propovijedi
31.10.2014., petak
DUŠNI DAN
 N 2 31. NEDJELJA K.G. - DUŠNI DAN P 3 Hubert (zaštitnik lovaca) U 4 Karlo Boromejski, Dragutin, Dragica S 5 Mirko, Emerik, Imbra Č 6 Sv. Leonard, Lena P 7 Engetbert, Anđelko S 8 Gracija Kotorski N 9 32 NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Job 19, 1.23-27a Psalam: Ps 27, 1-5. 7. 8b. 9a. 13-14 2. čitanje: Rim 5 5-11 Evanđelje: Iv 6, 37 - 40 Crkva danas slavi Dušni dan. Ovim blagdanom ispovijedamo vjeru u vječni život koji se nastavlja nakon tjelesne smrti. Duh i duša čine 'iskru' jedinstva koje smo primili od Gospodina u začetku našeg tjelesnog života. Ta 'iskra' božanskog je porijekla i traje vječno. Ona je nosilac našeg svekolikog duhovnog bogatstva koje smo sakupili tijekom života, ali i duhovnih rana koje smo zadobili grijehom, a nisu zacijeljene pokajanjem i oprostom. Takvima je dana još jedna prilika u Čistilištu za koje sam naziv kaže koja mu je namjena. To je ujedno i povod današnjem blagdanu da molimo za duše naših pokojnika. Jučer smo slavili svete, a danas se utječemo Stvoritelju i molimo da duše vjernih koje su u mukama čistilišta očišćene ugledaju Božje svjetlo i osjete radost blaženih. To su dani kada je na neki način 'koprena' koja nas dijeli od onostranog tanja nego inače, a povezanost s braćom i sestrama koji su nas napustili na ovom svijetu čvršća u vjeri i nadi Crkve koja nam to omogućuje. Mi danas ne govorimo o smrti niti današnji blagdan zovemo Dan mrtvih. Tim se nazivom služe oni koji nemaju nade u vječni život. Jednako tako, premda ispovijedamo uskrsnuće mrtvih i konačni Sud na kraju vjekova kada će Gospodin doći i suditi žive i mrtve koji su uskrsnuli, ipak, ne prihvaćamo smrt koja zahvaća ne samo tijelo nego i dušu do Sudnjeg dana. Takve kršćanske denominacije koje u to vjeruju ne priznaju Čistilište duša. Njihovom su učenju suprotstavljene riječi našeg Gospodina: '' Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada'' (Iv 11, 25 – 26). Na mnogim drugim mjestima u Sv. Pismu naći ćemo ispovijedanje vjere u život nakon tjelesne smrti. Konačno, ta vjera prati čovjeka od najdavnijih dana. Još u prapovijesti nalazimo na znakove vjere u zagrobni život. Ta je vjera živa kod svih naroda svijeta, kako nekada tako i danas. U toj vjeri obilazimo danas grobove naših pokojnih i molimo da im Isus Krist 'Svjetlo na prosvjetljenje naroda' bude i nada i putokaz u vječni život. Amen. Molitva vjernika Pomolimo se Bogu, koji nam je uskrsnućem svoga Sina dao nadu u neraspadljivi vječni život. 1. Za Crkvu da uvijek naviješta istinu o vječnom životu, - Molimo te. 2. Za sve ljude svijeta da priznaju svetost života od začeća do prirodne smrti, - Molimo te. 3. Oslobodi nas Gospodine straha od smrti i udijeli nam nadu u vječni život, - Molimo te. 4. Za one koji su na umoru, koji pate osamljeni pred samu smrt; udjeli im utjehu i nadu u konačno oslobođenje od okova grijeha i zla, - Molimo te. 5. Za naše najmilije koji su preminuli; neka nas iskrena molitva povezuje s njima već na ovom svijetu, - Molimo te. Svemogući vječni Bože, ti si uskrsnućem svoga Sina pobijedio snagu grijeha i smrti u svakom čovjeku. Molimo te budi milosrdan nama i našoj pokojnoj braći i sestrama te nas vodi u radosno zajedništvo života Presvetoga Trojstva. To te molimo po Kristu, Gospodinu našem. Amen. |
28.10.2014., utorak
SVI SVETI
 SVETKOVINA SVIH SVETIH 2007. 1. čitanje: Otk 7, 2-4, 9-14 2. čitanje: 1 Iv 3, 1-3 Evanđelje: Mt 5, 1-12a Veličanstvenog li prizora proslave svetih na kraju vremena! U svojem nadahnutom viđenju, koje mu je od Boga dano, Ivan apostol u svečanom trenutku objave konačne stvarnosti na pozornicu dovodi četvoricu anđela kojima bi dano da opustoše sve stvoreno, ali prvo nastaje muk. Ni vjetar niti bilo što ne smije remetiti ovaj najsvečaniji trenutak kada anđeo s Istoka, dakle, s Božjeg prijestolja ne donese pečat Boga živoga kojima će biti opečaćeni sluge našega Boga. Impresivan broj: sto četrdeset i četiri tisuće. Broj koji znači savršenstvo množenjem tisuća pripadnika dvanaesterih plemena Izraela s ostalim narodima, a sve zajedno tvori nebrojeno mnoštvo obučeno u bijele haljine s palmama u rukama. Na pitanje tko su ti, dobiva se odgovor: to su oni koji ubijeliše svoje haljine u krvi Jaganjčevoj. Drugim riječima to su mučenici. Oni su najveće bogatstvo Crkve, a iz samog opisa vidljivo je koliko je poštovanje imala Prva Crkva prema njima. Oni su oprali svoje haljine u krvi Jaganjčevoj. Što zapravo znači da su svetost zadobili mučeništvom, a njihova im se možebitna ljudska grješnost više ne ubraja. Svetim mučenicima Crkva je tijekom vremena pribrojila i one koji su se iskazali u posebnim djelima ljubavi prema bližnjima, kao i one koji su svoj život posvetili Bogu u molitvi i razmatranju čudesnih Božjih djela i darova kojima je obdario nas ljude, ali mnogi od nas ne samo da nisu zahvalni za te darove nego ih uopće nisu niti svjesni. Današnji blagdan, kako god je povezan s našim pokojnima, svojom temeljnom porukom uzdiže naše misli i naša vjernička stremljenja prema nebu. ''Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo!'' Uzvikuje Ivan apostol u današnjoj poslanici. Jer i mi smo opečaćeni krsnim pečatom Boga živoga i po krštenju postali Božja svojina. Stoga nismo od ovoga svijeta. Ovaj svijet ne poznaje Boga, jer ima svoje bogove. Svijet u kojemu mi živimo jedva da se razlikuje od svijeta u kojemu su živjeli sveti mučenici. Ako ne postoje progoni, postoji netrpeljivost prema onima koji su Božji. Ta je netrpeljivost to veća što su oni koji idu Božjim putem čvršći u svom opredjeljenju. Kad je jedan mladi čovjek u punini životne snage i uz to još i popularan kao nogometaš izjavio da želi nevin stupiti u brak to je uzburkalo duhove. Novine su se raspisale o tome kao o neviđenom čudu. Nastala je opća svjetska zabrinutost za tog mladića. Je li normalan taj Kaka? A u čemu je cijela priča? Svojim stavom on se uzdigao iznad kaljuže u kojoj toliki mladi utapaju svoju mladost. Kad roditelj gleda nemoral svoje kćeri u Big Brother kući i to komentira kao nešto zdravo i pozitivno to nikoga ne uznemiruje, a mlade koji se svojim potpisima protive truleži u koju ih nasilno guraju takvi mediji, njima cinički poručuju da imaju daljinski i da mogu birati drugi kanal. Samo nažalost i drugi kanali su u pravom smislu kanali i kanalizacije kojima teče smeće svekolikog zla i pokvarenosti vremena u kojemu živimo. Ako ne na ovaj , a ono na drugačiji način. U noći kada kršćani mole za svoje pokojne i kada je prilika da dublje poniru u otajstva vječnog života u svjetlu zajedništva svetih, poganska javnost nameće svoje ''uvezene'' običaje dubenja bundeva i noći vještica – haloween izvađeno iz keltske poganske mitologije što nikada nije bilo sastavnica naše kulture i običaja. Stoga je to vrijeme izazova, a ne mirenja s postojećim. To je vrijeme kada oni koji pripadaju Bogu trebaju suprotstaviti zlu vrijednosti koje su od Boga i koje vode k njemu. Jednako tako trebamo biti u neku ruku zahvalni onima koji nam poručuju da kada dođu na vlast da će izbaciti vjeronauk iz škola, raspela iz javnih ustanova. Zahvalni zbog toga, da ne drijemamo već da budno bdijemo nad našom vjerničkom budućnošću. A ti koji izlaze s takvim izjavama u javnost, da bi ih kasnije brzo demantirali zaboravljaju da su to njihovi idejni istomišljenici pedeset godina nasilno, ali uzaludno činili. I ne samo to, nego je tada Crkva bila snažnija nego ikada. U najgorim progonstvima pokazala se istinitom izreka iz prvih kršćanskih vremena: ''Krv mučenika sjeme je kršćanstva''. Ovaj je svijet bio uvijek netrpeljiv prema sinovima svjetlosti. Stoga se pred svakog mladog čovjeka koji još nije pravo niti zakoračio u život postavlja izbor; hoće li izabrati kaljužu s kojom tobože sve završava ili vječni život za koji Pavao apostol kaže: ''Niti je oko ljudsko vidjelo, niti uho ljudsko čulo, niti je srce ljudsko osjetilo što je Bog pripravio onima koji ga ljube ''(I Kor 2,9). Stoga: ''stradanja sadašnjeg vremena nisu ništa prema slavi koja se ima očitovati na nama'' (Rim 8,18). Takve današnje evanđelje hrabri: blago siromasima u duhu, blago ožalošćenima, blago krotkima, blago onima koji su gladni i žedni pravednosti, blago milosrdnima, blago onima koji su čista srca, blago mirotvorcima, progonjenima…jer njihovo je kraljevstvo nebesko, oni će Boga gledati, zvat će se sinovi Božji i na kraju blaženstava još jedan puta im se obećava kraljevstvo nebesko. Poruka današnjeg blagdana je općinstvo svetih i njihova proslava, što bi u konačnici trebalo biti i naša proslava, a ne jadno skončanje koje je namijenjeno onima koji će nakon što Jaganjac otvori šesti pečat pobjeći u špilje i pećine gorske moleći: 'padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju.' Živimo stoga i radimo tako da nikada ne moramo skrivati lica svojega pred onim koji je Alfa i Omega – Početak i Svršetak, pred slavom Jaganjčevom koji sjedi na prijestolju. Amen. SVI SVETI 2011.g. Mnoštvo vjernika na sv. misama na blagdan Svih svetih, masovni posjeti grobljima; sve nam to govori da je blagdan Svih svetih povezan ne samo uz čašćenje svetih nego i duhovna poveznica s našim pokojnima. Ne častimo mi samo kanonizirane svete, one koje je Crkva svečano proglasila svetima. U svete ubrajamo sve spašene, a u duhu Prve crkve i sve koji su kršteni a nisu se odmetnuli od vjere u Krista Isusa. Vjera u novi oblik života nakon tjelesne smrti uvijek je bila prisutna i to ne samo kod kršćana, nego i u drugim vjerama. Tako su u prošlosti kršćani više molili za svoje pokojne. Groblja i grobovi nisu bili u prvom planu. Današnji raskošni grobovi i spomenici više govore o onima koji su ih postavili, o njihovom statusu u društvu ali i o njihovoj vjeri odnosno nevjeri. Osim što su u prošlosti grobovi bili uglavnom jednostavni i ubrzo bi se prekapali, postojala je praksa, koju pratimo već u prvim stoljećima kršćanstva, da se vjernike rado pokapa uz grobove mučenika (posebno u katakombama), a kasnije uz crkve, posebno uz svetište crkve. U Srednjem su se vijeku čak prokopavale niše kako bi barem glava pokojnika bila u crkvi. Razlog tomu je moć posvećenja i blaženog mira koje jamči posvećeno mjesto crkve. Tajanstvena koprena koja razdvaja žive na zemlji i pokojne u vječnosti na blagdan Svih svetih i Dušni dan kao da je tanja. Molitve, živa sjećanja, blizina počivališta posmrtnih ostataka naših najmilijih, sve nas to združuje. U svemu pak predvodi vjera. Vjera u vječni život. Takav pozitivan odnos prema životu, koji ne prestaje smrću, budi optimizam i daje nam hrabrost da se otimamo ništavilu. Vjernik u pravom smislu živi trodimenzionalnost vremena. Prošlost nam je učiteljica kako bismo pravilno uredili svoju sadašnjost koja je onda zalog sigurne budućnosti. Sigurno da na ovom svijetu ne postoji niti jedan narod koji u tolikoj mjeri crpi snagu iz svoje bogate prošlosti kao što je to Izabrani Božji narod. Za nas kršćane to je od Boga Izabrani narod iz kojega je iznjedrena Crkva, zaručnica onoga koga su proroci naviještali, samog Spasitelja. Za Židove to je i njihova povijest koja nije samo religiozna pozadina njihove vjere nego i snažno uporište, nadahnuće za nove mlade naraštaje.... U sklopu trgovačkog centra u starom Jeruzalemu nalazi se veliki mural (zidna slika) koji prikazuje mukotrpan, ali i slavan put jednog naroda kroz višemilenijski hod. Od praotaca, Mojsija, kraljeva i proroka, putuje povorka naroda u svojim živopisnim nošnjama. Tu veliku povorku predvodi mala djevojčica u nošnji svoga naroda, a u ruci joj mogranj ( plod mediteranskog šipka). Šipak ima duboku i višestruku simboliku za Izrael. To je plod obilja, zdravlja, plodnosti i prema predaji; koliko ima zapovijedi u Tori, toliko ima zrnja u šipku. Djevojčica predaje mogranj dječaku s asfalta. Obučen u suvremeno odijelo s torbicom na leđima prima mogranj, jer on će ući u tu povorku svoga naroda. On će biti dio slavne povijesti Izraela. Njegovi će uzori biti velikani poput Mojsija, Ilije, raspjevanog i hrabrog Davida....., jednako kao što je mala djevojčica s mogranjem u ruci predstavnica velikih biblijskih žena. Kako inspirativna slika koja budi ponos i snagu za život! Koga može oduševiti jadna izjava najvišeg predstavnika hrvatskog naroda koji s pravom, ne želeći komentirati za koga bi trebalo glasati ipak podliježe snažnim impulsima njegovih podsvjesnih determinizama i sugerira da ne bi trebalo glasati za one koji se bave prošlošću?! Dobro je poznato da predsjednik države nije pozvan davati upute za koga će narod glasati na izborima, kao što to nisu pozvani niti predstavnici Crkve, ali je žalosno i zabrinjujuće da još uvijek postoje ljudi koje plaši prošlost vlastitog naroda. Kršćanin se ne odriče prošlosti svoje Crkve niti prošlosti svoga naroda. On uči iz povijesti, crpi snagu i ponos iz te mukotrpne povijesti da bi znao kako urediti i svoj i društveni život u sadašnjosti da ga ne snađe kukavna budućnost bezimene mase kojom je najlakše manipulirati. jer Vjera u vječni život budi optimizam i pozitivni odnos prema životu. Amen. Molitva vjernika U zajedništvu sa svim svetima obratimo se molitvom nebeskom Ocu, izvoru života i istine. 1. Za Crkvu da bude rasadnik svetosti, - Molimo te. 2. Gospodine, vodi nas primjerom i uzorom tolikih svetih muževa i žena u Crkvi, - Molimo te. 3. Za biskupe i svećenike da svojim Duhom u njima obnoviš snagu svetog reda da ti služe u svetosti i poniznosti, - Molimo te. 4. Za sve kršćane da svoje životne puteve usmjere prema Tebi jedinomu i pravom smislu, - Molimo te. 5. Za ljude koji su pogođeni raznim nevoljama: da ne posustanu u nadi i nastojanju da zlo pobijede dobrim, - Molimo te. 6. Za nas koji slavimo ovu euharistiju; da nam svjetlo evanđelja uvijek svijetli u našem svagdanjem životu, - Molimo te. 7. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu privedeš vječnoj radosti i zajedništvu svetih, - Molimo te. Svemogući Bože, molimo te prati nas svojom milošću da se u nama u potpunosti razraste ona klica svetosti koju smo primili na krštenju kada si nam darovao svoga Duha i ucijepio nas u Krista Isusa Gospodina našega, koji s tobom živi i kraljuje po sve vijeke vjekova. Amen. |
22.10.2014., srijeda
30. NEDJELJA KROZ GODINU a
 N 26 30. NEDJELJA KROZ GODINU, Dmitar P 27 Sabina U 28 Sv. Šimun i Juda Tadej S 29 Donat, Darko Č 30 Marcel P 31 Alfonz Rodrigez S 1 SVI SVETI N 2 31. NEDJELJA KROZ GODINU, Dušni dan 1. čitanje: Izl 22, 20-26 Pripjevni psalam: 18, 2-3a, 3bc-4, 47 i 51ab 2. čitanje: 1 Sol 1, 5c-10 Evanđelje: Mt 22, 34-40 Prvo čitanje donosi «Kodeks saveza» (Izl.20,22-23,19) koji datira u vrijeme zauzimanja teritorija i naseljavanja u Palestini. U njemu se nabrajaju različite kategorije siromaha. Kako siromasi nemaju nikoga tko bi ih štitio, oni su posebna Božja svojina i jao onome tko ne bi imao milosrđa za najugroženije. Taj kodeks nije ni najmanje izgubio na svojoj aktualnosti, dapače, trebalo bi ga daleko naglašenije isticati u vrijeme bešćutnog liberalnog kapitalizma. Evanđelje nam donosi pitanje o najvećoj zapovijedi u Zakonu koje odražava veliku zaokupljenost židovskih pismoznanaca koji su tragali za sržnim načelom koje bi u kratko obuhvatilo sav religiozni život. To pitanje postavlja i mladi bogataš (Mt. 19, 16s). Isus najprije navodi zapovijed ljubavi prema Bogu. Ta zapovijed pokreće cjelokupno čovjekovo biće: nutrinu (srce), njegove sile (dušu) i njegove misli (duh). Te su zapovijedi Židovi danomice recitirali u molitvi ''Šema Israel''. Uz nju Isusu dodaje i zapovijed ljubavi prema bližnjemu. (Lev.19, 18). S tom drugom zapovijedi Isus uspostavlja zlatno pravilo: «Što želite da ljudi vama čine činite i vi njima!» (Mt.7,12) Isus će svojom mukom i smrću utjeloviti tu ljubav prema Bogu i ljudima. Ljubav koja ne poznaje granice. Bezgranična ljubav! Kako je to lijepo čuti, ali kada to treba izvršiti? Može li se to uopće? Ili je to samo za one savršene ili one koji teže duhovnom savršenstvu? Da bi mogli uopće razumjeti o čemu se radi i što se to od nas traži moramo imati ispravnu predodžbu o ljubavi. Ljubav koja proizlazi od Boga ne smijemo brkati s nekim osjećajem, sentimentom prema dragoj nam osobi ili nečem drugom što nam je drago… Ljubav koja proizlazi od Boga stvaralačka je sila po kojoj postoji sve što jest: svemir, naša zemlja, sve što nas okružuje. Božanska ljubav je ovojnica svake stanice života. U Božanskoj ljubavi život se doslovce kupa, ljeska, zrcali. Ona je praiskonska radost postojanja koja grli sve što postoji, a nije kao naše blijede ljudske ljubavi kojima je temelj ugoda zbog privlačnosti (zaljubljivanje) ili zbog osjećaja sigurnosti (imetak, posjed, zbrinutost) ili pak ono što nas uveseljuje i čini nam život sretnim (moj zavičaj, dragi ljudi, kućni ljubimci, hobiji…) Božanska ljubav je stvaralačka i ''nema razumijevanja'' za osjećaje. Po njoj smo razapeti na osnove neumoljivih zakona prirode kao tkanje na osnovu. Opstaju samo oni koji prihvaćaju takva pravila i po njima žive. To ne znači da i te naše ljudske ljubavi nemaju svoj korijen u onoj pravoj Božanskoj. Kao što mjesec svijetli ne svojim svjetlom nego odsjajem sunčane svjetlosti tako su i naše ljubavi samo blijedi odsjaj one vječne, iskonske, stvaralačke Božje ljubavi. Kako god se trudili, nikada nećemo moći ljubiti Boga svim srcem i svom dušom, a bližnjega kao sebe sama, ako ne proniknemo, barem malo, u otajstvo Božje ljubavi. Jer ona je bezgranična, ne proteže se samo na ono što je zaogrnuto ugodom i privlačnošću. Da bi to mogli potrebno je otvoriti se Božjim zrakama ljubavi, kao što se cvijet otvara zrakama sunca i svjetla. Biljka koja je u tami, u nekom mračnom podrumu, istina, pušta duge blijede izdanke kojima želi dohvatiti svjetlo, ali ako joj to ne uspije, na koncu umire. Suprotnost, antipod Božje ljubavi je vječna smrt, negacija života, thanatos – prapočelo ništavila, Tama. Oslobodio nas Bog njegove blizine i njegova ''daha''. Onaj tko živi u naziranju Božanske ljubavi, taj će odmah osjetiti blizinu zla, mržnje i u tom će se društvu osjećati nelagodno. Lijek je prihvaćanje, opraštanje, traženje oprosta. Kada nas apostol poziva da hodimo u svjetlosti, to znači isto što i ljubav. Ona je stanje milosti, dveri Kraljevstva nebeskoga, koje je već ovdje među nama za one koji ga traže, koji su spremni prihvatiti tu neograničenu Božju ljubav, živeći s njom i u njoj okupani njezinim vječnim i neugasivim svjetlom . Amen. MOLITVA VJERNIKA Pomolimo se Ocu nebeskome da nam dade snage kako bismo zapovijed ljubavi koju Isusu ističe kao najveću mogli nasljedovati i po njoj živjeti. 1. Za Crkvu raširenu po cijelom svijetu: da po ljubavi bude znak Božje prisutnosti među ljudima, - Molimo te. 2. Za svetog oca i naše duhovne pastire : da im Gospodin dade snage i žara da navješćuju Boga otkupitelja i spasitelja suvremenom čovjeku, - Molimo te. 3. Za misionare i misionarke ; obdari ih Gospodine svojim Duhom da osjete unutarnju duhovnu snagu za rad u naviještanju svjetla spasenja. – Molimo te. 4. Pomozi nam Gospodine da se i u nama probudi misijski duh kako bismo svojom molitvom i pomoći pratili rad našim misionara. – Molimo te. 5. Hvala ti Gospodine na darovima i plodovima zemlje kojima si nas obdario i daj da budemo uvijek svjesni tvoje dobrote koju nam iskazuješ po dobrim ljudima koji nas okružuju, - Molimo te. 6. Našu pokojnu braću i sestre koji su preminuli uvedi u zajedništvo Crkve proslavljene, - Molimo te. Primi Gospodine molitve svoga vjernog puka koji želi činiti ono što te moli, po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
16.10.2014., četvrtak
29. NEDJELJA KROZ GODINU a
. N 19 29. NEDJELJA KROZ GODINU, Pavao od Križa P 20 Vendelin, Irena U 21 Uršula, Hilarija S 22 Bl. Ivan Pavao II, Dražen Č 23 Sv. Ivan Kapistran P 24 Claret, Jaroslav S 25 Katarina Kotromanić N 26 30 NEDJELJA KROZ GODINU, Dmitar Čitanja: 1. čitanje: Iz 45, 1. 4-6 Psalam: 96 1 i 3 4-5, 7-8, 9-10a, i c 2. čitanje: 1 Sol 1, 1-5b Evanđelje: Mt 22, 15-21 Oštre kritike koje je Isus upućivao poglavarima crkvene i političke vlasti nisu ostale bez posljedica. Sve je više naroda išlo za Isusom. Običnom čovjeku bilo je drago da se konačno našao netko tko će javno progovoriti o hipokriziji crkvene i političke vrhuške. Zaključak je stoga bio – ovaj čovjek postaje opasan – treba ga se što prije riješiti, ali tako da se ne pobuni narod. Lukavost i prepredenost bila je odlika političke klike na vlasti. Aj'mo ga navesti na tanak led da izlane nešto protiv rimske vlasti koja je u Izraelu bila okupator. Optužimo ga za nešto za što bi ga rimski namjesnik bez razmišljanja poslao u smrt. Kao svaka vlast, posebno ona apsolutistička najosjetljivija je kad je u pitanju porez. Car treba novac; za vojsku koja je bila temelj rimske države, a i za raskoš kojim je rimski car pokazivao svoju moć i sjaj. Židovi su nevoljko davali porez caru; zato jer je bio okupator, a i zato što je na rimskom novcu car nosio božansku titulu što je za pobožnog Židova bilo bogohuljenje. Farizejska sljedba koja se predstavljala kao čuvarica židovskih nacionalnih i vjerskih vrjednota potajno je puk huškala protiv rimske vlasti zbog navedenih razloga, dok su sami potajice kupovali javne i crkvene službe od tih istih poganskih Rimljana. U svojoj lukavosti smjestiše, dakle, Isusu opasnu političku stupicu. Prijetvorno ga pred narodom upitaše: je li dozvoljeno dati caru porez ili ne? Ako iz straha pred Rimljanima rekne da, izgubiti će povjerenje naroda, jer su svi mrzili Rimljane. Kaže li ne, čeka ga prijava i sigurna smrt. Odgovor smo čuli u Evanđelju. On traži rimski novac i pita; čiji je to lik na novcu. Kad mu odgovoriše carev Isusu jasno razgraničuje politiku od vjere izrekom:» Dajte caru carevo, a Bogu božje.» Narod je bio oduševljen Isusovim odgovorom, a oni koji su postavili Isusu političku stupicu morati će se zadovoljiti lažnim svjedocima koji će na sudu pred Pilatom «posvjedočiti» kako upravo Isus brani dati porez caru. Mnogima je još u sjećanju iz negdašnjeg totalitarističkog režima postavljanje takvih političkih stupica kojima se htjelo nekoga uhvatiti i optužiti kao državnog neprijatelja ili kao klerofašista i to samo zato što je dotična osoba bila vjernik na krivom mjestu; u vojsci, miliciji, odgoju i obrazovanju. Naši su vjernici kroz sve to vrijeme pokazali nevjerojatan stupanj zrelosti i mudrosti kako bi očuvali vrijednosti vjere i domoljublja a da ne dođu u sukob s režimom. Mnogi se s nostalgijom sjećaju onih skrovitih Božića u poduzeću kad se za cijelo radno vrijeme «u zraku» osjećalo božićno raspoloženje. Kad su drugovi i drugarice na Božić držali nastavu djeci koja su drijemala jer su bila na polnoćki, a u ušima su im još uvijek odzvanjali božićni napjevi. Bilo je to vrijeme malih Hrvata s velikim srcem, vrijeme kad još nisu postojali veliki Hrvati sa svojim komercijalnim Božićima i frazama koje bi trebale nadomjestiti iskrenu vjeru i domoljublje. Običnom malom čovjeku nije teško shvatiti i prihvatiti Isusovo Evanđelje, jer iz njegovog su govora iščitavali božansku mudrost, a ne mudrijaštvo raznih najamnika i špekulanata čije srce je daleko od naroda, a njihovih se jada i problema dotaknu tek retorički obično u predizbornoj promidžbi. Vjeran Isusovom nauku i njegovim načelima, naš blaženi Alojzije nadbiskup crpio je mudrost iz evanđelja u najtežim trenutcima naroda i crkve. Kada se vagala svaka riječ i kada je trebalo hrabrosti i odlučnosti naš je blaženik dobro znao što je Božje a što carevo, a narod ga je slijedio. Danas živimo u drugim okolnostima i susrećemo se s drugačijim problemima. Samo je pokvarenost ostala ista kao i njezine metode. Međusobno optuživanje, podmetanje i svekoliko blaćenje jedni drugih, tek to nam je ostalo kao bijedna garancija da će poneko zlodjelo i krađa onih koji su na vlasti biti sankcionirana. Umjesto pravednosti vlada trulo pravo koje služi onima koji su ga napisali. Ili kako je davno rekao kineski mudrac; Što više zakona to više lopova. Život u takvom ozračju od vjernika traži duhovnu snagu da ne podlegne napasti i počne živjeti prema pravilima koje vlada podzemljem s pravom javnosti. Stoga nam je potrebna pomoć da bi znali odgovoriti na goruće izazove. Učitelj je tu, on nam je obećao svoje vodstvo budemo li ga tražili i molili. Neka danas bude naša molitva da nas ispuni svojim Duhom da znademo odgovoriti na zamke i izazove koji se pred nas vjernike postavljaju. Amen. MISIJSKA NEDJELJA Današnja nedjelja je misijska nedjelja. Danas se posebno ističe misijski rad Crkve koji se ne sastoji samo u propovijedanju Evanđelja nego ponajprije djelotvorno, pomažući onima koji jedva preživljuju. Uz naviještanje svjetla prave vjere misionari provode takozvanu inkulturaciju, a što znači da u postojeću kulturnu baštinu unose svjetlo kršćanstva. Dok s ponosom govorimo o hrabrosti misionara i misionarki koji u današnje vrijeme odlaze u misije stavljajući na kocku svoj život (a ponajprije svoje zdravlje) nažalost moramo priznati da je misijski žar na razini opće crkve dosta splasnuo. Premda imamo poprilično misijskih djelatnika iz naše Domovine, njihov je rad nedostatno praćen i molitvom i prilozima, što se očituje i u katoličkom tisku (osim možda Glasnika Srca Isusova koji je misijski žar širio od samog svog početka). U svijetu postoje hvale vrijedni projekti u koje se uključuju mladi vjernici, bilo kao liječnici, ostalo medicinsko osoblje pa do raznih struka koji nekoliko godina svoga života daruju iz ljubavi prema bližnjima koji su u nevolji i tako djelotvorno žive najveću zapovijed koju Isus naglašava u današnjem Evanđelju. MOLITVA VJERNIKA Prinosimo ti Oče nebeski svoje molitve i prošnje, svjesni da ponekad ne znamo što i kako moliti. Neka naša molitva Tebi bude osnažena pomoću i zagovorom Sina tvoga Isusa Krista i njegove i naše Majke Marije. 1. Molimo te za svetu Crkvu da sve njezine članove ispuni snaga Duha da njegovom pomoću naviještamo veličanstvena djela tvoja. – Molimo te. 2. Daj snage našem svetom ocu da u duhu mudrosti nebeskog učitelja Isusa Krista vodi crkvu u današnjem svijetu. – Molimo te. 3. Naše duhovne pastire ispuni svojim Duhom da gorljivo naviještaju Isusovo Evanđelje. – Molimo te. 4. Pomozi svim vjernicima da dobrim nadvladaju zlo, te iskazuju solidarnost svima koji su u potrebi. – Molimo te. 5. Očisti Gospodine ovu zajednicu pokvarene lukavosti i zlobne prepredenosti, da ti služimo u iskrenosti i svetosti. – Molimo te. 6. Daj Gospodine da ti uvijek budemo zahvalni za sve darove koje nam daješ. – Molimo te. 7. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u nebesko kraljevstvo. – Molimo te. Svemogući Bože usliši ove naše molitve i pomozi nam da te iskrena srca štujemo i slavimo, po primjeru koji nam je pokazao tvoj Sin - Isus Krist, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u sve vijeke vjekova. Amen. |
10.10.2014., petak
28. NEDJELJA KROZ GODINU a
 N 12 28. NEDJELJA KROZ GODINU P 13 Eduard, Hugo U 14 Kalist papa S 15 Sv. Terezija Avilska, Rezika Č 16 Hedviga P 17 Ignacij Antiohijski S 18 Sv. Luka ev. N 19 29. NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. Čitanje: Iz 25, 6-10a Psalam: 23, 1-3a. 3b-4. 5. 6 2. Čitanje: Fil 4, 12-14. 19-20 Evanđelje: Mt. 22, 1-14 Kraljevstvo nebesko je kao gozba koju kralj priredi svome sinu. U toj Isusovoj prispodobi odmah nam je jasno o kome se radi. Kralj je Otac, sin je Isus. Međutim premda smo toliko puta čuli i vjerničko nam se uho naviklo na taj pojam Kraljevstvo nebesko dobro je zapitati se što se to pod tim izrazom podrazumijeva? Oni kojima je Isus govorio imali su svoju ustaljenu predodžbu o tome. To je mesijansko vrijeme koje će nastupiti kad Spasitelj ponovno dođe suditi žive i mrtve. Stanje u kojemu će biti spašeni, ono što su naši stari zvali Dika nebeska, ocrtava se gozbom. Slika preuzeta iz života kneževskih i kraljevskih dvorova. Neispunjeni san sirotinje od kad je svijeta i vijeka. Prorok Izaija u današnjem prvom čitanju opisuje od čega će se sastojati ta gozba; od pretiline sočne i od vina staložena. Fuj rekli bi ne prijatelji staloženog vina, nego suvremeni čuvari vitkog stasa jer pretilina sočna zapravo je ovčje salo koje je bilo poslastica jer je to bio izvor energije. I danas u zemljama gdje vlada siromaštvo traženo je masno meso u mesnicama, a pretili ljudi su lijepi. Još će pokoja baka na selu za punije osobe reći da su lijepog okruglog lica. Nebeska gozba je na razne načine prisutna u pučkom shvaćanju vječnog života s Bogom uz anđeosku glazbu. Poznata je priča o bogatašu koji je došao u raj i vidio nebrojeno mnoštvo uzvanika kako sjede uz stolove i goste se i kad mu je sv. Petar pokazao njegovo mjesto na stolu ga je čekao kruh koji je nekoć udijelio nekom siromahu. Nebo kao gozba prisutno je i u islamskoj predaji. Gozba kao slika nebeskog blaženstva uz to što nam izgleda dosta naivno zastrašuje i svojom statičnošću. Slika daleko primjerenija za orijentalni mentalitet nego za zapadnog čovjeka sklonog dinamičnom životu. Ostavimo li po strani spomenute prispodobe o kraljevstvu nebeskom kao plod ljudske mašte, udubimo li se u sv. Pismo otkrivamo itekako dinamičnost nebeskog kraljevstva jer ono je novi život naviještan po prorocima a objavljen po Isusu Kristu. «Blizu je kraljevstvo nebesko» to je glavni predmet propovijedanja Ivana Krstitelja i Isusa ( Mt. 3,1; 4,17). «Ako li ja uz pomoć Duha Božjega izgonim zle duhove, znači da je došlo k vama kraljevstvo Božje» (Mt.12,28). Kraljevstvo Božje otajstvena je stvarnost: samo Isus može dati da se spozna njezina narav. Objavljuje se poniznima i malenima, a ne mudrijašima ovoga svijeta ( Mt. 11,25). Veličina Božja očituje se u tome što poziva sve, ne pravi razlike, dapače, privilegirani su ponizni i maleni. Sveci, mučenici, zaljubljenici u Boga spoznali su da je kraljevstvo Božje već tu među nama. Za onoga koji ga upozna ono raste poput sjemena bačena u zemlju ( Mt.13, 3-9. 18.23//). Poput kvasca (Mt. 13,33//). Kraljevstvo nebesko je najviši Božji dar, bitna vrednota koju treba steći po cijenu svega što se ima (Mt. 13,44). Jasno punina kraljevstva nebeskog biti će u konačnici kada će biti sve otkriveno. Ono nije ni plaća ni zasluženi dar.Kraljevstvo nebesko je nezasluženi dar Oca svojoj djeci. Onaj koji je upoznao barem donekle to veliko otajstvo zna da je za ulazak potrebna svečana haljina – oprana i ubijeljena pokajanjem i pokorom. Urešena djelima milosrđa – duša jednostavna i čista. Pa kad se radi usporedbe moglo maštati o svečanoj gozbi – mislim da ne bismo bili daleko od istine kada bismo si konačno stanje u kraljevstvu nebeskom zamislili na jedan krajnje dinamičan način u kojemu po Božjoj volji sudjelujemo u još jednom višem duhovnom životu koji se tek nazire a što ljudsko oko nije vidjelo niti uho čulo…… «Dođi kraljevstvo tvoje» Mt. 6,10//). MOLITVA VJERNIKA Puno je zvanih a malo izabranih za gozbu – kraljevstvo nebesko koje nam priprema naš Otac nebeski. Puni zahvalnosti ali i pobožne strepnje uputimo mu svoje molitve. 1. Čuvaj Crkvu svoju i vodi je Duhom Svetim jer ona je posuda kraljevstva nebeskog na zemlji – Molimo te. 2. Za sve one kojima si povjerio u svojoj Crkvi službu posluživanja, poučavanja i posvećivanja da s puno ljubavi i zauzetosti vrše to uzvišeno djelo spasenja – Molimo te. 3. Zagrij svojim Duhom ledena srca upravitelja država i svih onih koji su na vlasti da si dopuste čuti vapaje onih koji žive u bijedi te učine sve da bi svaki građanin imao mogućnosti živjeti život dostojan čovjeka – Molimo te. 4. Ti znaš Gospodine da smo slabi i grešni, da nismo kadri donijeti ni plodove pokajanja a kamoli dobrih djela, po svojoj nas dobroti oduševi za divna otajstva kraljevstva nebeskoga – Molimo te. 5. Daj da u ovoj misnoj žrtvi i tajni euharistije osjetimo i doživimo predokus kraljevstva nebeskoga - Molimo te. 6. Ispuni nas radošću što smo tvoja djeca, predodredi da baštinimo život u zajedništvu svoga nebeskog Oca. – Molimo te. 7. 8. Sve naše pokojne uvedi u zajedništvo svetih i udijeli im radost vječnog života – Molimo te. Milosrdni Oče primi naše molitve koje ti prinosimo po žrtvi Sina tvoga koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova Amen. |
02.10.2014., četvrtak
DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU a
 N 5 27. NEDJELJA KROZ GODINU P 6 Bruno U 7 BDM od Krunice S 8 Hugo, Šimun Č 9 Dionizij Areopagit P 10 Stanislav, Stanko S 11 Bl. Ivan XXIII N 12 28. NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje Iz 5, 1-7 Psalam: 80, 9 i 12. 13-14. 15-16. 19-20 2. čitanje: Fil 4, 6-9 Evanđelje: Mt 21, 33-43 Kao da je zauvijek prošlo vrijeme starih dobrih propovjednika, koji su grmjeli s propovjedaonice. Suvremeni propovjednik ne plaši paklom niti Božjim kaznama, nego dosljedan evanđelju – radosnoj vijesti nagovara, oduševljava svoje slušatelje na prihvaćanje od Boga ponuđeno spasenje. Pa ipak, i evanđelje, premda radosna vijest donosi ozbiljnu prijetnju poput današnje kojoj je potpora Izaijina ''Pjesma o vinogradu''. Već treću nedjelju je riječ o vinogradu – ''vinograd Gospodnji dom je Izraelov''. Međutim, zar nije jasno iz Evanđelja da Isusove riječi osude imaju točno određenog naslovnika, a to su glavari svećenički i starješine narodni. Oni su ti vinogradari kojima je Gospodin na upravu dao svoj vinograd – dom Izraelov. Oni su ti koji su ubijali proroke od Boga poslane, a naposljetku ubijaju i samog Sina, jer nisu u njemu prepoznali ''kamen zaglavni'' – mesiju, spasitelja, nego s njime postupiše kao i s tolikim prorocima. Tako dakle dotična Isusova prijetnja ne odnosi se na nas kršćane. Dali je baš tako? Na koga bi se još moglo odnositi ono ozbiljno Isusovo upozorenje na kraju današnjeg evanđelja koje glasi: ''Zato će se kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dati će se narodu koji donosi njegove plodove!'' Ako smo iskreni onda moramo priznati da baš i nismo ti koji donose očekivane plodove, jer jedva da bismo se mogli i smjeli uspoređivati s onima kojima su Isusove prijetnje direktno naslovljene. Gospodin je zasadio novi vinograd – svoju Crkvu. Taj prekrasni vinograd rodio je kroz dvomilenijsku povijest izvrsnim grožđem, napose u prvim stoljećima kršćanstva. A onda, što dalje to umjesto loze plemenite sve je više vinjage. Tako da je sve uočljivije kako nekad kršćanski narodi Zapada, danas to prestaju biti. Od življenog kršćanstva koje donosi plodove još imamo samo vinjagu – običajno kršćanstvo. Blagdani i kršćanski običaji služe uglavnom za odmor, zabavu i popunjavanje praznine svakidašnjeg života. Stoga moramo, itekako, ozbiljno uzeti Isusovu prijetnju i upozorenje, jer odavno već neki zapadni narodi niti donose plodove kraljevstva Božjega niti se u pravom smislu mogu zvati kršćanskim. Gospodar vinograda već je davno svoj vinograd – Crkvu dao narodima koji donose plodove vjere a ne običajnu vinjagu. Što je s nama koji se ponosimo s trinaest stoljetnim kršćanstvom? Koji s ponosom izgovaramo ono ''od stoljeća sedmog'', a što je kod nekih naših sugrađana tek povod za podsmijeh jer njima to s jedne strane ništa ne znači, a s duge strane nasmijava ih gorka istina da niti za mnoge Hrvate katolike, osim ponosa ta povijesna činjenica nema dubljeg značaja, posebno kada je u pitanju osobna vjera. Kao jedini smisleni odgovor i lijek našeg nemara i zastranjenja od plemenite loze u vinjagu nudi nam se molitva obraćenja koju tako lijepo i zorno donosi psalam, posebno sam kraj: ''Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje. Gospodine, Bože nad vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!'' Ps 80 19-20. Nakon svega ovoga retci iz poslanice Filipljanima zvuče tako umirujuće. Bog mira biti će s nama, ako ne budemo zabrinuti ni za što, nego ako molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujemo svoje molbe Bogu. Ima li nešto ljepše i ugodnije čuti u ovo naše rastrgano vrijeme, koje je bolesno od pretjeranih očekivanja, strepnji… Vrijeme opečaćeno požudnim stremljenjima k užicima svih vrsta, čije posljedice su depresije, osjećaj bezvoljnosti i bezvrijednosti koji se liječi još jačim stimulansima, a koji su, nažalost, svi kratkog vijeka i tako u đavoljem krugu do u beskraj. ''Vrati se, Bože nad vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd: zakrili nasad desnice svoje, …'' Ps 80 15 – 16. ''I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.'' Fil 4, 7. Amen. Molitva vjernika Otac nebeski – vinogradar povjerio je svoj vinograd svome Sinu. Crkva je taj vinograd. Uputimo svoje molitve nebeskom Vinogradaru za sve nas, za sve potrebe Božjeg naroda i cijeli svijet. 1. Za Crkvu, tvoj vinograd; da uvijek donosi dobar urod, te da se ne izrodi u vinjagu. – Molimo te. 2. Za pastire Crkve; da budu vjerni vinogradari i poslušni sluge tvome Sinu. – Molimo te. 3. Za sve koji su izvan vinograda Gospodnjeg; da postanu loza izabrana i plemenita. – Molimo te. 4. Za nas, koji smo članovi vinograda Gospodnjeg; da obilujemo plodovima dobrih djela i plemenitih nastojanja. – Molimo te. 5. Za sve koji vrše djela milosrđa; da osjete tvoju pomoć. – Molimo te. 6. Za bolesne, nemoćne i umiruće; da osjete tvoju milostivu pomoć. – Molimo te. 7. Za pokojne; da krsnom milošću ostanu u duhovnom jedinstvu s Kristom. – Molimo te. Oče nebeski, ti znaš da smo slabi i grješni ljudi; uz plodove koje donosimo kao vjernici obdari nas i svojoj milošću oproštenja, da bismo trajno bili povezani s tobom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
