Netko mašta o grupnjaku, netko ima želju da povali debelu susjedu, netko mašta o mlađima, starijima…
Ona je maštala o ljubavi. Samo i jedino ljubav u njoj izmami strast kakva bukti u njoj: lavinu emocija, bujicu strasnih riječi, eksploziju doživljaja. Sanjareći sretala je ona i žive ljude među virtualnima. U virtualnom svijetu znao je jedan dijeliti jako umilne riječi, skoro da je bila uvjerena da je voli. Kad su se sreli riječi su izostale, eksplozija se pretvorila u petardu.
Pronašla je svoju pravu virtualnu ljubav. Čista suprotnost njoj. Sve što nije željela on je bio. Veselio ju je, jako. Dovraga kako ju je veselio. Zasmijavao psovkama. Pravi prostak.
- Hm. Pa valjda mi baš takav treba.
Iz dana u dan, mjeseca u mjesec redovito su se čuli barem sličicom, kratkom porukom. Njihov odnos prešao je granicu stranca i strankinje. Rađalo se nešto lijepo. Bože kako ju je veselio. Bože kako ga je zavoljela. I fizički joj se sviđa, baš jako.
Tepala mu je spontano bez straha da možda malo pretjeruje. U svakoj toj napisanoj riječi pisalo je nevidljivim slovima: „Dragi, reci i ti meni nešto lijepo.“ I doživjela je. I bila je sretna.
Jednom će doći dan njihovog susreta. U njeno tijelo uvukla se bojazan: „Hoće li biti onako kako maštam? Ja želim da baš on bude moj savršeni ljubavnik! Moj bedak, moj prostak. Moj vitez.“
Zna da će umrijeti pri prvom susretu, prat će je trema, sva će se pogubiti. I raduje se toj svojoj smotanosti.
Kakav će biti prvi poljubac? Hoće li je ovlaš poljubiti il' će je ugušiti jezikom?
- Dragi ljubi me nježno, polagano, istražuj moje usne i pridrži me da ne padnem. Ne žuri se, pokaži mi da i ti uživaš. Ne žuri se, posveti se poljupcu kojeg želim pamtiti. Ne žuri se, želim da te vidim i čujem, svojeg ljubavnika kako me osvaja poljupcem. Ne žuri se, volim se ljubiti. Ne žuri, nek' mi svaka stanica ustrepta. Ne žuri , molim te, jer tvoj poljubac čekam dugo, dugo. Ne žuri, samo me ljubi, ljubi najnježnije što znaš…
Sanjala je ona ljubav često, budna i u snu.
- Ljubav. Ah, ljubav!
- Zašto drugačije ne mogu i ne želim više? Ne uzbuđuje me više goli seks, ni pornografija, ni seksualne igračke. Sve je to šhit.
- Kako da te molim da me voliš? Kako da ti naredim da me voliš?
- Znaš dragi, osjećam da si umiljat i maza poput mene. Al ipak se bojim. Želim da naše spajanje bude spoj žudnje, strasti i ljubavi.
- Jesu li Giacomo Casanova i Don Juan voljeli svoje ljubavnice?
- Traže li sve žene ljubav? Ne znam ljubavi. Uistinu ne znam, al od tebe je željno iščekujem.
Kad je prospe poljupcima o kojima žudi ona željno čeka njegov glas da je vine u nebesa. Što to svaka žena, zaljubljena želi čuti? Samo najljepše spontane riječi kojih se mnogi muškarci srame, jer gdje će muškarac reći ženi što osjeća za nju. Pobogu, pa nije papučar.
- Ako me voliš jedini znam da ćeš ti biti taj savršeni ljubavnik, znam da ćeš mi tepati, znam da ćeš me željeti zadovoljiti milovanjima i riječima.
- Voli me mače moje, voli i bit ću tvoja robinja.
- Voli me, samo me voli. Voli me milovanjima, uzdasima, riječima, poljupcima.
Podat će mu se samo ako osjeti ljubav u prvom poljupcu. Podarit će mu bezbroj zaljubljenih pogleda, milovat će njegove bore, ljubit će njegovo tijelo…
Al' za prvi put želi biti objekt ljubavi, želi biti potpuno pasivna, želi upijati svaki dodir, svaku riječ; želi umirati od ljepote.
- Jedini, ako me čuješ, usliši moje molbe!
- Ljubi me nježno i strasno, tiho i glasno!
- I reci mi najnježnije riječi svijeta!
- Budi nježan, budi grub, kakav god hoćeš, samo mi pokaži da vodiš ljubav sa mnom.
I maštala je ona kako je polagano riječima miluje i poljupcima otkriva…
