Današnji blagdan Preobraženja Gospodinova ili kako se kod nas lijepo kaže Božje lice, poziv je vjernicima na strahopoštovanje pred Isusom Gospodinom i Bogom.
Blagdan Preobraženja Isusova utemeljio je papa Kalist III. 1457. godine u znak trajne zahvalnosti Bogu za pobjedu nad Turcima kod Beograda koju je izvojevala kršćanska vojska pod vodstvom gubernatora Ugarske Ivanom Hunjadijem, kojega je narod opjevao kao Sibinjanin Janka. U toj bitci sudjelovao je i sv. Ivan Kapistran, a bilo je to 22. srpnja, 1456. godine. Do tada se taj blagdan slavio samo na Istoku. Isti papa, a na spomen te pobjede, uveo je običaj da se ujutro u podne i na večer moli Anđeo Gospodnji i da se tada zvoni. Spomen toga događaja nalazi se na Rafaelovoj slici Preobraženje koja se nalazi u bazilici sv. Petra. Svećenik Ivan Kokot zapisao je da se na toj slici nalaze i povijesne osobe iz tadanje hrvatske povijesti (Bogoslovska smotra, god. 1977. br. 4, 511. str.).
Kao uvod današnjem blagdanu i evanđelju uzeta je najsvečanija vizija proroka Danijela. Dva su glavna lica toga viđenja; Pradavni i Sin čovječji. Ta se vizija duboko dojmila pisca Apokalipse apostola Ivana. Pradavni je gospodar povijesti, Bog Otac, vrhovni Sudac. Stoga i piše: ''Sud sjede, knjige se otvoriše.'' Te knjige simboliziraju nepronične Božje naume, planove; naše dugove i odgovornosti zbog svjesnih propusta za koje nikada nismo rekli ''oprosti mi Gospodine.'' Uz Pradavnoga tu je i Sin čovječji naziv koji će biti najomiljeniji naziv kojim se nazivao Isus. Isus se na ovo Danijelovo proroštvo poziva u najsudbonosnijem trenutku svojega života. Kad ga je pod teškom zakletvom pitao veliki svećenik: ''Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?'' (Mt 26,63). Isus odgovara pozivajući se na Danijela: ''Ja jesam! I gledat ćete Sina čovječjega gdje sjedi s desna Sile (Božje) i dolazi s oblacima nebeskim.''
Prije svoje muke Isus izvodi trojicu povlaštenih učenika na visoko brdo. Tu im se ukazuju prvaci Staroga zavjeta, Mojsije i Ilija. I oni su imali susret s Bogom na brdu. Konačno u svim religijama svijeta susret s Bogom odigrava se gore, na visokom brdu. Kada su učenici ugledali Isusa u sjaju slave Očeve, kako kaže poslanica Hebrejima da je Sin Božji ''odsjaj slave Očeve i izraz njegova bića'' (Heb 1,3) u zbunjenosti nisu znali što govore. Još je jedan puta Isus pokazao svoje Božansko lice na jednom drugom brdu, na Golgoti. Tada na njegovom licu nije bilo sjaja. Prekrile su ga rane krv i bol kao izraz potpune Božanske ljubavi u svom smirenom predanju.
Oni kojima je pojam Boga posuđen iz ikonografije vladara, kralja ili cara i uz sav sjaj koji s time ide, možda bi Isusovo Božansko lice mogli prepoznati na teofaniji brda Tabor, ali nikako na Golgoti. Pa ipak, sve upućuje na to da pulsiranje beskonačnog svemira ima svoj centar u beskonačnoj Božanskoj ljubavi koja je najsjajniju objavu imala na Golgoti obučena u haljinu krvi Sina Božjega.
Tom smo objavom Kristove žrtve spašeni i svatko od nas ima pravo moliti: Gospodine, koji si za moje spasenje umro i uskrsnuo, daj da lice tvoje ugledam u Kraljevstvu nebeskom. Amen.
Molitva vjernika
U nadi da ćemo i mi jednoga dana preobraženi stati pred lice Sina čovječjega, uputimo svoje molitve Pradavnome.
1. Za Crkvu, zaručnicu Kristovu, da trajno odražava njegov Božanski sjaj, - Molimo te.
2. Za sve kršćane, da bez straha i kolebanja krenu putem poniženja i križa svoga Učitelja i Vođe, - Molimo te.
3. Za one koji traže smisao života, da ih obdariš bogatstvom svoga Duha kako bi spoznali pravu istinu, - Molimo te.
4. Za nas okupljene da ne izgubimo vjeru u konačnu proslavu koju je na današnji dan Isus obznanio trojici svojih učenika, - Molimo te.
5. Naše pokojne uvedi u prostranstva svjetlosti i mira, - Molimo te.
Gospodine Isuse, ti si se na gori preobrazio i svoju nam slavu pokazao. Molimo te ne ostavi nas bez svoje pomoći kako bismo ti se na kraju ovog našeg zemaljskog putovanja pridružili u nebeskoj slavi, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.