Kolumne drugog kruga pakla

Osjećam se poput Lindsay u onom totalno djetinjastom filmu Peh do daske [Nepresušnu sreću prenijela je poljupcem na predivnog lika i automatski postala ljudska verzija slona u dućanu porculana]. Ovih dana neprestano činim pogreške, nijedan posao ne mogu uspješno prinijeti kraju, a kava umjesto u ustima završava po stolovima i odjeći. Sad već razmišljam o kupovini nove odjeće svaki put kad se stara zaprlja. Jedino što me ovih dana oraspoložilo je kolegičin manjak od 14 tisuća kuna nakon jednog dana posla (situacija uspješno riješena).
Taktičnost je nestala kao da je nikada nije bilo. Okolina me strijelja pogledima, no dok za to ne trebaju dozvolu nadležnih ureda, miran sam. Događa se to periodično, navikao sam, uvijek u vrijeme kad drugi od mene rade budalu (za promjenu). No ovoga puta taj faktor ne postoji.
Sjetio sam se osobe iz prošlosti. O, bilo je to davno… Prvi dečko zbog kojeg sam prihvatio svoju homoseksualnost i prestao na nju gledati kao na božju vrstu humora. Prvom sam javio detalje o prvom poljupcu, žalio mu se, hvalio, koristio razgovor s njim kao ispušni ventil. Sada ga žalim zbog toga.
No ujedno, ostao je jedini koji mi se nije pokušavao uvući u hlače. Prvi i posljednji, ironično. No upoznao je dečka, veza je postala ozbiljna, a titula dečka ubrzo je zamijenjena onom 'zaručnik'. Bio sam presretan zbog njega, obojici nam je krenulo, a tako je i trebalo. Uvijek sam u to vjerovao.
Kada su promijenili kontinent, bilo mi je drago zbog njih. Internet spaja ljude, ne? Spajao nas je još neko vrijeme, dok mi je prepričavao zgode iz novog života. I ja njemu.

Ne sjećam se našeg posljednjeg razgovora. Svakog se sjećam, no posljednjeg ne. Na eMeSeNu odbijam pogledati u povijest razgovora, iako je tamo možda razlog zbog kojeg je nestao s lica zemlje. Zapravo, upravo se zbog toga ne usudim. Njegove mail adrese više nisu u funkciji, na eMeSeNu njegov nadimak već dugo stoji u odjeljku offline-ovaca, a nijedna tražilica ne nalazi ga, na tom kontinentu, niti na ijednom drugom.

Prošlo je neko vrijeme, znam, no kako mi se poruke ne mogu isporučiti na tvoj broj, ovako ti želim čestitati rođendan. Znaš da je to izlika jer je prošlo nekoliko mjeseci od njega, no nikada nije kasno pronaći starog prijatelja, ne? Pronađi me, jer meni ne ide.

P.S. Apeliram da se postavi nova kategorija - Život :D