Štras

nedjelja , 15.07.2007.

Skidam cipelice,
staklom obojene potpetice,
svlačim štras
i ostajem gola
sama pod nebom tišine.
Što li sam žudila ove noći
kamo je suza htjela,
kuda su bludile oči ?
Tišina ne daje odgovora,
nježnost sam dobila
pred san,
poljubac u kosu,
topli dodir,
vječni šapat,
zagrljaj.
Povratak uz zvuke
snenog voditelja,
mmm
baby I love yours way,
možda si to, TI.
Tko god bio,
kako god se zvao.
Ostajem sama pred sobom
štras sija u polusnu,
staklom obojene potpetice,
sporih koraka sanjalice...