propovijedi
29.08.2014., petak
DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU a
 N 31 22. NEDJELJA KROZ GODINU P 1 Egidij U 2 Kalista S 3 Grgur Veliki Č 4 Ruža P 5 bl. Majka Terezija S 6 Zaharija N 7 23. NEDJELJA KROZ GODINU, Marko Križevčanin Čitanja. 1. čitanje: Jr 20, 7-9 Psalam: 63, 2. 3-4. 5-6. 8-9 2. čitanje: Rim 12, 1-2 Evanđelje: Mt 16, 21-27 Zaklinjem vas, braćo milosrđem Božjim: Prikažite svoja tijela za žrtvu, svetu, Bogu milu - kao svoje duhovno bogoslužje. Ne suobličujte se ovomu svijetu, Nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti Da mognete razabrati što je volja Božja, Što li je dobro, Bogu milo, savršeno. (Rim 12,1-2) U svega dva retka zbijeno je ne samo drugo nedjeljno liturgijsko čitanje, nego cjelokupni plan spasenja. Velikan duhovne misli koja je utemeljena na Objavi, Pavao, na razumljiv način zgusnuo je u ovom tekstu ono što je u cijeloj povijesti spasenja utkano, a to je: da Bog ima u svemu s nama posebni plan. Već pri površnom razmatranju svekolike čudesne ljepote i bogatstva svega stvorenoga, zaključujemo kako sve što nas okružuje i sve što možemo istraživati svojim umom i tehničkim pomagalima, a što jednom riječju zovemo priroda, sve je tako savršeno stvoreno da ni u pretpostavci nema alternative. Genijalnost svega stvorenoga je ponajviše u tome da Božji stvaralački čin nije jednokratno dovršeno djelo, nego je permanentno stvaranje novog po obrascu Božjeg promisla, po kojemu se uvijek prividnom kaosu i ništavilu ''otimaju'' novi oblici života i postojanja, drugim riječima nastaje život. Taj život s čovjekom prelazi u nove dimenzije postojanja, koje zovemo duhovnim i koje mi u svojoj tjelesnosti tek naslućujemo. Istina, dok su neki uronjeni u svijet duhovnog i poput Pavla, još za života ''uzdignuti'' u njegove tajne; velika većina i ne sluti da on postoji, ili imaju tek neku blijedu i iskrivljenu sliku o njemu. To su ljudi ''ovoga svijeta'', potpuno zarobljeni animalnim načinom života, od kojega se razlikuju tek uporabom razuma, koji njihove nagone čini još opasnijim od životinjskih. Ako, i kada govore o Bogu, onda je to neka sila kojoj se dobro povremeno obratiti za pomoć, misleći da će nekim praznovjernim činima privući Božju pozornost i zadobiti željenu pomoć za ono što su oni isplanirali u svom životu. Kada bi Bog bio tako čovjekolik kako ga oni zamišljaju, tada bi jednostavno ''pucao'' od smijeha promatrajući njihovu naivnost dok mu se obraćaju, recimo, samo za vrijeme neke utakmice, kada jedna i druga strana u ruci vrti ''čudotvorne'' medaljice u nadi da će Bog baš njih uslišiti i ''podariti'' im pobjedu. Mi pak niti vlastiti život ne uzimamo kao nešto isključivo svoje, jer sve od Boga proizlazi i sve njemu pripada. Čovjek je ta prijelaznica iz vidljivog materijalnog u nevidljivi duhovni svijet, za koji možemo tek pretpostaviti da je još dinamičniji, savršeniji i bliži u spoznaji beskonačnog izvora života koji zovemo Bog. Temeljem promatranja materijalnog svijeta oko nas i savršenstva njegovih zakonitosti, sa sigurnošću možemo zaključiti da je duhovni svijet nenadmašivo savršeniji. U tom smislu treba shvatiti Pavlovo upozorenje: ''Ne suobličujte se ovomu svijetu;''… Jer tada smo izgubljeni, zarobljeni…. Pavao nastavlja i upućuje nas da se ''preobrazujemo'' obnavljanjem svoje pameti kako bi mogli razabrati što je volja Božja, što je dobro, Bogu milo, savršeno. Izaberemo li taj put, onda će nam malo po malo obrisi Božjeg plana postati uočljiviji, a naši životni putevi razumljiviji, kao i križevi koji su nezaobilazni ''alati'' spasenja. O njima govori Isus u evanđelju. Ne treba dramatizirati Isusov ukor Petru, koji je, doduše, oštar, ali koji nije ništa drugo nego vraćanje apostolskog prvaka na ''popravni'', jer nije shvatio bitno; da se križem dolazi do spasenja. I ne samo to, nego da se onim što za ovaj svijet znači gubljenje, stječe dobitak. – Svekoliki dobitak! Onaj koji je izabrao Božji plan, ne samo da nije gubitnik, nego je pobjednik u svemu! A kako to izgleda u stvarnom životu, najbolji primjer daje nam prorok Jeremija. Još je mlad i premda je upoznao put kojim mu je ići, još uvijek su čvrste spone koje ga vežu uz ''ovaj svijet''. Zašto baš ja Gospodine? Zar je zbilja potrebno ići ''uzvodno'' ''uz dlaku''? Daleko bi bilo jednostavnije izabrati lakši put, kojim, uostalom, svi idu. U svojoj iskrenosti, Jeremija prigovara Gospodinu: Ti si me zaveo i dadoh se zavesti, a sada sam svima na podsmjeh, jer moram naviještati ono što ljudi ne žele čuti. Stoga sam odlučio da neću više na tebe misliti, niti ću govoriti u tvoje ime. – Tako nekako se osjećao Jeremija i premda je živio gotovo tri tisućljeća prije nas, u svemu je bio sličan nekom današnjem mladom čovjeku koji je izabrao Božji put, pa se sada mora hrvati sa žilavim mentalitetom ovoga svijeta, dok mu crv sumnje šapće: Zašto baš ti? Zar si ti jedini pametan? Ima li smisla boriti se protiv struje? Nisu li sve to u što vjeruješ tek iluzije, svojevrsne vjetrenjače protiv kojih se boriš?... Blago onomu koji tada poput Jeremije osjeti ''u srcu rasplamtjeli oganj'' koji ne dopušta predaju, nego ga tjera naprijed putem koji slijedi Božje planove spasenja. Amen. Molitva vjernika Predragi, Gospodin je u naša srca usadio nadu koja nas vodi punini života, uputimo svoje molitve Ocu nebeskom da nas učvrsti na tom putu i ''oboruža'' milostima, kako bismo ga radosno slijedili. 1. Za svetu Crkvu Božju; da bude uvijek otvorena poticajima Duha. – Molimo te. 2. Za one koji su na vlasti, da se ne opiru volji Božjoj, te da se zalažu za opće dobro. – Molimo te. 3. Za one koji svakodnevno osjećaju teret svoga križa; da u Kristovom križu prepoznaju izvor milosti i utjehe. – Molimo te. 4. Za sve nas; da budemo vjerni putu spasenja koji smo izabrali. – Molimo te. 5. Za mlade; koji će ovih dana krenuti ponovno u školu, da budu marljivi u sakupljanju znanja koje će im pomoći u stjecanju životne mudrosti. – Molimo te. 6. Za dobrotvore i sve one koji u Crkvi vrše djela milosrđa; da ih učvrstiš na njihovom putu. – Molimo te. 7. Za naše pokojne, da se njihovi životni putevi pretoče u svijet tvoga nevidljivoga kraljevstva. – Molimo te. Gospodine, Bože naš, tvoj nas je Sin i naš Spasitelj pozvao da uzmemo svoj križ i slijedimo ga. Pomozi nam da ga s ljubavlju i predanjem nosimo, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen. |
21.08.2014., četvrtak
DVADESET I PRVA KROZ GODINU a
 Satrohrvatska predromanička crkvica sv. Petra u Omišu podno kamene stijene. N 24 21. NED. KROZ GODINU, sv. Bartol ap. P 25 Ljudevit kralj, Ljudva U 26 Rufin, Jadranko S 27 Monika, Časlav Č 28 Augustin, Tin, Gustek P 29 Glavosjek Ivana Krstitelja S 30 Feliks i Adaukt N 31 22.NED. KROZ GODINU, Rajmund, Rajko Čitanja: 1. čitanje: Iz 22, 19-23 Psalam: 138. 1-2a. 2bc-3. 6 i 8bc 2. čitanje: Rim 11, 33-36 Evanđelje: Mt 16, 13-20 O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Rim 11,33 Pavao, iskreni vjernik, uronjen u otajstvo spasenja, nakon što je spoznao neizmjerno bogatstvo Božje ljubavi, koja ne pozna granice; izriče ovu molitvu divljenja. Ne prigodno, kad naiđemo na ovaj tekst, nego svakodnevno, trebali bismo promeditirati značenje Pavlove spoznaje i nadahnuća koje je od Boga primio. U čemu je veličina Pavlove spoznaje? Odgovor na ovo pitanje daje nam odlomak iz Poslanice Rimljanima (Rim 11, 13 – 32) koju smo čitali prošle nedjelje. Pavlovi tekstovi ne podnose površnost. Uz poznavanje cjelokupne objave potrebno je usredotočiti se na svaku misao, kako ne bismo izgubili nit poruke. Pavao Židov, ne može se pomiriti s činjenicom da bi Bog odbacio svoj Izabrani narod, prvijenca svoga, s kojim je sklopio Savez: '' Ta neopozivi su dari i poziv Božji!'' (Rim 11, 29). Jednom pozvani – zauvijek pozvani, jer Bog ostaje vjeran. Tako njihovo (židovsko) odbačenje ima dublji smisao. Njihovo mjesto sada zauzimaju pogani. Pavao vjeruje da će barem neke spasiti, a Bog će ih, vjeran obećanju, privesti spasenju na način da ih ''oživi od mrtvih''. To će reći: njihovu mrtvu vjeru učiniti će živom uza svu njihovu neposlušnost. Kulminacija Božjeg milosrđa i ljubavi jest u tome da je ''sve zatvorio u neposlušnost (i pogane i Židove), da bi se svima smilovao. Nakon ovoga, možemo li mi uopće zamisliti kakav je to Bog sudac. Premda u Objavi ima dosta očitovanja kako Bog želi da se svi ljudi spase, ali usuđujem se ustvrditi da niti jedno nije ravno ovomu. A sada će, vjerujem, u mnogima progovoriti stari crv sumnje, plod okorjelog srca: ''ako je Bog zaista tako dobar, čemu onda obdržavanje zapovijedi, čemu žrtva i odricanje?'' Što bi na to odgovorio apostol naroda – Pavao? Rekao bi nam da smo tvrrde šije i neobrezanih srdaca, jer tako odgovaramo na Božju ljubav i milosrđe. Još smo uvijek zarobljeni verigama Zakona, jer da smo spoznali dobrotu Božju i iz nas bi se vinula zahvalna molitva: ''O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega!''…. A na ponuđeno milosrđe Božje odgovorili bi ljubavlju i zahvalnošću svome Stvoritelju. ''U ono vrijeme: dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove..'' Mt 16, 13 Cezareja Filipova bio je pretežito poganski kraj. U tom stjenovitom i šumovitom kraju koji je ujedno bogat vodom častio se bog Pan. Učenici očito očarani prekrasnim arkadijskim krajobrazom, posustali od puta, prepustili se ugodnom snatrenju, pa Isus koristi priliku da im dublje povijesti svoje poslanje; iznenada ih upita: Što govore ljudi, tko je Sin čovječji?'' Nakon što su rekli što sve ljudi kažu tko je on, Isus upita svoje učenike: ''A vi, što vi kažete, tko sam ja?'' Petar, uvijek prvi, odgovara: ''Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga.'' Grčka riječ christos, kao i aramejska mesija znače pomazanik – ili odabranik Božji. Isusov odgovor Petru, zapravo, je svečano uzdignuće Petra u rang upravitelja Kristove Crkve, odnosno Kristova namjesnika. Na toj stijeni (Petru) Krist će sagraditi svoju Crkvu. U tom smislu odabrano je današnje prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije. U tom odlomku govori se kako će izvjesni Šibna biti lišen službe upravitelja dvora, a na njegovo će mjesto doći Elijakim. To jasno upućuje kako se starozavjetna svećenička vlast oduzima i daje apostolima među kojima je Petar prvosvećenik. Tu se spominju i ključevi, znakovi službe upravitelja. Čast i vlast koju je Petar primio od Isusa za njega je postala breme odgovornosti, pa i gorčine, jer Isusove riječi: ''Ti si Petar – Stijena i na toj stijeni sagraditi ću Crkvu svoju…'' sigurno su bolno odzvanjale i onda kada je apostoski prvak tri puta zatajio Isusa iz straha pred sluškinjom. Kada griješim i kada padam pod teretom svojih ljudskih slabosti; osjećam li tada gorčinu u svojoj duši, jer sam dijete Božje, baštinik Kraljevstva, član Kristove Crkve ili mi je sve to jedva dokučivo teološko domišljanje? Tupost i otuđenost od takvog shvaćanja vjere s jedne strane, te pojmanje Boga kao nekakvog dajboga, kojega se zaziva tek u nevoljama i kada nam je potrebna njegova pomoć s druge strane vodi nas u svijet neopoganstva koje je prisutno svuda oko nas. Za takvu patvorinu vjere Kristova spasiteljska žrtva, sakramentalni milosni život u zajedništvu s Bogom, na žalost, nemaju niti mjesta niti smisla. Molitva vjernika Ocu nebeskom, u Isusu Kristu izrecimo svoje molitve. 1. Molimo, braćo i sestre; da se Crkva Kristova ujedini i da se vrate u zajedništvo svi koji su od nje otpali. – Molimo te. 2. Za našeg sv. oca, rimskog prvosvećenika; da u sigurnosti i hrabrosti vodi od Krista povjerenu mu Crkvu na zemlji. – Molimo te. 3. Da svoju vjeru ne pokazujemo samo riječima, nego i djelima. – Molimo te. 4. Za mlade vjernike; da se odazovu pozivu u službu navjestitelja vjere. – Molimo te. 5. Za sve koji lutaju i traže svjetlo vjere; da ih pridružiš svojoj Crkvi. – Molimo te. 6. Nagradi, Gospodine, sve one koji u tvojoj Crkvi vrše djela milosrđa. – Molimo te. 7. Za naše pokojne; da uđu u Crkvu proslavljenu. – Molimo te. Blagoslovi, Gospodine, svoju Crkvu, okupi njene članove; da ti služe, da te slave i da ti zahvaljuju za tvoje neizmjerno milosrđe i dobrotu. Po Kristu Gospodinu našem. |
13.08.2014., srijeda
DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU a
 N 17 20. NEDJELJA KROZ GODINU P 18 Jelena Križarica U 19 Ljudevit, Ljudva S 20 Bernard, Samuel Č 21 Pio X papa P 22 BDM Kraljica S 23 Ruža Limska, Rozika N 24 21. NEDJELJA KROZ GODINU, sv. Bartol ap. Čitanja: 1. čitanje: Iz 56, 1, 6-7 Psalam: 67, 2-3. 5. 6 i 8. 2. čitanje: Rim 11, 13-15. 29-32 Evanđelje: Mt 15, 21 - 28 27. listopada 1986.g. zbio se nevjerojatan događaj, koji je jedinstven u povijesti svijeta i Crkve, jer toga je, naime, dana sv. otac pozvao na molitvu predstavnike svih velikih religija svijeta u Asiz. Bio je to veličanstven događaj, koji je istina zbunio mnoge katolike, jer je sv. otac pozvao ne samo predstavnike monoteističkih religija nego i one koje mi kao politeiste ili animiste volimo nazivati poganima. Pa ipak, nije mu bila nakana pokazati kako su sve vjere iste, nego je želio posvjestiti kako su različite vjere po čudesnom Božjem naumu providnosti različiti putevi spasenja. Današnja liturgijska čitanja, kao rijetko kada, ujedinjena su u zajedničkoj poruci kako je svima upućena poruka spasenja i kako su svi od Boga pozvani da se spase. U vrijeme proroka Izaije dozrijeva ta svijest univerzalnog spasenja. ''A i sinove tuđinske….njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve..'' Tu univerzalističku svijest kod proroka Izaije snažno podržava i psalam, koji pjeva: ''Neka te slave narodi, Bože, svi narodi neka te slave!'' Pavao, kao apostol naroda i pogana izriče jednu vrlo hrabru misao koja ima duhovni okus mističnog; kako je Bog sve, i pogane i Židove, zatvorio u neposlušnost da se svima smiluje. Jer Bog je Otac svih i on vidi svačije srce i može osjetiti vjeru svakoga, bio on poganin ili Židov, a mi bismo rekli; bio kršćanin ili pripadnik neke druge religije. Tako da ključ spasenja nije u ispravnosti nego u živoj vjeri. Daleko će lakše na pravi put vjere oni čija je vjera živa od onih koji samo ustima ispovijedaju pravovjerje, a srce im je daleko od Boga. Upravo to želi Isus svojim suvremenicima i slušateljima, koji su bili mahom pravovjerni Židovi, pokazati na primjeru jedne poganke. Ona, premda poganka, Isusu vjeruje i svu svoju nadu i sve svoje ufanje polaže u Isusovu dobrotu, samo da joj pomogne, jer joj je dijete bolesno. Ona je prečula namjerne uvrede Isusove. Ona nije planula: kakav si ti to učitelj koji nas vrijeđaš i zoveš psićima? Ona je progutala gorku pilulu uvrede imajući do kraja vjeru da će joj taj Učitelj, kojega su zvali dobrim, izliječiti dijete. ''O ženo, velika je vjera tvoja!'' Nije to Isus kazao prvenstveno njoj, nego onima koji su sumnjali u njega. Taj odgovor ženi poganki. ''neka ti bude kako želiš'', ako bismo krenuli putevima iskrenih i pobožnih vjernika drugih religija, za koje i mi znamo reči onako s visoka da su pogani; mogli bismo ako ne čuti, a onda doživjeti. S koliko vjere i samopožrtvovnosti obavljaju pripadnici drugih vjera i najteža odricanja, postove i različite oblike žrtve, samo da bi zadobili oproštenje grijeha i spasenje. Kod Tibetanskih budista je još uvijek običaj da poduzimaju i po nekoliko stotina kilometara dugački put svojevrsnog puzanja po zemlji do nekog od poznatih budističkih svetišta. Nakon svaka tri koraka pružaju se na zemlju, čelom dodiruju tlo, koje je katkada posuto oštrim kamenjem, ledom ili snijegom. Na cilj dolaze izmrcvarenog i izranjenog tijela, ali duša im je sretna, jer vjeruju da su sada zadobili oproštenje i oslobođenje od svojih grijeha. Usporedimo li to s komotnim i konformističkim ponašanjem zapadnjačkog kršćanina, koji, kad je vjera u pitanju, ne poznaje i ne prihvaća niti najmanje odricanje, onda će nam biti jasnije kako nije dovoljno samo pravovjerje nego i živovjerje. Amen. Molitva vjernika Bogu Ocu, koji želi da se svi ljudi spase, iznesimo svoje molitve. 1. Daj, Gospodine, da tvoja Crkva bude luka spasenja za sve ljude, cijeloga svijeta. – Molimo te. 2. Učini da kod nas kršćana prevlada svijest kao su svi ljudi braća i sestre, a ti Otac i Stvoritelj sviju. – Molimo te. 3. Nadahnjuj svojim Duhom papu, biskupe i svećenike, da se zalažu za širenje evanđelja po svemu svijetu. – Molimo te. 4. Daj nam snagu vjere da uzmognemo svjedočiti svoju vjeru i u teškoćama povezanim sa žrtvom i odricanjem. – Molimo te. 5. Oče nebeski, otvori srca svih da u tebi prepoznaju jedinoga i pravoga Boga. – Molimo te. 6. Našu župsku zajednicu vodi u njezinom rastu u vjeri i ljubavi. – Molimo te. 7. Našu pokojnu braću i sestre privedi u svoje kraljevstvo. – Molimo te. Nebeski Oče, ti, koji nikoga ne odbacuješ i koji želiš da se svi ljudi spase; daj svima nama milost da ti pobožno služimo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
SV. ROK 16. kolovoz
 Sveti Rok (1295-1327) Rok je rođen g. 1295. u Montpellieru, čudesno lijepom i starodrevnom gradu u južnoj Francuskoj, koji posjeduje jedno od najstarijih europskih sveučilišta, staru katedralu, muzej, galerije slika i biblioteke. Otac mu je bio grof, a njegovi su se pređi borili za oslobođenje Svete zemlje. Prema najstarijem Rokovu životopisu, koji je vrijedan povjerenja, roditelji su ga od Boga izmolili učinivši zavjet. Dulje su vremena bili bez poroda, a tako su željeli djecu. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina, koji će postati slavan svetac. On je još prije nego je navršio 20 godina ostao bez roditelja. Što je tada učinio? Prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Učinio je, dakle, ništa manje nego što Isus traži od svakoga tko želi biti savršen. Rokov je kršćanski odgoj bio dubok, ušao je u njegovo srce, zahvatio ga i on se nije zadovoljavao površnošću, polovičnošću, već je velikodušno i nesebično darovao i žrtvovao sve. Na svome hodočašću u Rim Rok se zaustavio u Acquapendente gdje se dao na dvorenje okuženih bolesnika u bolnici, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Rok tu Isusovu zapovijed ljubavi prema bližnjemu shvaća i prakticira posve ozbiljno. Dvoriti okužene značilo je izložiti se stvarnoj opasnosti po vlastiti život. Koje onda čudo da je Bog njegov evanđeoski radikalizam potvrđivao i čudesima? Daljnja postaja Rokova hodočašća bila je Cesena, a onda Rim. Ondje se zadržao oko tri godine te se na povratku u domovinu zaustavio u Riminiju, Novari i Piacenzi. Sva su ta mjesta njegova putovanja bila ispunjena djelima ljubavi prema bolesnicima i tako se svečevo hodočašće za Krista pretvorilo u hodočašće ljubavi. Rokova svetost bit će potvrđena još jednim dokazom: križem, patnjom. I bez toga ne može biti prave svetosti. Svetac je učenik i sljedbenik raspetoga Krista, zato mora biti dionik njegova kaleža, mora s njim piti čašu gorčine. U Piacenzi se Rok sam razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. Prizor su ovjekovječili toliki slikari. Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. Inače baš nije bio čovjek duboke vjere. Sveti je patnik učinio na njega izvanredan dojam. On se pod njegovim utjecajem obratio, prihvatio ga, njegovao ga, dok Rok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju još nije bio kraj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga kao tobožnjeg uhodu te zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuvši odano u Gospodinu 16. kolovoza 1327., bi od Gospodina odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima. No Gospodin će svoga vjernog slugu proslaviti još i više jer će ga vjernici štovati kao malo kojeg sveca. Sigurno ste imali prilike, sjediti negdje vani navečer i promatrati jasno nebo ispunjeno sjajnim zvijezdama. Neke su izrazito velike i sjajne, druge sitne i tek primjetne…. Takva prekrasna slika vedrog, zvjezdanog neba podsjeća nas na našu Crkvu, koja je poput neba, a sveti su sjajne zvijezde koje trepere na tom nebu. Ima svetaca za koje čak i nismo čuli, ima ih čija tek imena znamo, a ima ih koji su toliko poznati i popularni u Crkvi da nam izgledaju kao one velike jasne zvijezde na nebu. Među takve, svakako, spada i sv. Rok kojega smo rođendan za nebo slavili 16. kolovoza u nedjelju, a danas ga se opet spominjemo na temeljima nekad njemu posvećene kapele koju su srušili oni koji su naivno mislili da će na taj način uništiti vjeru u narodu. Sveti Rok nam dolazi iz 13. st. Od tada je prohujalo gotovo osam stoljeća, a on je i dalje popularan svetac. Svake godine mnoštvo hodočasti u njemu posvećena svetišta. U čemu je ta snaga sjaja njegove svetosti? Odgovor je vrlo jednostavan. Kao i mnogi drugi sveci i sveti Rok je doslovno proveo u život onu Isusovu preporuku: 'Ako želiš biti savršen, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, a onda pođi za mnom…' Sin stare viteške obitelji, čiji su predci sudjelovali u križarskim ratovima, sv. Rok, ostavši bez roditelja, prodaje svoje grofovsko imanje, razdaje ga siromasima i kreće na hodočašće u Rim, sjedište kršćanstva. To nije bilo obično hodočašće, bio je to hod za Kristom. To pokazuje njegova hrabrost i ljubav prema bližnjemu. Putem se upušta u opasnu avanturu ljubavi prema bližnjemu. Dvori gubavce koji su zbog opasnosti da zaraze druge bili prisiljeni živjeti u izolaciji, ponekad u šumi, kamo su im građani obližnjih mjesta ostavljali hranu na sigurnoj razdaljini da se i sami ne zaraze. Dosljedna kršćanska ljubav koja ne poznaje granice, brzo ga dovodi do Krista patnika. Sam se zarazio gubom i u samoći u šumi strpljivo je nosio svoj teški križ. Kad je uz pomoć mjesnog patricija ozdravio, vratio se u svoj rodni kraj u kojem ga zbog gubom iznakaženog lica nisu prepoznali, te bude bačen u tamnicu kao uhoda. Tu bi okrunjen patnjom tamničkog života koja je trajala pet godina i ponovnom zarazom gube koja mu se vratila. Tek se nakon njegove smrti otkrilo tko je zapravo on, a njegova je svetost zasjala poput sjajne zvijezde među pobožnim pukom. Još za života učinio je nekoliko čudesa, a u narednim stoljećima, nakon smrti, vjernici ga zazivaju kao pomoćnika u teškim zaraznim bolestima. Istinski i pravi čudotvorci jesu oni sveti ljudi koji su imali duboku vjeru koju su posvjedočili žrtvom koja ne pozna strah i koja ne uzmiče pred patnjom i križevima, ma kako oni teški bili. Daleko smo mi od snažne vjere sv. Roka. Dolazimo više kao molitelji, a manje kao nasljedovatelji, jer smo slabi. Nikada nismo imali hrabrosti obračunati se sa svojim ljudskim slabostima, a kamoli da bismo prihvatili dragocjenu žrtvu potpunog odricanja. Stoga nam ne preostaje drugo nego da budemo molitelji. Molitelji da nam Gospodin preko svetih zaštitnika, poput sv. Roka, pošalje svoju pomoć i zaštitu. Pomoć da se oslobodimo zla koje je u nama i oko nas. Ljudima poput sv. Roka đavao nije mogao ovladati iz jednostavnog razloga jer on je sve što je imao i što je bio žrtvovao za Isusa, postao je njegov i dušom i tijelom – kod takvih ljudi đavao je bespomoćan. Kod nas pak, koji smo polovični, koji doduše vjerujemo i i molimo, ali smo vezani uz ovaj svijet čvrstim užetima đavao ima jako utjecaj. On nema doduše nad nama vlast jer nas krsna milost Kristova štiti, ali zato bespomoćno gledamo kako Zlo – đavao harači ovim svijetom. Da je u našoj Domovini čvrsta vjera u Krista raspetoga i uskrsloga u svima onima koji su se deklarirali kao vjernici, zar bi se itko usudio i pisnuti o uklanjanju križeva iz javnog života bilo gdje i bilo kada? Ili, zar bi u našem glavnom gradu ikada vozili tramvaji s natpisom: ''Bez Boga i bez Gospodara'', kao što je to bilo najavljivano. Niti bi neke minorne udruge imale toliku moć da ne služe nekim moćnicima kojima smeta vjera Bog i Crkva. Njima se služe jer se sami ,ipak, ne usude javno nastupiti jer su na ''privremenom radu'' u vladi jedne katoličke zemlje. Na nebu naše Crkve i danas trepere zvijezde i zvjezdice onih koji su se potpuno predali Kristu. U našoj Crkvi imamo divnih primjera vjere mladih koji unatoč đavolske promidžbe radije biraju trnovitiji put vjere koji će od njih učiniti karakterne i cijenjene ljude i vjernike. Preporučimo ih danas velikoj zvijezdi Crkve – sv. Roku, koji se sam potpuno predao Kristu u svojoj mladosti, da ih čuva od kuge hedonizma i svih drugih kužnih zaraza kojima bi ih đavao, preko svojih slugu, želio zaraziti. Amen. Molitva vjernika: Gospodinu, koji nas po svojim svetima uči kako vršiti predano ljubav prema bližnjima, uputimo svoje molitve. 1. Daj, Gospodine, da tvoja Crkva bude prepoznata u svijetu kao istinski rasadnik djelotvorne ljubavi prema bližnjima. – Molimo te. 2. Biskupe, svećenike i sav božji narod ispuni zauzetošću za opće dobro. – Molimo te. 3. ''Pastire'' naroda obrati na pravi put istinske brige za siromašne i prognane. – Molimo te. 4. Daj nam snage da u sebi i oko sebe pobjeđujemo zlo koje nas truje mržnjom i sebičnošću. – Molimo te. 5. Daj nam duha svetosti da ti služimo poput sv. Roka i mnogih drugih koji su svoje živote utkali u Karitas – ljubav prema bližnjemu. – Molimo te. 6. Naše mlade čuvaj od zaraze hedonizma i sebičnosti. – Molimo te. 7. Naše pokojne uvedi u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te. Usliši Gospodine ove naše molitve da ti dostojno služimo. Po Kristu Gospodinu našem Amen. |
UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – VELIKA GOSPA
 UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE – VELIKA GOSPA 2007.g. Knjiga Otkrivenja Ivana apostola u svojoj nadahnutoj viziji pred nas stavlja lik žene koja u sebi objedinjuje višestruko značenje: ženu, koja je prvim kršćanima bila i Crkva i Marija, ali i lik žene kršćanke i majke, koju očišćenu u kupelji preporođenja, krštenju, apostol suprotstavlja pramajci Evi koja je podlegla kušnji zmije, đavla, zmaja… Zmaj strašan sa sedam glava i deset rogova slika je prapočela Zla, koje se, ne mogavši nauditi Bogu, okomljuje na prvinu stvaralačke Božje ljubavi – čovjeka. Drama koju Objava smješta u sam početak, odmah nakon stvaranja, a koja se trajno događa do dana današnjeg, govori o tragičnom ishodu čovjekove znatiželje u želji da isproba primamljive plodove slobode sa ''stabla spoznaje dobra i zla.'' Krivo bi bilo sve to smještati negdje u prapočetke povijesti, jer to se trajno događa i postavlja se pred svakoga od nas kao mogućnost izbora. Tu je prisutno Zlo, napasnik đavao, stara zmija, zmaj velik…. On zavodi sinove ljudske primamljivošću plodova koji imaju posebnu draž, jer radi se o kušanju slobode. Cilj je raditi što mi se prohtije, po mogućnosti što dalje od Božjih i ljudskih zakona i zapovijedi, a naivni ne shvaćaju da su zapovijedi i zakoni tu ne da nas sapinju i ograničuju, nego da nam budu svojevrsni štit i branik da se ne izgubimo i ne propadnemo, i to kako za ovaj tako i za vječni život.. U različitost ponude zla danas zasigurno na prvo mjesto spada kuga koja ubija mladost u najljepšim godinama života, a to je droga. Doslovno, kao kad se radi o kakvoj epidemiji skupljaju se tjelesa mladih ljudi koji još zapravo nisu niti pravo zakročili u život, a već su žrtve predoziranja. Oko škola, zdravstvenih ustanova, skrovitih mjesta može se vidjeti mnoštvo odbačenih šprica, a vojske mladih ljudi zbog trenutne ugode pomalo tonu u propast i smrt. Roditelji različito reagiraju. Od onih koji su se tupo pomirili s time da im je dijete izgubljeno, jer su i sami u životu dezorjentirani, do onih koji kad spoznaju što se dogodilo, da bi ''spasili'' obraz i čast što im je dijete takvo, pred njim zauvijek zatvaraju svoje srce i dom. Malo je, nažalost, roditelja poput jedne majke Njemice, koja, kad je shvatila da joj kćerkica uživa drogu i kad je mala pobjegla od kuće, ta je majka krenula u borbu za svoje dijete do kraja. Uzela je vreću za spavanje i nešto najnužnijih stvari i kad je našla grupu ovisnika u jednoj napuštenoj zgradi među kojima je bila i njezina kćerka, pridružila im se ne napuštajući više svoga djeteta koje ju je goropadno tjeralo od sebe. Jedne noći mala je uplakana došla k majci i rekla: mama idemo doma, sad znam da me voliš, pomozi mi da se izvučem… Živimo u vremenu najrafiniranijih ponuda naslada i užitaka i da bi im se mogli oduprijeti potrebna je razboritost i odlučnost, ali i pomoć odozgor. Lukavo je zlo, a čovjek slab i naivan. Blagdan Uznesenja blažene Djevice Marije stavlja pred nas lik pobjednice nad Zlim. Ona je od samog svog začeća bila očuvana ljage svakoga grijeha. Nju nam Crkva stavlja kao zaštitnicu urešenu svim krepostima. ''Danas je na nebo uznesena Djevica Bogorodica – početak i slika budućeg savršenstva cijele Crkve – i putokaz sigurne nade i utjehe putničkom Božjem narodu''. To su riječi predslovlja kojim je opjevan ovaj uzvišeni Marijin blagdan. Svaki iskreni vjernik ujedno je barem u duši hodočasnik Marijin. Mnogi će krenuti uoči Velike Gospe ili na sam dan, rano ujutro, pješice prema nekom od brojnih Marijinih svetišta. Još za mraka kada se tek čuju koraci hodočasnika, kada se zapravo i ne osjeća tlo jer se hoda srcem iz kojeg navire pjesma hodočasnička u kojoj je prepjevano današnje prvo čitanje o ženi ''odjevenoj suncem, mjesec joj pod nogama i na glavi vijenac od dvanaest zvijezda''. ''Zdravo Djevo, svih milosti puna - Vječnog Sunca ogrnu te sjaj. – Oko čela zvjezdana ti kruna – Ispod nogu stenje pakla zmaj.'' A onda se stiže u svetište. Obasjan lik Marijin dočarava nebeski Hram: ''I otvori se Hram Božji na nebu'' (Ot 11,10), i dok Marija svojim blagim pogledom blagoslivlje svoje hodočasnike, ne jedna suza će poteći, jer tako je bilo oduvijek. Od davnina je pobožni puk hodočastio Mariji tražeći njezinu pomoć i zagovor. Kada su bile suše i gladi, kada je nadirao Turčin, kada je duša bila izranjena vlastitim bolima i nerazumijevanjem. Marija je bila ta koja je liječila rane svoga puka - malog čovjeka. To je lijepo prikazano na nekim kasnogotičkim slikama i kipovima gdje su se pod skute Marijinog plašta stisli, poput pilića, njezini štovatelji. A mi ćemo danas Mariji preporučiti naše mlade, da ih očuva od strašne kuge ovisnosti. Moliti ćemo da se othrvaju agresivnim ponudama zla koje je upakirano u primamljive boje naslada i užitka koji vode u propast. Jer Marija ima uvijek ispružene ruke prema onima koji joj se utječu. Da Marija ne liječi i ne ozdravlja naše rane davno bi opustjela njezina svetišta i zamro bi zvuk hodočasničkih koraka. Međutim, svetišta su svake godine sve punija, pjesma kao da je sve glasnija. Miješaju se i suze i radost, jer ona je tu da nam pomogne. Onda kada nas nitko ne razumije, kada ne vidimo izlaz iz teškoća, kada nas pritisnu tjelesne boli, mi znamo da nas oči Marijine blago gledaju, njezine nas duhovne ruke privlače k sebi na svoje Majčinsko srce koje je samo osjetilo neizmjernu bol pod križem svoga Sina. Dok radosni osjećamo da imamo nebesku Majku, zaštitnicu i jedinu pravu odvjetnicu – kako su ju vjernici od davnina zvali – iz duše izvire ''Magnificat – Veliča''. Evanđeoska pjesma Marijina ''Magnificat'' pjeva Gospodinu pjesmu zahvalnicu jer je pogledao ''na neznatnu službenicu'' i uresio ju sjajem nebeskim. A mi molimo da nam tim sjajem obasjava naše puteve i tamne kute naše duše da bez straha i sa sigurnošću kročimo prema nebeskom Jeruzalemu gdje će Bog ''otrti svaku našu suzu'' i gdje ćemo konačno doživjeti puninu radosti. Amen. Molitva vjernika Sjedinjeni u duhu s nebeskom Majkom Marijom, uputimo dobrom Ocu svoje molitve. • Ojačaj, Gospodine, vjeru svoje Crkve, da bude slična vjeri Marijinoj – 'zori naših nadanja', - Molimo te. • Učini, Gospodine, da i mi poput Marije budemo ponizni slušatelji tvoje Riječi, - Molimo te. • Daj, Gospodine, da kršćani pomažu onima koji su u nevolji kao što to čini Marija 'pomoćnica kršćana'', - Molimo te. • Utješi i liječi srca slomljena preko Marije koju zazivamo' utjeho žalosnih', - Molimo te. • Ispuni molitve i prošnje Marijinih hodočasnika koji će se danas zateći u njezinim svetištima, - Molimo te. • Naša srca ispuni dobrotom Marijinom, - Molimo te. • Našu pokojnu braću i sestre, koji su za života bili štovatelji Marijini, obasjaj sjajem svoje milosti i radošću zajedništva s tobom i nebeskom Majkom Marijom , - Molimo te. Gospodine Bože, ti si Blaženu Djevicu Mariju, majku svoga Sina , uzeo u nebesku slavu i darovao joj vječnu radost u zajedništvu svetih. Daj nam milost da i mi poput Marije vjerno tebi služimo u zavrijedimo ući u nebesku slavu, po Kristu, Gospodinu našem. VELIKA GOSPA 2001.g. Rijeke su hodočasnika krenule danas prema raznim Marijanskim svetištima, kako u našoj domovini, tako i u cijeloj Crkvi po svijetu da slave najveći blagdan naše nebeske Majke. Neki još uvijek prevaljuju daleki put pješice poput davnih "romara" Marijinih hodočasnika da na taj poseban način pokažu ljubav prema dragoj nam nebeskoj Majci i Zaštitnici. Prvo čitanje iz knjige Otkrivenja Ivana apostola otkriva nam zanosni lik žene odjenute u sunce, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. U tom liku stapa se vizija Kristove crkve i vizija njegove proslavljene Majke Marije. Pokršteni narodi od davnine prepoznali su u Mariji svoju nebesku Majku, svoju zaštitnicu i svoju zagovornicu. U Crkvi postoje narodi koji su stekli naziv marijanski narod. Tko su oni i odakle im taj naziv? Povijesno gledano to su poglavito oni narodi koji su imali tešku i burnu prošlost, a među njih se ubraja i naš hrvatski narod. Svojim dolaskom naš se narod našao na propuhu Istoka ii Zapada. Sa zapada moćni narodi žele zauzeti ove prostore, a s Istoka osmanlijsko carstvo želi proširiti islam na Zapad. Žrtva je bio narod koji je ovdje živio. U borbi za svoj opstanak "za Krst časni i slobodu zlatnu" bijasmo često kao ovce bez pastira, pa se ponekad nije znalo jeli teže služiti Turčinu ili raznim zapadnim upraviteljima i namjesnicima. I tako se naš narod od davnine utjecao Mariji kao najmoćnijoj zaštitnici. Nakon čudesnih pobjeda kada je šačica branitelja pobijedila daleko nadmoćnijeg neprijatelja iz zahvalnosti Mariji podizani su njoj u čast oltari i kipovi, divni likovi još divnije nebeske majke. A na ulazima u naša Marijanska svetišta možemo pročitati različite zazive pod kojim se utjecalo Mariji da bi ih pobožni pjesnik na Mariji Bistrici, našem naciomalnom svetištu, sve objedinio u jedan zaziv – nazvavši Mariju "dušom duše Hrvatske." Osvajačke ratove počesto je pratila i glad i velike suše i druge nevolje pa je pobožni puk obilazio oko Marijinih oltara sa suzama u očima moleći blagi lik Marijin da prežive oni i njihova brojna dječica. Nakon što je 1971. godine željezna ruka crvene diktature ugušila Hrvatsko proljeće u Solinu je podignut najstariji poznati lik Marijin koji je pronađen u bazilici kralja Zvonimira u Biskupiji kod Knina iz XI st. prozvan Pralik Gospe velikog zavjeta. Taj je Marijin lik sedamdesetih godina nošen ne samo diljem naše Domovine, već i diljem svijeta, gdje god žive Hrvati. Od Jadrana do Baltika, od Kalifornije do Južne Afrike i Australije do Novog Zelanda. Oči pobožnog puka bile su uprte u Marijin lik. Trinaest stoljeća kršćanstva, trinaest stoljeća patnji i nadanja sliveno u jednu molitvu Mariji, molitvu za slobodu. U nadi protiv svake nade mi smo to dočekali, mi smo to doživjeli. Ispunile su se proročke riječi legendarnog Tuheljskog župnika preč. Marcela Novak koji je u najstrašnije doba srpske diktature ostavio zapis koji je potom pohranio u limenu kutiju i dao uzidati u zid župne crkve, a pronađen 1992.g. u kojemu opisujući teško vrijeme za hrvate završava:"Ropstvo je na nas pripustio Bog da nas sačuva za budućnost tj. da se popravimo, opoštenimo i povežemo s Bogom …svijest se budi u narodu …hoćemo slobodu Hrvata… dali su moje nade bile utemeljene znat ćeš Ti, čitatelju." Hvala Bogu mi to danas znamo, ali možda ponekad ne znamo da život nije bajka. Samo u bajkama se događa da nakon borbi i raznih iskušenja konačno Dobro pobjeđuje Zlo a onda se nastavlja lijep i lagodan život. Svako vrijeme nosi svoje breme. I mi smo danas suočeni s novim teškoćama i zabrinutošću za svoju svagdašnjicu i budućnost. Kao da nam se u lice ceri Zlo – stara zmija ništavila Zmaj iz Knjige otkrivenja i govori: nekoć su vaši išli po pravdu u Beč (poput Zrinskog i Frankopana, a danas idu u Haag. Okanite se te vaše povijesti i nacionane uskogrudnosti, jer stvara se jedan novi globalni svijet u kojemu je bog novac, a velike svjetske banke katedrale – prigrliti ćemo onoga tko nam se bude klanjao. Ali povijesna mudrost jednog malog naroda nam govori: Ti veliki i moćni stvarali su nekad i imali kolonije, koje su potom iskorištavali – oružjem i vojskom, a danas slabije od sebe koloniziraju novcem i kapitalom. Samo se bolestan čovjek može radovati nad činjenicom da naša poduzeča, banke i hotele otkupljuju stranci u kojima će naši ljudi biti čistačice, sluge i radna snaga. Njima vrhnje a nama sirutka. To se zove neokolonijalizam. Tu nema sentimentalnosti. Mamona – novac – stara zmija ponovno triumfira. U tom procesu svjetske globalizacije stvara svoje carstvo. I znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda. Ta žena satrla je , kako veli Pismo, zmiji glavu. Poći ćemo i mi danas oko oltara nebeske Majke koju zazivamo svojom zaštitnicom i zagovornicom. Iznijeti ćemo svoje strahove i nadanja s vrućom molbom da nas preporuči svome Sinu i da nam čuva našu Domovinu Amen. |
07.08.2014., četvrtak
DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU a
 N 10 19 NEDJELJA KROZ GODINU Lovro đakon P 11 Sv. Klara, Jasna U 12 Anicent, Hilarija S 13 Poncijan i Hipolit Č 13 Maksimilijan Kolbe P 15 UZNESENJE BDM – VELIKA GOSPA S 16 Sv. Rok, Stjepan kralj N 20 NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: 1 Kr 19, 9a. 11-13a Psalam: 85, 9ab-10. 11-12. 13-14 2. čitanje: Rim 9, 1-5 Evanđelje: Mt 14, 22-33 U današnjem prvom čitanju čuli smo kako je Ilija došao na Božje brdo Horeb, što je samo drugi naziv za Sinaj. Ilija bježi pred kraljem Ahabom i njegovom ženom pogankom Izabelom, koja je u Izrael donijela svoje običaje i vjeru. Ilija se oštro suprotstavio tim poganskim običajima. Kao revnitelj za čistu i nepatvorenu vjeru u jednoga Boga mora bježati pred osvetom kraljice Izabele i on bira sveto mjesto Božje prisutnosti - Horeb, na kojemu je Mojsije primio zapovijedi. Brdo koje je bilo svjedokom Saveza. Ilija je nakanio boraviti na Horebu četrdeset dana poput Mojsija. Sklonio se u pećinu kao i on. I gle: Gospodin ga poziva da iziđe. Da stane pred njim. Za razliku od ukazanja Mojsiju, kada je Gospodin govorio iz oblaka i kada su sijevale munje i vatra, sada je to samo kao prethodnica, jer Gospodin se Iliji ukazuje kroz šapat laganog i blagog lahora. Ilija, u strahu da ne ugleda lice Gospodnje, zakriljuje ga plaštem, jer se vjerovalo da niti jedan ljudski stvor ne bi mogao pogledati lice Božje i ostati živ. Ilija je revnovao za Gospodina. Svoj je život stavio na kocku. Kada je svojom proročkom riječi sveo oganj s neba da pokaže nadmoć vjere u pravoga Boga nad pogastvom za koje je misionarila kraljica poganka – mora bježati iz vlastite domovine da spasi život. Satrt i umoran doživljuje ''zagrljaj Božje dobrote'' koju Gospodin ukazuje svome vjernom sluzi pošteđujući ga uobičajenih znakova svoje objave (theofanije); vatre, groma i potresa. Ne samo naj veći starozavjetni prorok, Ilija je ujedno veliki uzor vjernosti Bogu. Kakva je to vjera kada neki naši vjernici tvrde da više ne idu u crkvu od kada na misu dolaze bivši komunisti? To nije ni opravdanje, a kamoli vjera. Vjera je vjernost Gospodinu bez razlike na okolnosti. Ljubim li iskreno svoga Stvoritelja i Gospodina, tada ću mu biti vjeran uvijek i do kraja. Tada ću, ako ne prije, a ono na konačnom susretu s njime osjetiti ''zagrljaj njegove dobrote''. Naša vjera nije jaka da bismo snagom te vjere mogli hodati po vodi. Petar je krenuo, išlo je dok nije posumnjao, odnosno, dok se nije prestrašio dubine mora i oluje koja je bjesnila. Nama je hodati ne ponad dubina morskih, nego ponad provalija zla i grijeha vremena u kojemu živimo. Sigurnosti u vjeri nam nestaje. Ponekad se čini da se ruše temelji naše vjere u relativizmu, razvodnjenosti zasada Božjih zapovijedi i moralnih zakona, na koje kao da juriša cjelokupni svijet pakleni. Stoga i mi poput Petra u strahu vapimo Gospodinu: Spasi nas! Spasi ovaj svijet od propasti, a nama daj vjere da ne budemo malovjerni i da ne sumnjamo; kako bismo bili tvoji učenici, jer, ''uistinu, ti si Sin Božji!'' Podaj nam ruku spasa Gospodine! Amen. Molitva vjernika Gospodinu uputimo svoje molitve da nam dade hrabrosti kako ne bismo sumnjali. Da nas učvrsti u vjeri kako bismo mu bili vjerni svjedoci na ovome svijetu. 1. Za tvoj narod izabrani, crkvu Kristovu; da ju ispuniš pouzdanjem vjere, kako bi ti u sigurnosti i slobodi služila. – Molimo te. 2. Pa svetog oca; da u ovim burnim vremenima vodi crkvu u luku spasenja. – Molimo te. 3. Za naše obitelji, crkve u malom; da ti budu vjerne i da im pomogneš kako bi prevladale teškoće i sumnje na koje nailaze. – Molimo te. 4. Za našu župsku zajednicu; da svaki njezin član bude nasljedovatelj nauka tvoga Sina i da bude svjedokom vjere tamo gdje živi i radi. – Molimo te. 5. Za bolesne i nemoćne, siromašne i ojađene; da u tebi Gospodine nađu pomoć i utočište. – Molimo te. 6. Za naše mlade; da sa sigurnošću kroče pučinom vjere. – Molimo te. 7. Za naše pokojne; da ugledaju svjetlost vječnu. – Molimo te. Primi, molimo Gospodine, ove naše molitve, ispuni naše vjerničke želje, koje ti prikazujemo po Kristu Gospodinu našemu. Amen. |
06.08.2014., srijeda
BLAGDAN PREOBRAŽENJA GOSPODNJEG - BOŽJE LICE
 Današnji blagdan Preobraženja Gospodinova ili kako se kod nas lijepo kaže Božje lice, poziv je vjernicima na strahopoštovanje pred Isusom Gospodinom i Bogom. Blagdan Preobraženja Isusova utemeljio je papa Kalist III. 1457. godine u znak trajne zahvalnosti Bogu za pobjedu nad Turcima kod Beograda koju je izvojevala kršćanska vojska pod vodstvom gubernatora Ugarske Ivanom Hunjadijem, kojega je narod opjevao kao Sibinjanin Janka. U toj bitci sudjelovao je i sv. Ivan Kapistran, a bilo je to 22. srpnja, 1456. godine. Do tada se taj blagdan slavio samo na Istoku. Isti papa, a na spomen te pobjede, uveo je običaj da se ujutro u podne i na večer moli Anđeo Gospodnji i da se tada zvoni. Spomen toga događaja nalazi se na Rafaelovoj slici Preobraženje koja se nalazi u bazilici sv. Petra. Svećenik Ivan Kokot zapisao je da se na toj slici nalaze i povijesne osobe iz tadanje hrvatske povijesti (Bogoslovska smotra, god. 1977. br. 4, 511. str.). Kao uvod današnjem blagdanu i evanđelju uzeta je najsvečanija vizija proroka Danijela. Dva su glavna lica toga viđenja; Pradavni i Sin čovječji. Ta se vizija duboko dojmila pisca Apokalipse apostola Ivana. Pradavni je gospodar povijesti, Bog Otac, vrhovni Sudac. Stoga i piše: ''Sud sjede, knjige se otvoriše.'' Te knjige simboliziraju nepronične Božje naume, planove; naše dugove i odgovornosti zbog svjesnih propusta za koje nikada nismo rekli ''oprosti mi Gospodine.'' Uz Pradavnoga tu je i Sin čovječji naziv koji će biti najomiljeniji naziv kojim se nazivao Isus. Isus se na ovo Danijelovo proroštvo poziva u najsudbonosnijem trenutku svojega života. Kad ga je pod teškom zakletvom pitao veliki svećenik: ''Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?'' (Mt 26,63). Isus odgovara pozivajući se na Danijela: ''Ja jesam! I gledat ćete Sina čovječjega gdje sjedi s desna Sile (Božje) i dolazi s oblacima nebeskim.'' Prije svoje muke Isus izvodi trojicu povlaštenih učenika na visoko brdo. Tu im se ukazuju prvaci Staroga zavjeta, Mojsije i Ilija. I oni su imali susret s Bogom na brdu. Konačno u svim religijama svijeta susret s Bogom odigrava se gore, na visokom brdu. Kada su učenici ugledali Isusa u sjaju slave Očeve, kako kaže poslanica Hebrejima da je Sin Božji ''odsjaj slave Očeve i izraz njegova bića'' (Heb 1,3) u zbunjenosti nisu znali što govore. Još je jedan puta Isus pokazao svoje Božansko lice na jednom drugom brdu, na Golgoti. Tada na njegovom licu nije bilo sjaja. Prekrile su ga rane krv i bol kao izraz potpune Božanske ljubavi u svom smirenom predanju. Oni kojima je pojam Boga posuđen iz ikonografije vladara, kralja ili cara i uz sav sjaj koji s time ide, možda bi Isusovo Božansko lice mogli prepoznati na teofaniji brda Tabor, ali nikako na Golgoti. Pa ipak, sve upućuje na to da pulsiranje beskonačnog svemira ima svoj centar u beskonačnoj Božanskoj ljubavi koja je najsjajniju objavu imala na Golgoti obučena u haljinu krvi Sina Božjega. Tom smo objavom Kristove žrtve spašeni i svatko od nas ima pravo moliti: Gospodine, koji si za moje spasenje umro i uskrsnuo, daj da lice tvoje ugledam u Kraljevstvu nebeskom. Amen. Molitva vjernika U nadi da ćemo i mi jednoga dana preobraženi stati pred lice Sina čovječjega, uputimo svoje molitve Pradavnome. 1. Za Crkvu, zaručnicu Kristovu, da trajno odražava njegov Božanski sjaj, - Molimo te. 2. Za sve kršćane, da bez straha i kolebanja krenu putem poniženja i križa svoga Učitelja i Vođe, - Molimo te. 3. Za one koji traže smisao života, da ih obdariš bogatstvom svoga Duha kako bi spoznali pravu istinu, - Molimo te. 4. Za nas okupljene da ne izgubimo vjeru u konačnu proslavu koju je na današnji dan Isus obznanio trojici svojih učenika, - Molimo te. 5. Naše pokojne uvedi u prostranstva svjetlosti i mira, - Molimo te. Gospodine Isuse, ti si se na gori preobrazio i svoju nam slavu pokazao. Molimo te ne ostavi nas bez svoje pomoći kako bismo ti se na kraju ovog našeg zemaljskog putovanja pridružili u nebeskoj slavi, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen. |
