propovijedi
13.08.2014., srijeda
SV. ROK 16. kolovoz
 Sveti Rok (1295-1327) Rok je rođen g. 1295. u Montpellieru, čudesno lijepom i starodrevnom gradu u južnoj Francuskoj, koji posjeduje jedno od najstarijih europskih sveučilišta, staru katedralu, muzej, galerije slika i biblioteke. Otac mu je bio grof, a njegovi su se pređi borili za oslobođenje Svete zemlje. Prema najstarijem Rokovu životopisu, koji je vrijedan povjerenja, roditelji su ga od Boga izmolili učinivši zavjet. Dulje su vremena bili bez poroda, a tako su željeli djecu. Molili su i zavjetovali se i Bog im je dao sina, koji će postati slavan svetac. On je još prije nego je navršio 20 godina ostao bez roditelja. Što je tada učinio? Prodao je sva svoja dobra, a novac podijelio siromasima te se kao siromašan hodočasnik uputio prema Rimu. Učinio je, dakle, ništa manje nego što Isus traži od svakoga tko želi biti savršen. Rokov je kršćanski odgoj bio dubok, ušao je u njegovo srce, zahvatio ga i on se nije zadovoljavao površnošću, polovičnošću, već je velikodušno i nesebično darovao i žrtvovao sve. Na svome hodočašću u Rim Rok se zaustavio u Acquapendente gdje se dao na dvorenje okuženih bolesnika u bolnici, a učinio je s Božjom pomoću i nekoliko čudesnih ozdravljenja. Rok tu Isusovu zapovijed ljubavi prema bližnjemu shvaća i prakticira posve ozbiljno. Dvoriti okužene značilo je izložiti se stvarnoj opasnosti po vlastiti život. Koje onda čudo da je Bog njegov evanđeoski radikalizam potvrđivao i čudesima? Daljnja postaja Rokova hodočašća bila je Cesena, a onda Rim. Ondje se zadržao oko tri godine te se na povratku u domovinu zaustavio u Riminiju, Novari i Piacenzi. Sva su ta mjesta njegova putovanja bila ispunjena djelima ljubavi prema bolesnicima i tako se svečevo hodočašće za Krista pretvorilo u hodočašće ljubavi. Rokova svetost bit će potvrđena još jednim dokazom: križem, patnjom. I bez toga ne može biti prave svetosti. Svetac je učenik i sljedbenik raspetoga Krista, zato mora biti dionik njegova kaleža, mora s njim piti čašu gorčine. U Piacenzi se Rok sam razbolio od kuge. Građani su ga zbog toga prognali iz svog grada i on se osjetio osamljen kao Krist na križu, ali nije očajavao. Sklonio se u jednu šumu i ondje hranio biljem, uzdajući se u Božju providnost. Neki životopisci spominju da mu je tada svaki dan dolazio jedan pas noseći mu komad kruha. Prizor su ovjekovječili toliki slikari. Talijanski patricij Gottardo Pallastrelli, naišavši na bolesnog Roka u šumi, upusti se s njim u razgovor. Inače baš nije bio čovjek duboke vjere. Sveti je patnik učinio na njega izvanredan dojam. On se pod njegovim utjecajem obratio, prihvatio ga, njegovao ga, dok Rok nije ozdravio. Zadobivši zdravlje, Rok se vratio u svoj zavičaj, ali njegovu trpljenju još nije bio kraj. Iscrpljen od teške bolesti, bio je posve izobličen tako da ga nisu mogli prepoznati. Uhvatili su ga kao tobožnjeg uhodu te zatvorili. U zatvoru je proveo pet godina. Tada ga je još jedanput pohodila kuga. Svećeniku, koji mu je podijelio svete sakramente, otkrio je tko je. Preminuvši odano u Gospodinu 16. kolovoza 1327., bi od Gospodina odmah proslavljen raznim čudesnim znakovima. No Gospodin će svoga vjernog slugu proslaviti još i više jer će ga vjernici štovati kao malo kojeg sveca. Sigurno ste imali prilike, sjediti negdje vani navečer i promatrati jasno nebo ispunjeno sjajnim zvijezdama. Neke su izrazito velike i sjajne, druge sitne i tek primjetne…. Takva prekrasna slika vedrog, zvjezdanog neba podsjeća nas na našu Crkvu, koja je poput neba, a sveti su sjajne zvijezde koje trepere na tom nebu. Ima svetaca za koje čak i nismo čuli, ima ih čija tek imena znamo, a ima ih koji su toliko poznati i popularni u Crkvi da nam izgledaju kao one velike jasne zvijezde na nebu. Među takve, svakako, spada i sv. Rok kojega smo rođendan za nebo slavili 16. kolovoza u nedjelju, a danas ga se opet spominjemo na temeljima nekad njemu posvećene kapele koju su srušili oni koji su naivno mislili da će na taj način uništiti vjeru u narodu. Sveti Rok nam dolazi iz 13. st. Od tada je prohujalo gotovo osam stoljeća, a on je i dalje popularan svetac. Svake godine mnoštvo hodočasti u njemu posvećena svetišta. U čemu je ta snaga sjaja njegove svetosti? Odgovor je vrlo jednostavan. Kao i mnogi drugi sveci i sveti Rok je doslovno proveo u život onu Isusovu preporuku: 'Ako želiš biti savršen, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima, a onda pođi za mnom…' Sin stare viteške obitelji, čiji su predci sudjelovali u križarskim ratovima, sv. Rok, ostavši bez roditelja, prodaje svoje grofovsko imanje, razdaje ga siromasima i kreće na hodočašće u Rim, sjedište kršćanstva. To nije bilo obično hodočašće, bio je to hod za Kristom. To pokazuje njegova hrabrost i ljubav prema bližnjemu. Putem se upušta u opasnu avanturu ljubavi prema bližnjemu. Dvori gubavce koji su zbog opasnosti da zaraze druge bili prisiljeni živjeti u izolaciji, ponekad u šumi, kamo su im građani obližnjih mjesta ostavljali hranu na sigurnoj razdaljini da se i sami ne zaraze. Dosljedna kršćanska ljubav koja ne poznaje granice, brzo ga dovodi do Krista patnika. Sam se zarazio gubom i u samoći u šumi strpljivo je nosio svoj teški križ. Kad je uz pomoć mjesnog patricija ozdravio, vratio se u svoj rodni kraj u kojem ga zbog gubom iznakaženog lica nisu prepoznali, te bude bačen u tamnicu kao uhoda. Tu bi okrunjen patnjom tamničkog života koja je trajala pet godina i ponovnom zarazom gube koja mu se vratila. Tek se nakon njegove smrti otkrilo tko je zapravo on, a njegova je svetost zasjala poput sjajne zvijezde među pobožnim pukom. Još za života učinio je nekoliko čudesa, a u narednim stoljećima, nakon smrti, vjernici ga zazivaju kao pomoćnika u teškim zaraznim bolestima. Istinski i pravi čudotvorci jesu oni sveti ljudi koji su imali duboku vjeru koju su posvjedočili žrtvom koja ne pozna strah i koja ne uzmiče pred patnjom i križevima, ma kako oni teški bili. Daleko smo mi od snažne vjere sv. Roka. Dolazimo više kao molitelji, a manje kao nasljedovatelji, jer smo slabi. Nikada nismo imali hrabrosti obračunati se sa svojim ljudskim slabostima, a kamoli da bismo prihvatili dragocjenu žrtvu potpunog odricanja. Stoga nam ne preostaje drugo nego da budemo molitelji. Molitelji da nam Gospodin preko svetih zaštitnika, poput sv. Roka, pošalje svoju pomoć i zaštitu. Pomoć da se oslobodimo zla koje je u nama i oko nas. Ljudima poput sv. Roka đavao nije mogao ovladati iz jednostavnog razloga jer on je sve što je imao i što je bio žrtvovao za Isusa, postao je njegov i dušom i tijelom – kod takvih ljudi đavao je bespomoćan. Kod nas pak, koji smo polovični, koji doduše vjerujemo i i molimo, ali smo vezani uz ovaj svijet čvrstim užetima đavao ima jako utjecaj. On nema doduše nad nama vlast jer nas krsna milost Kristova štiti, ali zato bespomoćno gledamo kako Zlo – đavao harači ovim svijetom. Da je u našoj Domovini čvrsta vjera u Krista raspetoga i uskrsloga u svima onima koji su se deklarirali kao vjernici, zar bi se itko usudio i pisnuti o uklanjanju križeva iz javnog života bilo gdje i bilo kada? Ili, zar bi u našem glavnom gradu ikada vozili tramvaji s natpisom: ''Bez Boga i bez Gospodara'', kao što je to bilo najavljivano. Niti bi neke minorne udruge imale toliku moć da ne služe nekim moćnicima kojima smeta vjera Bog i Crkva. Njima se služe jer se sami ,ipak, ne usude javno nastupiti jer su na ''privremenom radu'' u vladi jedne katoličke zemlje. Na nebu naše Crkve i danas trepere zvijezde i zvjezdice onih koji su se potpuno predali Kristu. U našoj Crkvi imamo divnih primjera vjere mladih koji unatoč đavolske promidžbe radije biraju trnovitiji put vjere koji će od njih učiniti karakterne i cijenjene ljude i vjernike. Preporučimo ih danas velikoj zvijezdi Crkve – sv. Roku, koji se sam potpuno predao Kristu u svojoj mladosti, da ih čuva od kuge hedonizma i svih drugih kužnih zaraza kojima bi ih đavao, preko svojih slugu, želio zaraziti. Amen. Molitva vjernika: Gospodinu, koji nas po svojim svetima uči kako vršiti predano ljubav prema bližnjima, uputimo svoje molitve. 1. Daj, Gospodine, da tvoja Crkva bude prepoznata u svijetu kao istinski rasadnik djelotvorne ljubavi prema bližnjima. – Molimo te. 2. Biskupe, svećenike i sav božji narod ispuni zauzetošću za opće dobro. – Molimo te. 3. ''Pastire'' naroda obrati na pravi put istinske brige za siromašne i prognane. – Molimo te. 4. Daj nam snage da u sebi i oko sebe pobjeđujemo zlo koje nas truje mržnjom i sebičnošću. – Molimo te. 5. Daj nam duha svetosti da ti služimo poput sv. Roka i mnogih drugih koji su svoje živote utkali u Karitas – ljubav prema bližnjemu. – Molimo te. 6. Naše mlade čuvaj od zaraze hedonizma i sebičnosti. – Molimo te. 7. Naše pokojne uvedi u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te. Usliši Gospodine ove naše molitve da ti dostojno služimo. Po Kristu Gospodinu našem Amen. |
