P r a z n i n a

subota , 03.11.2007.

Stigla si, ti ružni stvore...
Suludo je bilo očekivati
da će te ljubav dovoljno dugo,
zadržati u tami.
Ili to nije bila....?
Zabranjujem si očajničke misli.
Trpam se zvucima gitare,
gutam noć nevidljivu
žeđam i puštam iz grla zvuk.
I gle, zaista pjevam
da me svi čuju,
ori iz dubine moga bića,
hrapavo i sneno,
muški nekako snažno,
svaka staza čergaških dana,
miris vatre, siluete topline.
A ipak je utihnula strast.
I još sam uvijek, žena.
Stigla si, ti osvetnice...
Naplaćuješ vrijeme života
jekom iz praznog bunara.
Sve je krug.
Ali vratit ću se, opet.
Prostranstva srca su vječna.