propovijedi
29.07.2014., utorak
OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU a
 N 3 18 NEDJELJA KROZ GODINU, bl. Augustin Kažotić P 4 Ivan Vianney U 5 Gospa Snježna, Nives, Snježana S 6 Preobraženje Gospodnje – Božje Lice Č 7 Siksto pp. Kajetan, Donat P 8 Dominik, Nedjeljko S 9 Edita Stein, Roman N 10 19 NEDJELJA KROZ GODINU, Lovro đakon Čitanja: 1. čitanje: Iz 55, 1-3 Psalam: 145, 8-9. 16. 17-18 2. čitanje: Rim 8, 37-39 Evanđelje: Mt 14, 13-21 S pet kruhova i dvije ribe nahraniti tolike tisuće s pravom se može nazvati čudom. I, premda je čudo s kruhovima u prvom planu današnjeg evanđelja, cjelokupna poruka današnjih liturgijskih čitanja zapravo je čudo Božje dobrote. Starozavjetna čitanja: prorok Izaija i psalam svjedoče o Božjoj dobroti. Gospodin zove: ''Dođite!'' Ali i nudi Savez. Savez vječan izraz je posebne Božje dobrote prema čovjeku. Ni jedno biće na svijetu nije tako milo Bogu kao čovjek. Čovjek, to nesavršeno, mušičavo i prevrtljivo biće zbog svoje nestalne pameti Bog ipak ljubi. Psalmist, pobožna duša, koji je upoznao Božju dobrotu s toliko topline govori o njoj: ''Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojima''. Stoga i Pavlovo retoričko pitanje: ''Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?'' On, koji je na sebi iskusio dobrotu Božju. Njemu, komu se Krist objavio da progleda i postane njegovim apostolom. To je milost koju on ničim nije zaslužio. Dapače, progonio je Crkvu, sudjelovao je u okrutnom kamenovanju sv. Stjepana, prvog mučenika. Stoga je Pavao uvijek govorio o ničim zasluženoj Božjoj milosti prema nama. On, koji je upoznao tu veliku Kristovu ljubav, jasno, pita se: tko bi nas to mogao rastaviti od ljubavi Kristove. Kad je Isus vidio silno mnoštvo koje je dohrlilo iz okolnjih gradova tražeći lijeka svojim patnjama, sažali se nad njima te izliječi njihove bolesnike. Na primjedbu učenika da otpusti narod jer su u pustom kraju i nemaju gdje kupiti jesti Isus na zaprepaštenje učenika odgovara: ''podajte im vi jesti''. Pet kruhova i dvije ribe na tolike ljude? Tu nije bilo u pitanju samo čudo, radilo se i o pozivu i opomeni: podajte im vi jesti. To je poziv Crkvi da se brine za svoje siromahe. Ljubav prema bližnjemu, caritas, Isus nikada ne zanemaruje. To je ujedno bila odlika prve Crkve. Apostol Pavao u svojim poslanicama zahvaljuje crkvama koje je osnovao za poslanu mu pomoć za siromahe. Caritas je u pravom smislu euharistija, utjelovljenje Božje ljubavi po nama kršćanima. Kad pomažemo bližnje mi smo produžene Kristove ruke. Tada smo u pravom smislu kristijani – obučeni u Krista, kako bi to Pavao rekao. Mi imamo organiziran caritas gotovo u svakoj župi, ali ne i u srcima naših vjernika. Još uvijek veliki broj naših vjernika misli da je karitas neka strana organizacija od koje se može dobiti pomoć ali da je to obaveza svakoga od nas, to još nije ''sjelo'' mnogim našim vjernicima. A da ne govorimo o javnim grijesima tolikih naših nazovi kršćana, koji se prema pozivu djelotvorne ljubavi prema siromasima odnose gore nego bilo kakvi bezbošci i pogani. Poznato je da su uspješni poslodavci rado traženi za kumstva na krštenju i sv. potvrdi. Ponekad se dogodi da svećenik uskrati kumstvo osobama koje ne idu na misu i sakramente, ali nisam nikada čuo da je nekome nešto uskraćeno zato što ne daje radnicima plaću na vrijeme ili ih drži na minimalcu i tako se još više bogati dok obitelji njegovih radnika žive u bijedi. Još je žalosnije kada se takvi ispovijedaju prema ispitu savjesti za prvopričesnike, dok su pouku za odrasle prilikom zaručničkog tečaja ili za krštenje djeteta prečuli, pa govore kako su se malo naljutili na roditelje ili se porječkali sa suprugom, ali njihov poslovni mutež nema pristupa ispovjedaonici, jer nema vjerničke svijesti koja bi im odvezala jezik. Doduše, svi se ti naši zaručnički tečajevi mogu pohvaliti stručnim predavanjima psihologa, liječnika… i drugih relevantnih struka, ali jedan temeljiti ispit savjesti koji bi trebalo na tom tečaju i usvojiti i koji bi odgovarao ispitu savjesti odrasle osobe, to redovito nedostaje. Da se vratimo Pavlovom pitanju, koje je zapravo tvrdnja: ''Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove''? Mogu li i ja postaviti to pitanje? Mogu, ako imam iskustvo te ljubavi. A ako ne, onda sam vjernik koji vjeruje Pavlu, vjeruje Objavi, vjeruje Crkvi. I to je vjera! Iskustvo ljubavi Kristove, to je dar, to je milost. Istina, ničim zaslužena, ali ako ju želim izmoliti od Gospodina onda mora postojati i spremnost odgovoriti toj ljubavi sebedarjem. Tako više svoje puteve ne zacrtavam ja nego On. Mladom ocu, dobrom vjerniku dijagnosticiran je rak. Problijedio je, oblio ga hladni znoj. Tek se obitelj malo materijalno sredila. Vizija obiteljske ljepote življenja odjednom je potamnila. Tu je dobra žena i dvoje prekrasne dječice. Kad se pribrao uzeo je ženu i djecu i otišli su na Mariju Bistricu. Ispovjedili su se i pričestili. Nakon mise ostao je u molitvenom razgovoru s Gospodinom. Smogao je snage i rekao: ''Gospodine, neka bude volja tvoja. Ti znadeš najbolje. Amen''. Svega nekoliko mjeseci nakon toga je umro. Umjesto pitanja zašto, odgovor bi trebao biti: ti znadeš najbolje Gospodine. Samo što to ne mogu svi. Vjerojatno su takvi vjernici rijetkost. Ali tu je ljubav Kristova koja će izliječiti naše sumnje, strahove i naše polovičnosti, ako mu se iskreno predajemo takvi kakvi jesmo riječima apostola: ''Kamo ćemo Gospodine, kad ti imaš riječi života vječnoga''. Amen. Molitva vjernika Gospodine, ti nas pozivaš k sebi: ''dođite!'' Evo nas, tu stojimo pred tobom, sa svojim molitvama i prošnjama. Slabi smo, puni sumnji i svakakvih nedostataka. Počuj i usliši naše molitve. 1. Za svetu Crkvu, da bude vidljivi znak Tvoje prisutnosti u svijetu. – Molimo te. 2. Za duhovne pastire; da budu uporni navjestitelji tvoje Riječi i oni koji će okupljati povjereno im stado s ljubavlju kakvu je imao naš nebeski Učitelj. – Molimo te. 3. Daj nam iskustvo ljubavi tvoje, da te slavimo, da ti oduševljeno pjevamo; premda to sami ničim nismo zaslužili. – Molimo te. 4. Potakni, Gospodine, srca onih koji imaju kako bi pomogli braći u bijedi. – Molimo te. 5. Daj nam srce dobrostivo, oslobodi nas oholosti i duha preuzetnosti; kako bi naši bližnji preko nas osjetili tvoju dobrotu. – Molimo te. 6. Mladost našu sačuvaj od duha pohlepe; da ti budu iskreni svjedoci vjere. – Molimo te. 7. Naše preminule obdari milošću života vječnoga na nebesima. – Molimo te. Primi dobri Oče, ove naše molitve. Ispuni nas Duhom svoje ljubavi; kako bismo bili dostojni sljedbenici tvoga Sina, Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen. |
25.07.2014., petak
SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU a
 27 N 17. NEDJELJA KROZ GODINU, Klement Ohridski 28 P Nazarij i Celzo 29 U Marta 30 S Petar Krizolog 31 Č Sv. Ignacij Lojolski 1 P Alfonz,Vjera,Nada 2 S Gospa od anđela 3 N 18. NEDJELJA KROZ GODINU, Bl. Augustin Kažotić Čitanja: 1. čitanje: 1 Kr 3, 5. 7-12 Psalam: 119, 57 i 72. 76-77. 127-128. 129-130 2. čitanje: Rim 8, 28-30 Evanđelje: Mt. 13, 44-52 Današnje tri Isusove prispodobe završnica su u nizu prispodoba koje je zapisao Matej u svojem evanđelju. Sve su one napisane da nam približe pojam Kraljevstva nebeskoga. Analizirajući današnju drugu prispodobu o trgovcu biserjem, koji, kad nađe njemu dragocjen biser, rasproda sve što je imao i kupi ga; moramo priznati da naš nebeski Učitelj baš i nije imao previše smisla za trgovinu. Koji bi to trgovac prodao sve da kupi samo jedan, ma kako god vrijedan biser? S čime bi onda trgovao? Ili? Kao uvijek, prispodoba nas uvodi u neku dublju stvarnost za koju vrijede drugačija pravila. Prispodoba je samo blijeda slika onoga o čemu govori.. U ovom slučaju to je Kraljevstvo nebesko, jedina vrijednost kojoj treba sve podrediti. Kraljevstvo nebesko je novi, pročišćen, Božji svijet u kojemu vladaju novi međuljudski odnosi, svijet, koji započinje s Isusom. Prisjetimo se samo njegove zapovijedi ljubavi, koja uključuje nešto sasvim novo i do tada nepojmljivo – ljubav prema neprijatelju! Dakako, pozvani smo nasljedovati svoga Učitelja, jer budemo li slušali, a ne vršili ono što nam govori slični smo najgoroj kategoriji tla na koju pada sjeme Božje riječi, a to je kamenito tlo. Mi kršćani, pa kamenito tlo? Upravo tako! Neće se spasiti oni koji mi govore: 'Gospodine, Gospodine, nego oni koji slušaju moje riječi i vrše ih', poručuje nam Isus. Ali mi otupljujemo oštricu evanđeoskih normi koje On propovijeda , jer nam se sve to čini prezahtjevno, pa iste nadomještamo običajnim kršćanstvom. Dok nas u vjeri vode običaji a ne Duh možemo sa sigurnošću ustvrditi da smo mrtvi što se vjere tiče. Stoga su i plodovi takvi kakvi jesu. Zar nije žalosno da nas država mora učiti kako su mito, korupcija, utaja poreza… nešto nedozvoljeno i zlo. Nedjeljom rade trgovine čiji su vlasnici vjernici ili se barem takvima smatraju. Zar bi ih država trebala prisiliti da nedjeljom zatvore svoje trgovine, jer im je očito vjernička svijest zaspala? Crkva nabraja četiri stožerne kreposti: razboritost, pravednost, hrabrost i umjerenost. One slijede odmah nakon triju tzv. bogoslovnih kreposti (vjera, ufanje i ljubav). Ove četiri stožerne kreposti mogli bismo sažeti u jedan zajednički pojam: mudrost življenja. Mi za sebe možemo s pravom ustvrditi da smo u tehničkom, znanstvenom; pa prema tome i materijalnom pogledu u razmjerno kratkom vremenu postigli divovski napredak, ali kao cjelovite osobe postali smo slabići, a u duhovnom pogledu jadni patuljci. Postali smo ovisnici o svim tim svojim blagodatima do te mjere da smo nitko i ništa ako ih izgubimo. Život nam je nezamisliv bez svih tih tehničkih pomagala, ali i bez kojekakvih beskorisnih tričarija za tobožnje ulijepšavanje života i njihovih raznoraznih ponuda. Brakovi se raspadaju jer riječ žrtva i odricanje ne postoji u rječniku većine bračnih drugova. Kad naiđe netko privlačniji, opravdanje za rastavu je kako više ništa ne osjećaju jedno prema drugome. Dakle, osjećaj. Pretjerana vezanost uz osjećaje ljude doslovce ubija. Osjećaj zadovoljstva u dobroj i izdašnoj hrani, osjećaj zadovoljstva pri uzimanju raznih opijata, kave, cigareta, alkohola, droge…toliko je jak, a suvremeni čovjek tako slab da se ne može oduprijeti. Radije ću umrijeti, kažu ovisnici, jer ako ću se morati toga odreći, život mi nema smisla. Zvuči jadno, ali je barem iskreno. Danas sam tu u crkvi, jer sam vjernik. U čemu je moj smisao života? Razlikujem li se barem u nečemu od onih kojima smisao života diktira isključivo ugoda? U najrazvijenijim zemljama Europe u posljednjih nekoliko godina donosili su se najkontroverzniji zakoni koji zalaze u samu bit čovjekove egzistencije i u suprotnosti su s moralno-etičkim normama Božjih i ljudskih zakonima, ali nekih većih otpora pučanstva nije bilo. No, kada su iznenada nastale krize zbog poskupljenja energenata, Europu je zapljusnuo val nezadovoljstva i uslijedili su masovni protesti. Kako god nas ekonomske krize pogađaju, one se mogu popraviti, ali krize zbog zastranjenja na moralno – etičkom području ostavljaju trajne posljedice koje nas razčovječuju do invalidnosti. Mudrost života sastoji se u prihvaćanju vječnih Božjih zakona i u njihovu vršenju. Te vrste mudrosti nam nedostaje jer se ona nažalost ne temelji uvijek na ugodi, nego traži i odricanje. Današnje čitanje iz Prve knjige o Kraljevima za uzor nam stavlja Salamona. On je poznat kao oličenje vladarske mudrosti. Od Boga nije tražio ni moć ni bogatstvo, nego 'pronicljivo srce', ili prema izvorniku, 'srce poučljivo'. Srce u Bibliji označuje sijelo inteligencije, središte čovjekove osobnosti… Biti poučljiv početak je svake mudrosti. I danas se pred mene stavlja izbor: hoću li 'sjesti do nogu Učiteljevih' i slušati njegovu mudrost i na njoj osmisliti svoj život, ili ću prečuti njegov poziv i krenuti za masom koja isključivo traži svoja sitna životna zadovoljstva, čiji svršetak je praznina i smrt. Molitva vjernika Gospodine, Bože naš, često ne znamo kako ili što moliti. Ti, koji nas najbolje poznaješ upravi naše molitve i daj nam svoga Duha da nas uvijek potiče na iskrenu molitvu. 1. Za papu našega Benedikta, koji predvodi Crkvu ovdje na zemlji; da ga obdariš mudrošću, kako bi mogao odgovoriti na sve izazove ovoga vremena. – Molimo te. 2. Za naše biskupe i svećenike da budu poučljiva srca, kako bi ih tvoj Duh mogao voditi. – Molimo te. 3. Za sav Božji narod; da traži mudrost 'odozgo' koju nam je donio Sin tvoj i naš Spasitelj. – Molimo te. 4. Za roditelje; da u razboritosti i ljubavi podižu svoju djecu kako bi čuvajući zapovijedi i zakone koje si nam ti dao, postigli mudrost života. – Molimo te. 5. Daj mudrosti mladima, da se ne izgube u ''Babilonu'' današnjeg vremena i ne postanu ovisnici o jeftinim ponudama i životnim rješenjima koja vode u propast. – Molimo te. 6. Pomozi onima koji su u raznim životnim tjeskobama, onima koji trpe zbog oskudice ili bolesti. – Molimo te. 7. Naše pokojne pridruži zajednici proslavljenih na nebesima. – Molimo te. Primi, dobri Oče, ove naše molitve i dodaj ono što ne znamo ili se ne usuđujemo moliti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
BLAGDAN SV. ANE I JOAKIMA roditelja BDM
 Lik blažene djevice Marije sam po sebi pretpostavlja izvanredne roditelje koji su ju odgojili. Tako na slikama i kipovima vidimo sv. Anu, majku Marijinu, kako u ruci drži knjigu, sv. Pismo, a Marija pobožno sluša nauk Božji. Obitelj je ta koja daje pečat djetetu. Najranije godine ujedno su i najpresudnije za cjelokupni razvitak djeteta i one ga određuju i u mnogočemu utječu na njegovo kasnije ponašanje. Sređena, stabilna, poštena i pobožna obitelj najoptimalniji je rasadnik iz kojega će niknuti i rasti zdrav pomladak. Oduvijek je bilo dobrih i uzornih obitelji, kao i loših i nikakvih. Iz ovih posljednjih, nažalost, dolaze mladi koji su izgubljeni i koji po uzoru na svoje roditelje traže negativno društvo i negativno ozračje. Oduvijek je tako bilo, samo što je u prošlosti bila šira društvena zajednica ta koja je bila uz roditelje i koja je podržavala dobar odgoj i temeljne ljudske vrijednosti. Tako da je čak i u komunizmu, na neki način, bilo lakše odgajati djecu i upućivati mlade ispravnom životu, nego što je to danas. Komunizam je doduše svojom bezbožničkom ideologijom ograničavao ljudske i posebno vjerske slobode, ali je upravo to držalo vjernike budnima da čuvaju svoju vjeru i svoje vrijednosti. I dok smo morali slaviti komunističke praznike i sudjelovati u proslavama njihove ideologije tim smo svjesnije čuvali svoje svetine i svjesno pristupali sakramentima. Dok se u zemljama koje su bile pod vlašću komunizma vodila borba između negiranja Boga i rušenja vjerskih vrjednota s jedne strane i grčevite obrane vrijednosti vjere s druge strane; dotle se u demokratskim zemljama Zapada razvijao praktični materijalizam i liberalni mentalitet koji na Božje mjesto stavlja čovjeka koji ruši Božje zapovijedi i zakone zamjenjujući ih svojim ludim prohtjevima i neograničenom slobodom koja ga na koncu degradira i umjesto da bude slika Božja sve više nalikuje nekoj opakoj izopačenoj i razuzdanoj životinji. Tako je s padom komunizma uz osjećaj ugodnog lahora demokracije došao do nas taj duh sekularizacije zapadnog svijeta koji se očituje u sustavnom razaranju svake pozitivne vrijednosti, pa iz naših kršćanskih vrijednosti pravi pogansku maškaradu. Ako to pogledamo izbliza očima vjere onda moramo konstatirati da mi duboko tonemo u jedno isprazno životno ništavilo. Što se događa s našim brakovima, koji redovito započinju po uzoru neukusnih kič vjenčanja iz američkih sapunica? Oni tako i završavaju. Svaki peti brak završava rastavom. Svatovi u crkvu navale kao razularena rulja u špilju razbojničku. Umjesto pobožnosti i svijesti da se nalaze na svetom mjestu, tu je galama, reflektori, snimanja svih vrsta. Da ga svećenik ponekad ne spriječi, fotograf bi se najradije popeo na oltar da uhvati taj tako značajan trenutak, koji na žalost već po vladanju u samom startu smrdi na rastavu. Kakve su nam firme? Uglavnom ruglo i sramota. Svećenik se muči da bi te mlade vjerskom poukom pripravio na početak života u duhu vjere, ali onda nastupaju njihovi roditelji. Ako svećenik ne vrši kontrolu na ispovijed za firmu ne dođu niti neki firmanici, dođe nešto kumova i jako malo roditelja. Ali su zato na prvom mjestu frizure, skupe haljine i odijela, kumovi koji cijelu misu žvaču i ne znaju se prekrižiti. Zakupljuju se skupi restorani gdje će se proslaviti firma. Neka se vidi raskoš i prestiž. Pred koju godinu grupa mladih firmanika u Splitu na zajedničkoj proslavi firme završila je u bolnici zbog pretjeranog uzimanja alkohola i droge. A sve to ima svoje korijene u obitelji. Kršćanska obitelj oduvijek je smatrana crkvom u malom. To je bilo vidljivo već na samom ulazu u kuću. Po zidovima su bile slike svetaca i Marije. Pokućstvo na kojem su bili pobožni predmeti kao uspomene s hodočašća. Prije jela i prije spavanja mogla se čuti molitva. Danas su to stanovi lišeni svakog znaka pobožnosti i vjere. Po zidovima posteri glumica i sportaša, izdrogiranih pjevača. Po stolovima razbacane novine uglavnom žutog tiska ili zabavno – športskog sadržaja. U kutu sobe, gdje je nekad bilo raspelo, sada se kočoperi božanstvo televizor, a nad njime svemoćni video, a sve okruženo umjesto knjigama, raznim kazetama i disketama. A da i ne spominjemo internet i sva zla koja s njime ulaze tajno u obitelj. Umjesto molitve čuje se treštanje razorne glazbe i krika kakvog bubuljičavog pubertetlije jer mu majka ili baka nije pripremila jelo koje on hoće i kako hoće. Ovaj, tek površni prikaz stanja u našim domovima i obiteljima pokazuje prijelaz iz pobožnog u sekularno – svjetovno. Da ne kažem bezbožno. A sve se to događa bez otpora, borbe i nastojanja da se sačuvaju vrijednosti vjere i života dostojnog čovjeka. Jer sredina i kultura (odnosno ne-kultura) vode nas, a da to i ne opažamo, do one točke kada više nema osjećaja prisutnosti zla i njegovog razornog učinka. Vidimo zla svih vrsta i toliko smo se na njih naviknuli da više nitko na to i ne obraća pozornost. Najveći nedostatak našeg vremena je to što je izgubljen osjećaj grijeha. Na vješt se način ruše ljudske i obiteljske vrijednosti koje proizlaze iz Božje Objave. Ono što Crkva uči za dobro čovjeka, na različite se načine izvrgava ruglu i ruši s tvrdnjom da je to nazadno, zaostalo. A taj tobožnji ''napredni'' i bezgranično slobodni način života doveo je do strašnih posljedica droge, svih vrsta ovisnosti, nasilja i svakog drugog zla koje pogađa mlade ljude koji još zapravo nisu započeli živjeti, a već su životni dezerteri, na brizi društva ili u klinikama za odvikavanje od ovisnosti ili u specijalnim domovima za maloljetne delikvente. I premda je stanje alarmantno, za neke liberalne grupacije koje često imaju svoju podršku u javnim medijima, mi smo još uvijek pre konzervativni i daleko od Europe, a glavni krivac za to je Crkva. Hvala Bogu da je tako. Jednako tako, hvala Bogu da još uvijek ima svjesnih roditelja i zdravih obitelji koje ne žele pokleknuti pred najezdom zla i destrukcije. Jednako tako postoje i na Zapadu male, ali žilave obiteljske oaze koje ne žele slijediti pomodne trendove koji doslovce vode u propast. Oni se okupljaju u svojim župskim zajednicama, a u svojim obiteljima prakticiraju molitvu i duhovni život koji ih ispunja mirom i srećom. Treba se probuditi dok još nije prekasno. U obiteljski život utkati vrijednosti vjere koje će nas čuvati od zla, posebno mlade koji su posebno izloženi zlu. Uz već tradicionalne oblike vjerničkog života, kao što je molitva, sakramenti, hodočašća; treba tražiti nove i djelotvorne puteve obnove obitelji u duhu vjere i kršćanskih vrijednosti. Tako bi se roditelji trebali uključiti u pripravu njihove djece za primanje sakramenata i doslovce ih voditi na tom putu. Dijete koje vidi kraj sebe svog roditelja na nedjeljnoj misi upijati će svaku riječ iz nedjeljnih čitanja i propovijedi jer će imati svjedočanstvo svojih roditelja da je to vrijednost do koje i oni drže. Tada će nam lik majke Ane s Biblijom i molitvenikom u ruci ponovno postati privlačan i inspirativan za vrijeme u kojemu živimo. Jer Božja Riječ je vječna i nikada ne zastarjeva. Istina, plodovi vjere polako dozrijevaju i traže odricanja, ali su ljekoviti i spasonosni. Dok plodovi pomodarskog uživalačkog mentaliteta donose trenutačna zadovoljstva u kojima je upakiran otrov kojega žrtva nije svjesna do pred samu propast koju nažalost ne treba dugo čekati. Stoga je potrebno, kako je rekao sveti papa Ivan Pavao II. da suvremene obitelji ponovno nađu sebe, a to znači poštivati njezine vrijednosti, kao i upoznati opasnosti koje joj prijete. Amen. Molitva vjernika Slaveći blagdan svetih roditelja B.D. Marije, uputimo svoje smjerne molitve nebeskom Ocu. 1. Za svetu Crkvu katoličku, da poraste svijest obiteljskog života koji je temelj svakog zdravog društva, -Molimo te. 2. Za mlade obitelji, da ih učvrstiš i očuvaš od suvremenih stranputica, kako bi bile rasadnici novog kršćanskog života, - Molimo te. 3. Za majke i očeve da poput Joakima i Ane u duhu pobožne predaje odgajaju svoju djecu, - Molimo te. 4. Za odgovorne na vlasti da donose zakone i uredbe koji će poticati rađanje djece, te njihov odgoj i školovanje, - Molimo te. 5. Za sve koji se bave odgojem mladih da s puno ljubavi i stručnosti pristupaju tom odgovornom poslu, - Molimo te. 6. Za naše majke, da poput Ane i Marije u njihovom odgovornom zadatku majčinstva traže pomoć odozgo, - Molimo te. 7. Za naše pokojne da ugledaju svjetlost nebeskog kraljevstva, - Molimo te. Primi Gospodine molitve svoga naroda i daj nam i ono što ne znamo ili se ne usudimo moliti, po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
17.07.2014., četvrtak
ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU a
 N 20 16 NEDJELJA KROZ GODINU, prorok Ilija P 21 Lovro, Danijel U 22 Sv. Marija Magdalena S 23 Brigita, Apolinar Č 24 Kristina,Kunigunda P 25 Sv. Jakob ap. S 26 Joakim i Ana N 27 17 NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje: Mudr 12, 13. 16-19 Psalam: 86, 5-6. 9-10. 15-16a 2. čitanje: Rim 8, 26-27 Evanđelje: Mt 13, 24-43 Opet prispodobe! Nakon prošle nedjeljne o sijaču danas evanđelje donosi čak tri. Između te tri najzanimljivija je upravo ona najkraća. Pravi mali biser. A na prvi pogled izgleda tako nedorečeno. Što zapravo znači taj kvasac kojega žena zamijesi u tri mjere brašna dok sve ne ukisne? Upravo se ključ razumijevanja nalazi u toj prispodobi o kvascu. On nam svojom simbolikom pomaže da shvatimo, ne samo prispodobe, kojih u Evanđelju ima sedam, nego nam najjasnije razotkriva tajnu Kraljevstva nebeskoga, zbog kojega je Spasitelj došao na svijet kako bi nam objavio nešto što se ne da tako lako objasniti, izreći, protumačiti…. Jer, tajna ili otajstvo Kraljevstva nebeskog nije nešto gotovo, dovršeno… Ono je stvarnost koja je u nastanku. Svojevrsni progresivni dinamizam – pojam koji govori manje od daleko razumljivije simbolike o kvascu, ali mi volimo stručne riječi. Što bi Isusovo slušateljstvo s apstraktnim pojmovima kojima nisu bili vični jer ih u njihovom govoru nije niti bilo? Potrebno je samo malo kvasca koji pokrene svo tijesto da raste, raste…. Potrebna je prava riječ koja se sakriva u prispodobi da bi konačno počeli shvaćati i onda se spoznaja počne rađati, obrisi postaju sve jasniji i obraćenik uzdahne od radosti zbog olakšanja: a to je to! Nešto slično kao kad žena izgubi njoj dragocjenu drahmu (prispodoba!), pa pomete cijelu kuću, pretraži sve kutove i kada ju nađe pozove svoje prijateljice da s njima podijeli radost jer je našla ono što joj bijaše toliko drago. Ili, ona druga prispodoba, kada netko dozna da je na nekoj njivi zakopano blago. Ode, proda sve i kupi tu njivu. Kraljevstvo nebesko, doista jest najveće blago zbog kojeg se isplati ''prodati'' sve, ostaviti sve, jer ono jest sve – Život otajstven i nedohvatan svjetini koja već ima svoje ''živote''. Ti se njihovi životi pišu malim slovom jer su tek nadomjestak pravom, istinskom Životu do kojega se dolazi postepeno. Koji se pomalo otkriva onima koji ga traže iskrena srca, a kada ga upoznaju svjesni su da je to put koji nema putokaze koje su napravili ljudi, nego ga obasjava svjetlo Božje milosti. Koliko ima kršćana koji nikada nisu, ne samo upoznali, nego niti naslutili taj put. Onima pak koji su barem osjetili dah Kraljevstva nebeskog, jasno je da smo mi i pšenica i kukolj i da se kukolj može prometnuti u pšenicu, ali i pšenica u kukolj. Bibličari kažu da nije kukolj nego ljulj. Ljulj je otrovna trava koja je dugo slična pšenici, ali plodovi su drugačiji i po izgledu i po okusu i po posljedicama. Stoga Božja mudrost ne rastavlja kukolj od pšenice, jer svakom je ljudskom stvoru ponuđeno spasenje. Današnja evanđeoska prispodoba, jednako tako, otkriva kakav je zapravo Bog. Bog, kakvog nam je objavio Isus, nije strogi sudac koji nema drugog posla nego samo vreba kada će nas uhvatiti u grijehu i kazniti. Pa ipak, velika većina kršćana zamišlja Boga upravo tako, kao suca. Poslušajmo što nam govori današnje prvo čitanje iz Knjige Mudrosti. Ali ne samo Knjiga Mudrosti, cjelokupna Objava jest objava Božje dobrote i milosrđa. Za Isusa je Bog Otac. Dobri Otac, koji nas poput djece želi spasiteljskom rukom voditi putem Kraljevstva nebeskoga. Nakon ovakvog razmišljanja slijede uvijek isti prigovori: ako je tako što će nam dobra djela? Zašto bismo se trebali mučiti obdržavajući zakone i zapovijedi koje nam je taj isti Bog dao? Na Dalekom istoku u gorovitim predjelima Tibeta, Kine, Nepala…vrlo su česti viseći mostovi kojima su premošteni gorski brzaci i rijeke koje se silnom brzinom i bukom strovaljuju dubokim sutjeskama u nizinu. Dovoljan je samo pogled s lelujavog mosta u provaliju pa da čovjeka uhvati strah. Kada bi netko počeo izvoditi na takvom mostu sulude vratolomije, naginjući se neoprezno ili još gore, hodajući uz sam rub doveo bi se u veliku opasnost da sklizne u duboku provaliju. Zar se u današnjoj prispodobi o kukolju ne spominju sinovi zla i đavao? On je ta provalija koja je trajno otvorena nad našim životnim putovima. To je domena Zloga, ništavila, besmisla…koju premošćujemo držeći se čvrste ograde Božjih zapovijedi koje nas štite. Nismo sami! Duh je taj koji potpomaže našu nemoć. Mi ne znamo ni što da molimo kako valja, ali se sam Duh zauzima za nas, kako nas lijepo potiče sv. Pavao u odlomku iz poslanice Rimljanima. Otvorimo svoja srca Duhu Božjemu i dajmo da nas on vodi. Putovati s Duhom kroz život znači hodati neponovljivim putovima Kraljevstva nebeskoga. To je svojevrsni duhovni rafting za stare i mlade, a sve u kristalnoj jednostavnosti, kakve su uostalom i same prispodobe ili parabole našeg nebeskog Učitelja. Amen. Molitva vjernika Braćo i sestre, uputimo svoje molitve Ocu nebeskom koji je poslao Sina svoga da nam otkrije otajstvo Kraljevstva nebeskog. 1. Za svetu Crkvu u kojoj se utjelovljuje Kraljevstvo nebesko; da njezini članovi budu poslušni Duhu te se daju voditi njegovim poticajima. – Molimo te. 2. Za papu i biskupe: da narodu Božjemu naviještaju otajstva Kraljevstva. – Molimo te. 3. Za sav Božji narod; da slijede poticaje Duha koji se zauzima za sve nas. – Molimo te. 4. Oče nebeski; učini da ovaj svijet postaje sve više njiva bez kukolja zla. – Molimo te. 5. Za nas i našu župsku zajednicu; da među nama bude sve više pšenice, a sve manje kukolja. – Molimo te. 6. Za mlade vjernike; da znaju razlikovati plodove dobra od plodova zla. – Molimo te. 7. Spasi sve koji su u te vjerovali i pridruži ih nebeskoj Crkvi. – Molimo te. Oče nebeski, nadahni nas svojim Duhom, da znamo što i kako valja moliti. Daj da budemo evanđeoski kvasac u ovom svijetu. To molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
10.07.2014., četvrtak
PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU a
 N 13 15. NEDJELJA KROZ GODINU P 14 Kamilo, Gašpar U 15 Bonaventura S 16 Gospa Karmelska Č 17 Aleksij,Branimir P 18 Fridrik,Arnold S 19 Aurelija,Zlata, Zora N 20 16 KROZ GODINU,Ilija pr. Margareta Čitanja: 1. čitanje: Iz 55, 10-11 Psalam: 65, 10abcd. 10c-11. 12-13. 14 2. čitanje: Rim 8, 18-23 Evanđelje: Mt 13, 1-23 Ovo nekoliko redaka iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima izvrstan je uvod u današnje evanđelje koje nam donosi Isusovu prispodobu (parabolu) o sijaču. ''Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se u porođajnim bolima sve do sada.'' Pavao, kao da time poručuje kako se čovječanstvo, kao u porođajnim bolima, propinje kako bi doseglo smisao i način kako svoj život urediti da bude sretno. Svako ljudsko biće i svako stvorenje želi biti sretno. Samo što su ponuđeni putevi vrlo različiti i k tome još kontradiktorni. Napose je to teško mladim ljudima koji, doduše, u sebi nose istinsku težnju i želju da dosegnu sreću, ali su zbunjeni jer je ponuda, doduše, vrlo bogata, ali su plodovi obično vidljivi kada je već kasno ili gotovo prekasno. Konačno, kako otkriti da je netko stvarno sretan? Uspješni i bogati oduvijek su bili vrlo popularni, jer su predmet ljudske znatiželje. Kao da postoji neutaživa glad za informacijama o onima za koje se smatra da su uspjeli u životu. Možemo se s pravom pitati tko su ti koji su uspjeli u životu? Jesu li to bogati, slavni, popularni poput; sportaša, glumaca, znanstvenika? Mlad i neiskusan će odmah odgovoriti potvrdno jer misli da su oni samim time odmah i sretni. No, je li baš tako? Zašto su onda upravo slavni tako često ovisni o raznim opijatima? Zašto se upravo takvima brakovi ruše jedan za drugim? Konačno, zar nisu mnogi od njih pokušali samoubojstvo, a neki ga i izvršili? To ne znači da svega toga nema i kod onih siromašnijih, običnih i manje poznatih ljudi, pa ipak nikako se ne može kazati da je netko uspio u životu ako je u sebi nesretan i nezadovoljan. Uzmemo li u ruke neku povijest ljudske misli ili filozofije, iznenadit ćemo se koliko putova, koliko filozofskih pravaca ima kad je u pitanju temeljna ljudska težnja – biti sretan. Dok neki preporučaju suzdržljivost ili asketizam, drugi propovijedaju krajnje razuzdani hedonizam. Razlike nalazimo i u različitim putevima duhovnosti koja se ukorijenila u samom kršćanstvu. Dok s jedne strane imamo isposnike, pustinjake i svake vrste trapitelja vlastitog tijela, s druge strane nudi nam se ''nasmiješeno kršćanstvo'' franjevačke duhovnosti do one ''šansonjerske'' za koju možemo s pravom kazati da je u pravom smislu površni pristup kršćanskom životu. Stoga apostol kaže da: ''I mi, koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela'' (Rim 8, 23a). Otkupljenje tijela dolazi po posinstvu ili pripadnosti Kraljevstvu nebeskom. Upravo o tome nam govori današnje evanđelje koje je zapisao Matej. Isus je volio prispodobe. Prispodoba je svojevrsna igra sa slušateljstvom, jer se kroz prispodobu iznosi vrhunska mudrost na tako jednostavan način da mnogi nisu spremni povjerovati jer očekuju poruku upakiranu u mudre fraze koje mogu dokučiti tek učeni. Stoga Isus citira proroka Izaiju koji proriče: ''Slušat ćete, slušati – i ne ćete razumjeti. Gledat ćete, gledati – i ne ćete vidjeti!'' A svojim učenicima poručuje: ''A blago vašim očima, što vide i ušima što slušaju.'' Jer Isusovi učenici imaju posebnu povlasticu za razumijevanje poruke o Kraljevstvu nebeskom; oni su prostodušni ribari koji svojem Učitelju vjeruju ono što on govori. Stoga im on još i zasebno tumači Prispodobu o sijaču, da ne bude nikakve zabune. Da njegovi ne lutaju, nego da imaju pristup vječnom životu. Onima kojima je mudrost Božja prejednostavna, predstoji dug i mukotrpan, a često i uzaludan put da otkriju tajnu vječnog života. Jer tajna vječnog života ili Kraljevstva nebeskog ne sastoji se u znanju nego u posjedovanju. U posjedovanju sreće koja ima okus vječnosti, jer se sastoji u spoznaji da sve ima svoj smisao. Pa tako i sva naša trpljenja, suze i patnje koje u životnoj liturgiji euharistije postaju prikazni darovi koje po Sinu prikazujemo Ocu nebeskom kao zalog spasenja. Amen. Molitva vjernika Pomolimo se Ocu nebeskome za svoje potrebe, potrebe bližnjih i za cijeli svijet. 1. Za nas danas okupljene oko stola Gospodnjega, da postanemo prava Kristova Crkva u malom. Da Duh Gospodina našega ispuni naša srca kako bismo slušali nebeskog Učitelja i išli kroz život putem koji nam je on pokazao. – Molimo te. 2. Daj nam duha poslušnosti, da ni jedna riječ spasenja ne propadne nego urodi plodovima vjere. – Molimo te. 3. Papu, biskupe, svećenike ispuni duhom revnosti u naviještanju Kraljevstva nebeskog. – Molimo te. 4. Sve one koji te traže, koji traže smisao života, obdari spoznajom istine i bogatstvom vjere. – Molimo te. 5. Za naše obitelji, da snagu u rješavanju životnih teškoća nalaze u zajedničkoj molitvi. – Molimo te. 6. Za mlade vjernike da se naviknu slušati tvoju mudrost koja se nalazi u bogatstvu jednostavnosti tvoje božanske Riječi. - Molimo te. 7. Za naše pokojne, da im pokažeš put u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te. Primi, Gospodine, ove naše molitve i dodaj ono što ne znamo ili se ne usuđujemo moliti. Daj da budemo plodno tlo koje će prihvatiti sjeme tvoje Riječi i donijeti obilno plodova vjere. Po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
01.07.2014., utorak
ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU A
 N 6 ČETRNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU P 7 Klaudij,Vilibald U 8 Akvila i Priscila S 9 Marija Petković Č 10 Amalija, Ljubica P 11 Benedikt S 12 Mhor, Mislav N 13 PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU Čitanja: 1. čitanje:Zah 9, 9-10 Psalam: 145, 1-2. 8-9. 10-11. 13cd-14 2. čitanje: Rom8, 9. 11-13 Evanđelje:Mt 11, 25-30 Vjerujem da su mnogi od vas barem jednput u životu bili na nekoj izložbi ili sajmu cvijeća. Izlagači se trude da za takvu priliku naprave zanimljive i bogate aranžmane. Mašta, prekrasni cvjetovi i bogatstvo boja, sve je to upregnuto u samo jedan cilj: zadiviti i biti najbolji. Pa ipak, sva ta ljepota boja, mašte i umijeća nikada neće doseći nepatvorenu ljepotu cvijeta koji je svoje stanište našao među velebnim stijenama neke planinske litice. Ukorjenjen duboko u raspuklini stijene, sav okružen kamenom cvate neponovljivom ljepotom i čistoćom oblika, kakvu može stvoriti samo jedinstven i neponovljiv genij prorode. Sva njegova ljepota sastoji se od jednostavnosti i radosti življenja.. Čitajući današnja liturgijska čitanja, koja svojom porukom čine jedinstvenu cjelinu, odmah možemo osjetiti nadnaravnu ljepotu u biblijskoj spoznaji jednostavnosti, krotkosti i neznatnosti koja raste iz stijene Gospodnje. Koja se napaja snagom iz raspukline te stijene koja joj je zaštita snaga i na kojoj se ističe svom svojom ljepotom. Mudrijaši i umnici ovoga svijeta, koji žive isključivo po zakonu tijela, nemaju pristupa u svijet Duha Božjega koji je domena jednostavnih, priprostih, iskrenih… Jer ovi prvi već su primili svoju plaću. Gospodin poručuje svojima: '' Dođite k meni, svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim.'' ( Mt 11, 28 – 29). Kao što u vrijeme ljetnih vručina tijelo traži osvježenje u hladovini bistrih potoka ili pod krošnjom kakvog stabla, tako i duša iskrenog vjernika čezne za povjetarcima onostranog koji dolaze od Duha Božjega ako je u nama. Da bismo Duhu dali prostora kako bi postao gost naše duše, trebamo u jednostavnosti i iskrenosti oprati svoje srce. Prostrti prostirku poniznosti da uniđe Kralj slave koji ''pravičan i pobjednosan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu'' ( Zah 9, 9). Tada će pravednik klicati s psalmistom: '' Slavit ću te, o Bože, kralju moj, ime ću tvoje blagosljivljati uvijek i dovijeka. Svaki ću dan tebe slaviti…'' ( Ps 145 1 – 2) Molitva vjernika Krist nam je objavio milosrdnog Oca koji je na nebesima. Njemu koji je sama nježnost i ljubav iznesimo svoje molitve. 1. Za Crkvu Kristovu, da u poniznosti i jednostavnosti slijedi svoga Učitelja. 2. Za papu, biskupe i svećenike, da budu otvoreni Duhu Kristovu i da ga slijede. – Molimo te. 3. Za mlade vjernike, da ih oduševi Duh Kristov i da ga nasljeduju. – Molimo te. 4. Za našu župnu zajednicu, da među nama vlada ozračje jednostavnosti, međusobne ljubavi i međusobnog pomaganja. – Molimo te. 5. Za sve koji u Crkvi vrše djela milosrđa, da osjete milosne darove kako bi bili ustrajni u dobrotvornom radu. – Molimo te. 6. Za bolesne i one koji trpe, da im se smiluješ i olakšaš njihove patnje. Molimo te. 7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u prostranstva svjetlosti i mira – Molimo te. Primi, molimo Gospodine, ove naše smjerne molitve koje ti upućujemo po Kristu Gospodinu našem. Amen. |
