propovijedi
28.10.2014., utorak
SVI SVETI
 SVETKOVINA SVIH SVETIH 2007. 1. čitanje: Otk 7, 2-4, 9-14 2. čitanje: 1 Iv 3, 1-3 Evanđelje: Mt 5, 1-12a Veličanstvenog li prizora proslave svetih na kraju vremena! U svojem nadahnutom viđenju, koje mu je od Boga dano, Ivan apostol u svečanom trenutku objave konačne stvarnosti na pozornicu dovodi četvoricu anđela kojima bi dano da opustoše sve stvoreno, ali prvo nastaje muk. Ni vjetar niti bilo što ne smije remetiti ovaj najsvečaniji trenutak kada anđeo s Istoka, dakle, s Božjeg prijestolja ne donese pečat Boga živoga kojima će biti opečaćeni sluge našega Boga. Impresivan broj: sto četrdeset i četiri tisuće. Broj koji znači savršenstvo množenjem tisuća pripadnika dvanaesterih plemena Izraela s ostalim narodima, a sve zajedno tvori nebrojeno mnoštvo obučeno u bijele haljine s palmama u rukama. Na pitanje tko su ti, dobiva se odgovor: to su oni koji ubijeliše svoje haljine u krvi Jaganjčevoj. Drugim riječima to su mučenici. Oni su najveće bogatstvo Crkve, a iz samog opisa vidljivo je koliko je poštovanje imala Prva Crkva prema njima. Oni su oprali svoje haljine u krvi Jaganjčevoj. Što zapravo znači da su svetost zadobili mučeništvom, a njihova im se možebitna ljudska grješnost više ne ubraja. Svetim mučenicima Crkva je tijekom vremena pribrojila i one koji su se iskazali u posebnim djelima ljubavi prema bližnjima, kao i one koji su svoj život posvetili Bogu u molitvi i razmatranju čudesnih Božjih djela i darova kojima je obdario nas ljude, ali mnogi od nas ne samo da nisu zahvalni za te darove nego ih uopće nisu niti svjesni. Današnji blagdan, kako god je povezan s našim pokojnima, svojom temeljnom porukom uzdiže naše misli i naša vjernička stremljenja prema nebu. ''Gledajte koliku nam je ljubav Otac iskazao, da se zovemo djeca Božja. A to i jesmo!'' Uzvikuje Ivan apostol u današnjoj poslanici. Jer i mi smo opečaćeni krsnim pečatom Boga živoga i po krštenju postali Božja svojina. Stoga nismo od ovoga svijeta. Ovaj svijet ne poznaje Boga, jer ima svoje bogove. Svijet u kojemu mi živimo jedva da se razlikuje od svijeta u kojemu su živjeli sveti mučenici. Ako ne postoje progoni, postoji netrpeljivost prema onima koji su Božji. Ta je netrpeljivost to veća što su oni koji idu Božjim putem čvršći u svom opredjeljenju. Kad je jedan mladi čovjek u punini životne snage i uz to još i popularan kao nogometaš izjavio da želi nevin stupiti u brak to je uzburkalo duhove. Novine su se raspisale o tome kao o neviđenom čudu. Nastala je opća svjetska zabrinutost za tog mladića. Je li normalan taj Kaka? A u čemu je cijela priča? Svojim stavom on se uzdigao iznad kaljuže u kojoj toliki mladi utapaju svoju mladost. Kad roditelj gleda nemoral svoje kćeri u Big Brother kući i to komentira kao nešto zdravo i pozitivno to nikoga ne uznemiruje, a mlade koji se svojim potpisima protive truleži u koju ih nasilno guraju takvi mediji, njima cinički poručuju da imaju daljinski i da mogu birati drugi kanal. Samo nažalost i drugi kanali su u pravom smislu kanali i kanalizacije kojima teče smeće svekolikog zla i pokvarenosti vremena u kojemu živimo. Ako ne na ovaj , a ono na drugačiji način. U noći kada kršćani mole za svoje pokojne i kada je prilika da dublje poniru u otajstva vječnog života u svjetlu zajedništva svetih, poganska javnost nameće svoje ''uvezene'' običaje dubenja bundeva i noći vještica – haloween izvađeno iz keltske poganske mitologije što nikada nije bilo sastavnica naše kulture i običaja. Stoga je to vrijeme izazova, a ne mirenja s postojećim. To je vrijeme kada oni koji pripadaju Bogu trebaju suprotstaviti zlu vrijednosti koje su od Boga i koje vode k njemu. Jednako tako trebamo biti u neku ruku zahvalni onima koji nam poručuju da kada dođu na vlast da će izbaciti vjeronauk iz škola, raspela iz javnih ustanova. Zahvalni zbog toga, da ne drijemamo već da budno bdijemo nad našom vjerničkom budućnošću. A ti koji izlaze s takvim izjavama u javnost, da bi ih kasnije brzo demantirali zaboravljaju da su to njihovi idejni istomišljenici pedeset godina nasilno, ali uzaludno činili. I ne samo to, nego je tada Crkva bila snažnija nego ikada. U najgorim progonstvima pokazala se istinitom izreka iz prvih kršćanskih vremena: ''Krv mučenika sjeme je kršćanstva''. Ovaj je svijet bio uvijek netrpeljiv prema sinovima svjetlosti. Stoga se pred svakog mladog čovjeka koji još nije pravo niti zakoračio u život postavlja izbor; hoće li izabrati kaljužu s kojom tobože sve završava ili vječni život za koji Pavao apostol kaže: ''Niti je oko ljudsko vidjelo, niti uho ljudsko čulo, niti je srce ljudsko osjetilo što je Bog pripravio onima koji ga ljube ''(I Kor 2,9). Stoga: ''stradanja sadašnjeg vremena nisu ništa prema slavi koja se ima očitovati na nama'' (Rim 8,18). Takve današnje evanđelje hrabri: blago siromasima u duhu, blago ožalošćenima, blago krotkima, blago onima koji su gladni i žedni pravednosti, blago milosrdnima, blago onima koji su čista srca, blago mirotvorcima, progonjenima…jer njihovo je kraljevstvo nebesko, oni će Boga gledati, zvat će se sinovi Božji i na kraju blaženstava još jedan puta im se obećava kraljevstvo nebesko. Poruka današnjeg blagdana je općinstvo svetih i njihova proslava, što bi u konačnici trebalo biti i naša proslava, a ne jadno skončanje koje je namijenjeno onima koji će nakon što Jaganjac otvori šesti pečat pobjeći u špilje i pećine gorske moleći: 'padnite na nas i sakrijte nas od lica onoga koji sjedi na prijestolju.' Živimo stoga i radimo tako da nikada ne moramo skrivati lica svojega pred onim koji je Alfa i Omega – Početak i Svršetak, pred slavom Jaganjčevom koji sjedi na prijestolju. Amen. SVI SVETI 2011.g. Mnoštvo vjernika na sv. misama na blagdan Svih svetih, masovni posjeti grobljima; sve nam to govori da je blagdan Svih svetih povezan ne samo uz čašćenje svetih nego i duhovna poveznica s našim pokojnima. Ne častimo mi samo kanonizirane svete, one koje je Crkva svečano proglasila svetima. U svete ubrajamo sve spašene, a u duhu Prve crkve i sve koji su kršteni a nisu se odmetnuli od vjere u Krista Isusa. Vjera u novi oblik života nakon tjelesne smrti uvijek je bila prisutna i to ne samo kod kršćana, nego i u drugim vjerama. Tako su u prošlosti kršćani više molili za svoje pokojne. Groblja i grobovi nisu bili u prvom planu. Današnji raskošni grobovi i spomenici više govore o onima koji su ih postavili, o njihovom statusu u društvu ali i o njihovoj vjeri odnosno nevjeri. Osim što su u prošlosti grobovi bili uglavnom jednostavni i ubrzo bi se prekapali, postojala je praksa, koju pratimo već u prvim stoljećima kršćanstva, da se vjernike rado pokapa uz grobove mučenika (posebno u katakombama), a kasnije uz crkve, posebno uz svetište crkve. U Srednjem su se vijeku čak prokopavale niše kako bi barem glava pokojnika bila u crkvi. Razlog tomu je moć posvećenja i blaženog mira koje jamči posvećeno mjesto crkve. Tajanstvena koprena koja razdvaja žive na zemlji i pokojne u vječnosti na blagdan Svih svetih i Dušni dan kao da je tanja. Molitve, živa sjećanja, blizina počivališta posmrtnih ostataka naših najmilijih, sve nas to združuje. U svemu pak predvodi vjera. Vjera u vječni život. Takav pozitivan odnos prema životu, koji ne prestaje smrću, budi optimizam i daje nam hrabrost da se otimamo ništavilu. Vjernik u pravom smislu živi trodimenzionalnost vremena. Prošlost nam je učiteljica kako bismo pravilno uredili svoju sadašnjost koja je onda zalog sigurne budućnosti. Sigurno da na ovom svijetu ne postoji niti jedan narod koji u tolikoj mjeri crpi snagu iz svoje bogate prošlosti kao što je to Izabrani Božji narod. Za nas kršćane to je od Boga Izabrani narod iz kojega je iznjedrena Crkva, zaručnica onoga koga su proroci naviještali, samog Spasitelja. Za Židove to je i njihova povijest koja nije samo religiozna pozadina njihove vjere nego i snažno uporište, nadahnuće za nove mlade naraštaje.... U sklopu trgovačkog centra u starom Jeruzalemu nalazi se veliki mural (zidna slika) koji prikazuje mukotrpan, ali i slavan put jednog naroda kroz višemilenijski hod. Od praotaca, Mojsija, kraljeva i proroka, putuje povorka naroda u svojim živopisnim nošnjama. Tu veliku povorku predvodi mala djevojčica u nošnji svoga naroda, a u ruci joj mogranj ( plod mediteranskog šipka). Šipak ima duboku i višestruku simboliku za Izrael. To je plod obilja, zdravlja, plodnosti i prema predaji; koliko ima zapovijedi u Tori, toliko ima zrnja u šipku. Djevojčica predaje mogranj dječaku s asfalta. Obučen u suvremeno odijelo s torbicom na leđima prima mogranj, jer on će ući u tu povorku svoga naroda. On će biti dio slavne povijesti Izraela. Njegovi će uzori biti velikani poput Mojsija, Ilije, raspjevanog i hrabrog Davida....., jednako kao što je mala djevojčica s mogranjem u ruci predstavnica velikih biblijskih žena. Kako inspirativna slika koja budi ponos i snagu za život! Koga može oduševiti jadna izjava najvišeg predstavnika hrvatskog naroda koji s pravom, ne želeći komentirati za koga bi trebalo glasati ipak podliježe snažnim impulsima njegovih podsvjesnih determinizama i sugerira da ne bi trebalo glasati za one koji se bave prošlošću?! Dobro je poznato da predsjednik države nije pozvan davati upute za koga će narod glasati na izborima, kao što to nisu pozvani niti predstavnici Crkve, ali je žalosno i zabrinjujuće da još uvijek postoje ljudi koje plaši prošlost vlastitog naroda. Kršćanin se ne odriče prošlosti svoje Crkve niti prošlosti svoga naroda. On uči iz povijesti, crpi snagu i ponos iz te mukotrpne povijesti da bi znao kako urediti i svoj i društveni život u sadašnjosti da ga ne snađe kukavna budućnost bezimene mase kojom je najlakše manipulirati. jer Vjera u vječni život budi optimizam i pozitivni odnos prema životu. Amen. Molitva vjernika U zajedništvu sa svim svetima obratimo se molitvom nebeskom Ocu, izvoru života i istine. 1. Za Crkvu da bude rasadnik svetosti, - Molimo te. 2. Gospodine, vodi nas primjerom i uzorom tolikih svetih muževa i žena u Crkvi, - Molimo te. 3. Za biskupe i svećenike da svojim Duhom u njima obnoviš snagu svetog reda da ti služe u svetosti i poniznosti, - Molimo te. 4. Za sve kršćane da svoje životne puteve usmjere prema Tebi jedinomu i pravom smislu, - Molimo te. 5. Za ljude koji su pogođeni raznim nevoljama: da ne posustanu u nadi i nastojanju da zlo pobijede dobrim, - Molimo te. 6. Za nas koji slavimo ovu euharistiju; da nam svjetlo evanđelja uvijek svijetli u našem svagdanjem životu, - Molimo te. 7. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu privedeš vječnoj radosti i zajedništvu svetih, - Molimo te. Svemogući Bože, molimo te prati nas svojom milošću da se u nama u potpunosti razraste ona klica svetosti koju smo primili na krštenju kada si nam darovao svoga Duha i ucijepio nas u Krista Isusa Gospodina našega, koji s tobom živi i kraljuje po sve vijeke vjekova. Amen. |
