propovijedi

02.10.2014., četvrtak

DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU a



N 5 27. NEDJELJA KROZ GODINU
P 6 Bruno
U 7 BDM od Krunice
S 8 Hugo, Šimun
Č 9 Dionizij Areopagit
P 10 Stanislav, Stanko
S 11 Bl. Ivan XXIII
N 12 28. NEDJELJA KROZ GODINU

Čitanja:
1. čitanje Iz 5, 1-7
Psalam: 80, 9 i 12. 13-14. 15-16. 19-20
2. čitanje: Fil 4, 6-9
Evanđelje: Mt 21, 33-43

Kao da je zauvijek prošlo vrijeme starih dobrih propovjednika, koji su grmjeli s propovjedaonice. Suvremeni propovjednik ne plaši paklom niti Božjim kaznama, nego dosljedan evanđelju – radosnoj vijesti nagovara, oduševljava svoje slušatelje na prihvaćanje od Boga ponuđeno spasenje. Pa ipak, i evanđelje, premda radosna vijest donosi ozbiljnu prijetnju poput današnje kojoj je potpora Izaijina ''Pjesma o vinogradu''. Već treću nedjelju je riječ o vinogradu – ''vinograd Gospodnji dom je Izraelov''. Međutim, zar nije jasno iz Evanđelja da Isusove riječi osude imaju točno određenog naslovnika, a to su glavari svećenički i starješine narodni. Oni su ti vinogradari kojima je Gospodin na upravu dao svoj vinograd – dom Izraelov. Oni su ti koji su ubijali proroke od Boga poslane, a naposljetku ubijaju i samog Sina, jer nisu u njemu prepoznali ''kamen zaglavni'' – mesiju, spasitelja, nego s njime postupiše kao i s tolikim prorocima. Tako dakle dotična Isusova prijetnja ne odnosi se na nas kršćane.
Dali je baš tako? Na koga bi se još moglo odnositi ono ozbiljno Isusovo upozorenje na kraju današnjeg evanđelja koje glasi: ''Zato će se kažem vam – oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dati će se narodu koji donosi njegove plodove!''
Ako smo iskreni onda moramo priznati da baš i nismo ti koji donose očekivane plodove, jer jedva da bismo se mogli i smjeli uspoređivati s onima kojima su Isusove prijetnje direktno naslovljene.
Gospodin je zasadio novi vinograd – svoju Crkvu. Taj prekrasni vinograd rodio je kroz dvomilenijsku povijest izvrsnim grožđem, napose u prvim stoljećima kršćanstva. A onda, što dalje to umjesto loze plemenite sve je više vinjage. Tako da je sve uočljivije kako nekad kršćanski narodi Zapada, danas to prestaju biti. Od življenog kršćanstva koje donosi plodove još imamo samo vinjagu – običajno kršćanstvo. Blagdani i kršćanski običaji služe uglavnom za odmor, zabavu i popunjavanje praznine svakidašnjeg života.
Stoga moramo, itekako, ozbiljno uzeti Isusovu prijetnju i upozorenje, jer odavno već neki zapadni narodi niti donose plodove kraljevstva Božjega niti se u pravom smislu mogu zvati kršćanskim. Gospodar vinograda već je davno svoj vinograd – Crkvu dao narodima koji donose plodove vjere a ne običajnu vinjagu.
Što je s nama koji se ponosimo s trinaest stoljetnim kršćanstvom? Koji s ponosom izgovaramo ono ''od stoljeća sedmog'', a što je kod nekih naših sugrađana tek povod za podsmijeh jer njima to s jedne strane ništa ne znači, a s duge strane nasmijava ih gorka istina da niti za mnoge Hrvate katolike, osim ponosa ta povijesna činjenica nema dubljeg značaja, posebno kada je u pitanju osobna vjera.
Kao jedini smisleni odgovor i lijek našeg nemara i zastranjenja od plemenite loze u vinjagu nudi nam se molitva obraćenja koju tako lijepo i zorno donosi psalam, posebno sam kraj: ''Nećemo se više odmetnuti od tebe; poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje. Gospodine, Bože nad vojskama, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!'' Ps 80 19-20.
Nakon svega ovoga retci iz poslanice Filipljanima zvuče tako umirujuće. Bog mira biti će s nama, ako ne budemo zabrinuti ni za što, nego ako molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujemo svoje molbe Bogu. Ima li nešto ljepše i ugodnije čuti u ovo naše rastrgano vrijeme, koje je bolesno od pretjeranih očekivanja, strepnji… Vrijeme opečaćeno požudnim stremljenjima k užicima svih vrsta, čije posljedice su depresije, osjećaj bezvoljnosti i bezvrijednosti koji se liječi još jačim stimulansima, a koji su, nažalost, svi kratkog vijeka i tako u đavoljem krugu do u beskraj.
''Vrati se, Bože nad vojskama, pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd: zakrili nasad desnice svoje, …'' Ps 80 15 – 16.
''I mir Božji koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u Kristu Isusu.'' Fil 4, 7. Amen.

Molitva vjernika
Otac nebeski – vinogradar povjerio je svoj vinograd svome Sinu. Crkva je taj vinograd. Uputimo svoje molitve nebeskom Vinogradaru za sve nas, za sve potrebe Božjeg naroda i cijeli svijet.
1. Za Crkvu, tvoj vinograd; da uvijek donosi dobar urod, te da se ne izrodi u vinjagu. – Molimo te.
2. Za pastire Crkve; da budu vjerni vinogradari i poslušni sluge tvome Sinu. – Molimo te.
3. Za sve koji su izvan vinograda Gospodnjeg; da postanu loza izabrana i plemenita. – Molimo te.
4. Za nas, koji smo članovi vinograda Gospodnjeg; da obilujemo plodovima dobrih djela i plemenitih nastojanja. – Molimo te.
5. Za sve koji vrše djela milosrđa; da osjete tvoju pomoć. – Molimo te.
6. Za bolesne, nemoćne i umiruće; da osjete tvoju milostivu pomoć. – Molimo te.
7. Za pokojne; da krsnom milošću ostanu u duhovnom jedinstvu s Kristom. – Molimo te.

Oče nebeski, ti znaš da smo slabi i grješni ljudi; uz plodove koje donosimo kao vjernici obdari nas i svojoj milošću oproštenja, da bismo trajno bili povezani s tobom. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.