malo čuti o pravom postu, stoga će vam se nuditi neka druga ''rješenja'' kao milostinja, opraštanje…. To što se nudi kao alternativa postu zapravo su plodovi posta. Za naš organizam post je prije svega šok ovisno o načinu i trajanju posta. Na duhovnom planu post je uhodan put ili uvertira u nešto novo. Nešto što je toliko važno da se traži sudjelovanje duha i tijela. U vrijeme posta bude se zaspala ili potisnuta nagnuća. Koja znaju biti kontradiktorna pa izazivaju konfuzno stanje onoga koji posti umjesto trenutnog blaženstva kako si to znaju umišljati ljudi bez iskustva na tom području. Pratimo li snove primijetiti ćemo da su oni postali intenzivniji i da «nude» neke manje razumljive poruke koje bi htjele biti dešifrirane. Post, pa tako i korizmeni postovi nisu sebi cilj – oni su uvod u duhovnu samospoznaju i konačno suobličavanje samom Gospodinu. Post je snažno oruđe protiv Zloga. Kad netko posti s ciljem duhovnog pročišćenja đavao to odmah primjećuje. Sjetimo se muka sv. Antuna Pustinjaka i mnogih svetih isposnika. Konačno, zar nije zloduh odmah prišao k Isusu nakon posta da ga iskuša. Sada na scenu stupa pepeo. Pepeo: Na pepelnicu ili čistu srijedu bili smo u crkvi. Pristupili smo obredu pepeljenja. Rečeno nam je da je to znak pokore…. Što je zapravo pepeo i koji je njegov smisao u tom obredu? Da bi smo se približili goloj istini nađimo vremena i napravimo jedan pomalo neobičan duhovni eksperiment. Pronađimo neku svoju ''uspjelu fotografiju'' s kojom smo ''zadovoljni'' (trebamo biti spremni žrtvovati ju) i zagledajmo se u nju. To sam ja. Taj i taj. Ponosan na svoje studije, posao, svoj status u društvu. Godi mi kad ljudi prepoznaju i istaknu moje kvalitete i kad nalaze opravdanje za moje propuste i slabosti. Tu je i ona druga strana – sjenovita. Moji neprijatelji, ako smo iskreni oni su tu samo zato što su nam u nezgodno vrijeme rekli istinu koja nas je pogodila…. Tako mogu nastaviti sa ''samoupoznavanjem'', a onda treba uzeti upaljač i tu svoju sliku nad nekim pladnjem zapaliti. Što je ostalo? Pepeo kao konačni i neumoljivi produkt moga ja. Ako u tom pepelu tijelom i dušom mogu prepoznati svoj ego, onda trebam biti spreman prihvatiti činjenicu da sam pred Gospodinom u tom trenu gol – bez ičega. Prazna posuda. Prihvatim li daljnji izazov da On, Gospodin danomice kap po kap puni posudu moga bića novim sadržajem i kada pomalo mogu nazirati da ću jednoga dana uz Njegovu pomoć moći reći: ne ja nego Gospodin u meni – onda je to obraćenje. Punina i konačna poruka korizme jest: ''Obratite se i vjerujte Evanđelju.'' Vjeruj svom Stvoritelju. Satkan si njegovom snagom i voljom. Očisti se i uroni u vječnu Tajnu da očišćen upoznaš vječnost koja je u tebi. Amen. Molitva vjernika Otcu, koji nas je po svome Sinu pozvao na obraćenje uputimo svoje molitve. 1. Očisti, Gospodine, svoju Crkvu od svake sjene grijeha da ti služi u poniznosti i čistoći, - molimo te. 2. Ljude koji vode državničke poslove potakni na mirotvorstvo, pravednost i solidarnost s onima koji su u nevolji, - molimo te. 3. Pomogni nama da shvatimo kako nam je potrebno obraćenje da bismo ti iskreno služili, - molimo te. 4. Daj da naše korizmeno odricanje donese duhovnih plodova, - molimo te. 5. Daj potakni naša srca da vršimo djela milosrđa i pomognemo potrebnima, - molimo te. 6. Četrdesetdnevna pokora i korizmena ozbiljnost uči nas kako biti bolji i kako upraviti svoje životne puteve k tebi jedina Istino, daj da smo uvijek toga svjesni, - molimo te. 7. Primi, Gospodine, našu pokojnu braću i sestre u svoje nebesko kraljevstvo, - molimo te. Gospodine, vodi nas uvijek putem spasenja da ne lutamo. Zakrili nas svojom Božanskom zaštitom da se ne izgubimo u ništavilu ovoga svijeta, to te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
17.02.2015., utorak
PEPELNICA ILI ČISTA SRIJEDA
 Vratiti se na zgarište vlastitog doma, kakav je to osjećaj. Dok u pepelu nazireš ostatke svojih omiljelih predmeta, uspomena, darova… nema suza, samo jak pritisak tuge u grudima… To su tragična iskustva koja čovječanstvo pamti od svoje koljevke pa do danas. Pepeo – ništa, ništavnost, odsutnost svega, hladno zgarište nad kojim stvorenje čili bez osjećaja i nade. To je polaznica ali ne i konačnica našeg ulaska u korizmu. Nakon propovijedi prilazim svetištu, mjestu Božje blizine, primam na se pepeo i u sebi govorim: Gospodine, želim pred tobom biti nitko. Neka me slobodno svi smatraju zgarištem svih svjetovnih odlika i časti, znanja i imanja…. Ovaj pepeo neka mi zorno uprizori moju ništavnost. Želim biti njiva na kojoj si ti, moj Gospodine, u pepeo spalio sva moja zla nagnuća i posijao novo sjeme svoje Riječi iz koje će niknuti moje novo, produhovljeno stablo moga života. Ova moja korizma u koju ulazim kroz vrata pepelnice treba konačno biti moj odlučni hod prema vječnom Uskrsu, bez zastajkivanja i okretanja unazad. Ova četrdesetnica je moje odlučno uspinjanje na Svetu goru. Ona je iskreni početak traženja Božjeg lica. Ti mi Gospodine pružaš tri prokušana lijeka kojima ću pobijediti starog čovjeka u sebi i ponovno obnoviti svoj krsni savez s tobom. Prvi lijek je post. To je moćno sredstvo kojim se od roba postaje gospodar u vlastitoj kući svoga tijela. Rei ne ovisnostima kojima ljudi tako često robuju. Hrana i piće je na prvom mjestu. Ne moći reći ne zamamnosti raznih biranih jela i pića, čovjeka čini slabićem i na drugim područjima. Kontrola nad hranom čisti naš organizam a pozitivne posljedice toga su i čiste misli, želje i odluke koje donosim. Po toj kreposti dobila je pepelnica svoje drugo ime; čista srijeda. Drugi lijek je molitva. Moja molitva neće biti moljakanje, niti podsjećanje na ono što mi treba. ''Zna Otac vaš nebeski što vam treba,'' poučio nas je Isus. Moja molitva biti će jednostavno povezanost s tobom Izvorom života i milosti. U svom neznanju što da ti kažem? Otvoriti ću svoje srce da ga ispuni miris tvoje Božanske ljubavi, pa da pjevam pjesmu zahvalnu tebi svome Stvoritelju. Treći lijek su djela milosrđa koja nam je stavio na srce naš Spasitelj: Gladna nahraniti, žednoga napojiti, putniku pružiti utočište, gologa obući, bolesnog posjetiti… Sve ću to činiti u skrovitosti da nitko ne zna i ne vidi. Neka to bude moja tajna, koju jedino ne ću moći skriti pred tobom. Stoga mi budi vjeran suputnik, Gospodine, da ne lutam kad uđem kroz vrata pepelnice u korizmu moga hoda prema Licu tvome, koje se skriva u vječnom Uskrsu. Amen. Molitva vjernika U skrušenosti srca obratimo se Gospodinu molbom za oproštenjem: Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 1. Puno smo ti puta obećali vjernost i štovanje, ali smo te zaboravili.: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 2. Puno je onih koji preziru tebe i tvoje darove, a robuju božanstvima ovoga svijeta i njihovim idolima: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 3. Za one koji se kolebaju, koji se s tobom cjenkaju, jer su nestalni: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 4. Za nasilnike, zloduhe društva i sinove tmina, koji ne znaju što čine: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 5. Za Crkvu koja je po tvojoj zamisli sveta, ali se toliko puta po nama, grješnim pojedincima, iznevjerila tebi: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 6. Obrati naša srca da te prepoznamo u bolesnima, gladnima, osamljenima…: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. 7. Za naše pokojne, da im grijehe oprostiš, duše njihove milošću svojom očistiš i uvedeš u zajedništvo svetih: - Smiluj nam se Gospodine i oprosti grijehe naše. Oče blagi i milosrdni, primi ove naše molitve. Poslušaj i one koje su ostale neizrečene u dubini naše duše. To te molimo po Kristu, vjernom Svjedoku tvoje ljubavi, koji živi u vijeke vjekova. Amen. |
10.02.2015., utorak
ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU b
 N 15 6. NEDJELJA KROZ GODINU P 16 Julijana, Samuel, Danijel U 17 7 utemeljitelja, Bartol, Benedikt S 18 Pepelnica, Čista srijeda (post i nemrs) Č 19 Konrad, Rajko P 20 Leon, Lav S 21 Petar Damijani, Damir N 22 1. KORIZMENA NEDJELJA (Čista) Čitanja: 1. čitanje: Lev 13, 1-2. 45-46 Psalam: 32, 1-2. 5. 11 2. čitanje: 1 Kor 10, 31-11, 1 Evanđelje: Mk 1, 40-45 Guba ili lepra zarazna je bolest, i da bi se društvo zaštitilo od te opake bolesti u povijesti su donošeni okrutni zakoni. Tako su bolesnika potpuno izolirali iz zajednice, obitelji, naroda. Trebao je nositi posebnu odjeću i nije smio prilaziti zdravom čovjeku. U Srednjem vijeku postojali su tzv. lazareti za gubavce obično u šumi gdje su im ostavljali hranu kao nijemim zvijerima a na nozi su imali privezano zvonce kako bi se zdravi na vrijeme mogli skloniti pred njima. Iz života sv. Roka znamo da je taj Božji čovjek stavio vlastiti život na kocku njegujući i duhovno hrabreći gubavce te je i sam obolio, pa na njegovim slikama ili kipovima možemo vidjeti zvonce privezano uz nogu. Levitski zakonik samo je jedan u nizu zakona koji propisuju kako se odnositi prema toj bolesti i kako se takav bolesnik treba vladati. Gubavce su nazivali ''sinovima smrti'' (Job 18,13). U današnjem Evanđelju jedan gubavac se ohrabrio i prekršio propis te prišao Isusu, kleknuo i rekao mu; ako hoćeš možeš me ozdraviti. Isus također ''krši'' propis jer mu prilazi i ozdravlja ga. To nije bilo samo ozdravljenje, to je povratak u zajednicu – život. Ozdravljajući toga gubavca Gospodin je u njemu vidio sebe. Svoju sudbinu koju su mu namijenili ljudi. Onaj isti narod kojeg je on ozdravljao, hranio, kojemu je govorio o Otcu na način kako to do tada nitko nije činio, taj isti narod ga je kao gubavca s povicima; raspni ga raspni, ispratio iz grada, iz zajednice, popljuvanog i ranjenog i dao da se razapne. Pralik mu nalazimo u četvrtoj pjesmi o Sluzi Gospodnjem proroka Izaije: ''Ne bijaše na njemu ljepote ni sjaja, da bismo se unj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio. Prezren bijaše, od ljudi odbačen, Čovjek boli, vičan patnjama, Od kog svatko lice otklanja, Prezren bijaše, obescijenjen. On slabosti naše ponese, Naše boli uze nase, A mi ga držasmo udarenim, Od Boga pogođenim, poniženim. Za naše je grijehe on proboden, Za opačine naše satrt. Na njega pade kazna radi našeg mira, Njegovom se modricom izliječismo''. (Iz. 53, 2-5) Premda danas još uvijek ima gube u svijetu, na Zapadu je nema kao bolesti tijela, ali ima veoma mnogo duševne gube kao plod grijeha i oholosti, posebno mržnje prema svima koji su drugačiji, slabi i ranjivi. Isključivost i izolacija pod krinkom finoće! Otvorene agresije kod mladih. Bešćutnosti bogatih i moćnih. Prezrivo se gleda na pripadnike siromašnih zemalja, koji su, da bi osigurali koru kruha, ilegalno ušli u zapadni, bogati svijet. Ljudi zaraženi sidom, ne pate samo zbog svoje bolesti, nego zbog izolacije koja nije tek plod neznanja, nego jedne bolesne potrebe da se pokaže kako je taj ili ta svoju bolest najvjerojatnije zaradio nemoralnim životom, što dakako, uopće ne mora biti točno. Djeca se već u školi dijele prema pripadnosti raznim subkulturalnim skupinama, među kojima je prisutna tolika mržnja da dolazi do fizičkih obračuna s najgorim ishodom. Razne, nazovi, desničarske horde, otvoreno se iživljuju nad strancima, pripadnicima druge rase ili nacije uz blagonaklono ''razumijevanje'' uglađene gospode građana, uz komentar; pa netko, konačno, mora napraviti red…. Isus je bilo u pravom smislu liječnik duševnih i tjelesnih boli jadnog naroda, koji je, doslovce, trčao za njim, kako bi ozdravio. Ima i danas nekih samozvanih iscjelitelja, koji se pozivaju na Isusa. Jer on je liječio i obećao je da će i oni, koji ga budu slijedili, imati istu vlast i moć. Samo ne smijemo zaboraviti kako je Isus sve to radio samozatajno iz ljubavi prema jadnom čovjeku. Dapače, branio im je o tome i govoriti. Dok današnji samozvani iscjelitelji vole teatralne nastupe pod reflektorima i pred publikom, za tu prigodu okupljenom. Sebe reklamiraju po novinama i radiju. Godi im kad ih se smatra zvijezdama nekih duhovnih pokreta, pozivajući se bez srama na samog nebeskog Učitelja, kao da bi sva ta halabuka trebala biti plod njegovog Duha. Međutim, plodovi takvog iscjeljenja kratkotrajni su jer su plod kolektivnog obmanjujućeg zanosa, koji s Kristovim iscjeljenjem nema ništa zajedničko. Takva bolesna, nazovi, duhovnost plod je bolesnog vremena. Vremena, koje ne poznaje skromnost, dobrotu srca, koja se zove milosrđe. Ohološću i razmetljivošću se prikrivaju bolesni strahovi, nesigurnost i nemoć da se odupremo zlu kojemu robujemo. Ta oholost mi priječi da kleknem pred Gospodina i zamolim ga: Oslobodi moju dušu gube grijeha da ti u radosnoj slobodi služim kroz sve dane. Amen. Molitva vjernika Bogu Ocu dobrote i milosrđa uputimo svoje molitve. 1. Obdari Gospodine svoju Crkvu duhom služenja da siromašni i bolesni osjete tvoju dobrotu, - molimo te. 2. Prosvijetli one koji donose i provode zakone da brinu za opće dobro poštujući dostojanstvo svakoga čovjeka, - molimo te. 3. Odbačenim i zaboravljenim pošalji pomoć po dobrim i plemenitim ljudima, - molimo te. 4. Vodi Gospodine svoju zajednicu vjernih putem evanđeoskog duha da u milosrđu i susretljivosti prema potrebnima slijede primjer svoga nebeskog Učitelja, - molimo te. 5. Daj snage i ustrajnosti svima koji u Tvojoj Crkvi vrše djela milosrđa, - molimo te. 6. Po svojem milosrđu i dobroti oslobodi nas Gospodine gube grijeha i očisti naše savjesti od zla, - molimo te. 7. Očisti duše naše pokojne braće i sestara od svega onoga što im je zapreka da bi ušli u prostranstva svjetlosti i mira, - molimo te. Molimo te Gospodine, budi nam milostiv te nam usliši molitve i daj nam svoga Duha da možemo činiti djela koja je činio Isus Krist koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova Amen. |
05.02.2015., četvrtak
PETA NEDJELJA KROZ GODINU b
 N 8 5. NEDJELJA KROZ GODINU P 9 Skolastika, Apolonija, Sunčica U 10 Bl. A. Stepinac S 11 Gospa Lurdska Č 12 Zvonimir, Damijan P 13 Katarina Ricci S 14 Valentin, Zdravko N 15 6. NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje Job 7, 1-4. 6-7 Psalam: 147. 1-2. 3-4. 5-6 2. čitanje: 1 Kor 9, 16-19. 22-23 Evanđelje: Mk 1, 29-39 Pred koju godinu otišao sam u bolnicu na dogovorenu manju operaciju. Ništa strašno. Pripremio sam štivo koje ću čitati, a i glazbu. Sa mnom u sobi ležao je stariji gospodin. Cijelo vrijeme je šutio, tek kad je čuo da sam svećenik počeo je pričati o svojoj bolesti. Pripovijedao mi je kako su mu doslovce izrezali polovicu utrobe jer ima rak na crijevima. Razgovor je završio više kao monolog pitanjem: Što ti je čovjek? Muči se i bori. Ljudi se ubijaju zbog toliko nebitnih stvari u životu, busaju se u prsa i prave važni, a onda padneš u krevet iz kojega nikada više nećeš ustati sam. On sada gleda svoj život kao neku prošlost. Svoje životne uspjehe i postignuća sada gleda iz sasvim drugačijeg kuta. Nešto kao pravedni Job o kojemu je bila riječ u današnjem prvom čitanju. Još kao dječak naučio je kako će pravednici i oni koji žive po Božjim zapovijedima biti nagrađeni dugim životom i blagostanjem na ovom svijetu, dok će grešnici biti kažnjeni. Znamo da je njega, premda je bio pravedan i bogobojazan, snašla kazna grešnička. Propalo mu je silno bogatstvo, snašla ga je teška bolest – tako da su prijatelji pa čak i njegova žena mislili da on vjerojatno pred njima krije neke teške grijehe za koje ga je Bog tako strašno kaznio. U Evanđelju imamo svjedočanstvo koje je zapisao Marko kako je Isus ozdravljao bolesne, liječio opsjednute. Ljudi su odasvud dolazili k njemu i tražili ga. Isus traži osamu gdje bi se molio. Malo nas zbunjuje; pa zar se i on molio? On koji je s Ocem jedno! Isus je na ovaj svijet došao kao čovjek, nama u svemu jednak osim u grijehu. Stoga mu je molitva bila itekako potrebna. Pokušajmo povezati te dvije stvarnosti; našu patnju kojoj je uzrok starost, bolest, strah od smrti i bez smisla i molitvu. Ne samo molitvu kao; daj mi Bože - već molitvu koja me povezuje sa Stvoriteljem. Molitvu koja, ako je iskrena i ustrajna može postati svjetlo našim tamnim i zdvojnim mislima. Molitvu koja je najbolji lijek duši. U molitvi smo u stanju povezanosti sa Stvoriteljem što rezultira dubljim «uvidom» u onostrano. Vječno nam postaje bliskije pa su strahovi od smrti, bolesti i drugih zala koja nas mogu snaći manje zastrašujuća. «Dani moji brže od čunka prođoše» veli Job. To je vrlo lijepa slika čovjekove prolaznosti. Čunak koji tkalac platna brzo prebacuje iz ruke u ruku između dva reda niti zapravo stvara platno. Osoba koja je povezana s Bogom u molitvi prolaznost doživljava afirmativno – stvaralački. Ništa nije izgubljeno, sve je tu ne samo u sjećanju nego posredstvom Vječnoga koji je iznad vremena, pa tako i gubitka, rastanka što je plod prolaznosti, a prolaznost plod neznanja odnosno «ne uvida» u pravu stvarnost. Molitva vjernika Gospodinu koji nas bolje poznaje nego mi sami sebe iznesimo svoje molitve. 1. Za tvoju svetu Crkvu da ti se po njoj približimo i da te što bolje upoznamo, - Molimo te. 2. Za papu našega Benedikta, naše biskupe i svećenike, da ih ispuniš svojim Duhom kako bi s velikim žarom naviještali tvoje sveto Ime po kojemu nam se spasiti, - Molimo te. 3. Za sav Božji narod, da pozorno slijedi glas svoga Pastira koji ga vodi na pašnjake koji odišu vječnošću, - Molimo te. 4. Za one koji zdvajaju zbog bolesti, starosti, straha pred smrću, da ih ispuniš duhom nade i svjetlom optimizma koji nikada ne trne, - Molimo te. 5. Za ljude u bijedi koji zdvajaju zbog neizvjesnog sutra, da nađu trajno rješenje svojim mukama, - Molimo te. 6. Za naše mlade, da nikada u njihovim dušama ne utrne svjetlo nade na putu prema plemenitim ciljevima, Molimo te. 7. Za naše pokojne da ugledaju svjetlost vječnu koja je radost svetih i izabranih, -Molimo te. Primi Gospodine ove naše molitve i daj nam i ono što ne znamo ili se ne usuđujemo moliti. Po Kristu Gospodinu našemu…. |
02.02.2015., ponedjeljak
SVJEĆNICA – PRIKAZANJE GOSPODNJE
 Svijećnica je vrlo obljubljen blagdan. Današnjim danom nekad se završavalo božićno vrijeme, pa je ponegdje ostao običaj da se jaslice i borovi iznose iz crkve tek nakon svijećnice, te da se do danas pjevaju božićne pjesme. Taj je blagdan i marijanski naglašen, pa tako čitamo u današnjem predslovlju: ''Danas je Majka Marija tvoga vječnog Sina prikazala u hramu, a starac Simeon, nadahnut Svetim Duhom, proglasio ga slavom Izraela i svjetlom naroda…'' To ispunjanje zakona sastojalo se u Mojsijevom propisu po kojemu nakon 41. dana po porodu svećenik treba u hramu blagosloviti porodilju. Kako je Isus bio i prvorođenac, nakon obreda čišćenja, trebalo ga je prikazati Gospodinu, da bi ga zatim roditelji ''otkupili''. Otkupnina za dječaka Isusa bio je par grlica i par golubića. Za kršćanstvo se kaže da je religija ljubavi, kruha i svjetla. U današnjem evanđelju starac Simeon Isusa naziva svjetlom na prosvjetljenje naroda. Po toj ključnoj evanđeoskoj izreci dobio je današnji blagdan i svoje ime, a slijedom toga blagosljivlju se danas i svijeće. Kao vjekovnom svjetlilu u crkvama svijeći je danas ostala samo simbolička uloga. Tako uskrsna svijeća predstavlja samog Isusa – Svjetlost neugasivu, kako ga naziva današnja posvetna molitva. Prilikom krštenja krstitelj pali krsnu svijeću na uskrsnoj svijeći. Time se znakovito govori kako nas je po krštenju Krist prosvijetlio. Postali smo i mi malo svjetlo u sjaju vječnog, neugasivog svjetla. Svijeća je po svemu toliko slična našem ljudskom, a posebno kršćanskom životu. Svijeća goreći svijetli i svijetleći sagorijeva, kao i naš život. Zato se svijeća ''ne stavlja pod sud'', kako to Isus veli u evanđelju, nego na svijećnjak da svijetli oko sebe. Kršćanin ne bi trebao sakrivati svoje životno svjetlo pred drugima nego biti svjetlo istinito. Svijeća svijetleći izgara. Za koga ja to izgaram? Za svoje bližnje? Na koji način? Osoba koja iskreno izgara za svoje dijete, supružnika… ako ju taj ili ta iznevjeri, osjeća se s pravom povrijeđena, ranjena u srcu…. Osobe koje su se zaljubile u Boga i njegovu svjetlost, svoju malu svjetlost i svoju ograničenu ljubav stapaju s onom vječnom, neizmjernom – Božanskom. Mnogi se tek pod kraj života intenzivnije okreću tom velikom Božanskom svjetlu. Puno puta sam imao prilike nakon bolesničkog pomazanja promatrati bolesnika koji je bio na odlasku i koji više nije mogao govoriti, kako promatra upaljenu svijeću. I tvoja će životna svijeća jednog dana dogorjeti. Gledaj da što više ljudi osjeti ljepotu njezina svjetla, kako bi gledajući možda upravo u ovu svijeću koju si danas donio na blagoslov, mogao u sebi izreći kratku molitvu, prije odlaska, Svjetlu neugasivu: Primi Gospodine ovo moje malo svjetlo koje se gasi, zaogrni ga svojom ljubavlju i daj mu da bez prestanka svijetli u vječnosti u zajednici svetih. Amen. Molitva vjernika Bože, izvore i počelo svake svjetlosti! Ti si danas pravednome starcu Šimunu pokazao Krista, Svjetlost na prosvjetljenje naroda. Usrdno te molimo usliši molitve svoga naroda koji se sastao na ovoj euharistiji. 1. Daj svojoj svetoj Crkvi da bude poput Krista svjetlost na prosvjetljenje naroda. – Molimo te. 2. Daj službenicima Crkve da se zaogrnu svjetlom istinitim i da tako služe tebi i tvome izabranom narodu. – Molimo te. 3. Prosvijetli, Gospodine, svojim božanskim svjetlom sve ljude koji su na vlasti da se okane sebičnosti i vlastitih probitaka, te da služe onima koji su ih izabrali. – Molimo te. 4. Ojačaj bolesne i umiruće da ne klonu duhom, te da svoj vjernički pogled usmjere prema tebi, Svjetlu neugasivu. – Molimo te. 5. Sve koji trpe nepravde i zla koje su im ljudi nanijeli, prosvijetli svojim Svetom Duhom da ne podlegnu tami mržnje i osvete. – Molimo te. 6. Naše mlade vodi putem svjetla da ne okuse otrov zla i tame. – Molimo te. 7. Maše pokojne uvedi u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te. Bože, svjetlosti prava, izvore i tvorče vječnoga svjetla. Daj vjernicima u srce sjaj koji se nikada ne gasi. Mi danas u ruci nosimo zapaljene svijeće: daj nam sretno stići k svjetlosti tvoje slave. Po Kristu Gospodinu našem. |
