Opsa

ponedjeljak , 25.02.2008.

Vjerujem, bio je ovakav prekrasan dan
kada si me "otkrio"....
Poigrala se sunčana zraka
okom zelenim. Napad. Smijeh.
Ironija na kvadrat. Još koja riječ.
Opsa....
kako smo došli do točke usijanja ?
Ne sjećam se trenutka.
Možda je i nebitan u vrtlogu
koji nas je uvukao u srebrni mrak.
O Bože, kakvi su to dani bili...
Blistava kao trudnica...
Sjajan i ponosa pun kao da si
osvojio Himalaju...
Eh, da sam te vidjela
a sklopljenih očiju prešla sam tobom
milijarde svjetlosnih puta,
da sam te vidjela
možda ne bih znala kao ni danas
ali
sunčan dan, uvijek ti si, vatro moja...
Zadržat ću to za sebe.
Kao i kišu koja ne ispire tvoje tragove.
Jer reći ti, isto je što i šutjeti,
napad je uvijek na tvojoj gornjoj usni.
Ono toplo mjesto na vratu
ljubomorno čuvam za sebe,
posesivna i zaključana u vremenu
opojne strasti nazvane ljubavlju.
Pa ako i je...
pogrešan izbor i nedostajanje
biti će moj neizbrisiv podsjetnik.
Na tebe.