27.12.2006., srijeda
-
|
nisam neki veliki ljubitelj zime.... niti ne volim praznike....dosadno mi je i nikako da se odmorim.... neznam šta da radim sama sa sobom.... na tv samo prikazuju nege glupe božićne filmove...koji nemaju smisla i koje sam gledala 15 puta.... otići ću na skijanje ali tek poslije nove godine... još i to... neznam niti gdje ću slaviti..ove god nitko se ništa nije dogovarao...svi smo čekali da se samo pojavimo i da sve bude savršeno.... naravno ne ide to tako, možda budem bila doma.....u pidžami...čekala novu i gledala neke glupe filmove.... ALI JA TO NE ŽELIM!!!!!!! grrrrrrrr.....ja doma ne smijem org jer me mama ne pusti...tako da to nema veze samnom.... ima tko neki prijedlog??? brzo...ponestaje nam vremenaaaaaaaaaaa......... |
18.12.2006., ponedjeljak
svima hvala
|
iz naslova možete zaključit da vam svima želim zahvalit..... na komentarima....i ohrabrenjima... lijepo je to...kad znaš da možeš otvorit blog i nasmijati se komentarima.... svaka vam čast... znam da sam glupa kad sam se tako....grrrr...ali šta mogu kad me nekad tako profesori naživciraju... prošli post je bio pisan u trnutku kada su mi nagnječili živac... i sva istina i sve emocije sadržane su u njemu.... ja imam svoje uspone i padove...ovaj pad je mislim bio s najviše planine... jednostavno cijeli dan mi je bio super i sve sam gledala sa roze strane....kad je jedna glupost došla i zamijenila mi naočale...mislim neku tamnosivu boju.... ali nema veze jer zahvaljujući vama sad sam to zaboravila i baš me briga za sve.... opet je sve rozo...osim neba.....   |
13.12.2006., srijeda
|
evo danas dok sam hodala gradom pomislila sam da ću čim dođem doma sjesti na kompjuter i napisati novi post.... i došla sam doma,sjela za komp i ostala sa rukama iznad tipkovnice.... pa o cemu da pisem.... pisat ću o ocjenama... joooooj..... zašto nam profesori govore da ocjene nisu važne nego znanje.... da bit ću pametna i pasti razred... meni su one važne i slobodno me možete nazvati glupom ali ja plačem kad dobijem lošu ocjenu ili nešto.... a sada i polugodište... kad je počela škola imala sam sve petice i par četvorka ali sada kad je najvažnije počele su dolaziti trojke i manje.... i sada moram plakati jer neznam kako da to ispravim.... trenutno mi je najveći problem matematika...imam 5533 i zaključit će mi 3... ali ja znam da znam za više od trojke.... sad sam i nonu otjerala...ova škola me baca u bed... samo želim biti sama!!!! jer ja kad imam problem ne želim pričati.... ma kako se ovo glupo činilo ne mogu si pomoći!!!!!!!!!! |
09.12.2006., subota
....................
|
evo jedna glupa pjesma koju sam napisala u školi...bila sam ljuta i svi su me živcirali a najviše profesori... ne želim biti u školi doma jer manje boli ne želim pjevat,ne želim pisat ne želim sjedit,ne želim disat umrtvljena glva,hladne noge u našem razredu nema sloge boli me glava od grafoskopa i kiša u razredu kaplje sa stropa zaključke,isključke,izlaze traži upijaj,uči i ocjene slaži bobre,loše,njima je svejedno daju nam ih besplatno,daju nam ih tjedno nisu vrijedni živaca i suza ali ipak su oni mojih pjesama muza sati patnje,kazne i tuge, ulizuješ se i nosiš referate duge da sam bar čarobnjak ili vila da sam barem neka viša sila da nestanu,da se ne vrate da nam za sve one sate plate nije puno,ali nije ni malo jednostavno nije im stalo i to malo smijeha uzeti na žele naše misli i ideje smjele neka pada kiša,nek sve bude sivo neka sve bude super a ništa krivo neka mi život bude bijel i crn neka to bude u oku trn nisam sretna,nisam ni tužna ostajem ovdje jer sam nužna nismo gospodari,još manje smo sluge dobrodošli u kuću suza i tuge nisam tužna,samo se ne smijem i brinem se kako da suze sakrijem |
04.12.2006., ponedjeljak
novi post
|
pa za koga j a pisem postove??? zasto me nitko ne komentira???? mozda zato sto vam se ne sviđaju moji postovi.... ako je tako molim da mi to date na znanje da ga izbrišem ili bacim u smeće i da vas prestanem gnjaviti i da vam prestanem dosađivati i da....neznam.... Ne želim biti dio ničega. Ja sam cijelina. Ne želim pripadati nikome. Ja nisam stvar. Ne želim se pokoriti tuđim uvjerenjima. Ja imam svoja. Ne želim prihvatiti da nešto ne mogu. Ja mogu sve. Ne želim slijepo slijediti druge. Ja želim biti vođa. Ne želim gaziti po nikome. Mjesta ima za sve. Ne želim čekati da nešto dođe k meni. Ja dolazim do željenog. Ne želim stajati na mjestu. Ja trčim naprijed. Ne želim da me pogreške slome. One su samo pokazatelj sto trebam ispraviti. Ne želim biti opterečena porazima. Želim se usredotočiti na pobjedu. Ne želim gledati u prošlost. Zelim biti okrenuta budućnosti. |
01.12.2006., petak
prijateljstvo označuje 1 dušu u 2 tijela-ali ne uvijek..
|
znate za prijatelje: -one koji su vam tu samo kada im nešto treba... -one koje pozdraviš samo zato što moraš.... -one koje zoveš prijateljima samo zato što ste si prije bili dobri i sada je to samo iz navike... -one koje ogovaraš... -one koje ne voliš... -one koje te živciraju... -one s kojima nisi išla na piće 2 godine... -one koje nikad nisi nazvala... -one s kojima izlaziš jer nemaš druge.... ali ih još uvijek nazivaš prijateljima! na sreću postoje i anđeli: -to su oni prijatelji koji te vole... -oni koji te podržavaju.. -oni koji te tješe... -oni koji ti kažu da imaš pravo samo da ne budeš tužna... -oni koji ti pokažu pravu cestu... -oni koji te ponekad kritiziraju... -oni koji stoje iza tebe da se možeš osloniti... -oni kojima možeš reći što god te muči... -oni kojima možeš reći svaku besmislenu glupost... -oni s kojima možeš pričati bez riječi... -oni koji te slušaju... -oni s kojima se možeš pomiriti... -oni koji se smiju skupa s tobom... -oni koji se uvijek odazovu... -oni pred kojima se ne osjećaš glupo... -oni s kojima možeš pričati i na japanskom a da se kužite... -oni s kojima možeš pjevati... to su nakraju oni s kojima možeš biti svoj.. baš su oni ti koje najviše trebaš i koje najviše voliš... to su najbolji pijatelji... |
_
|
nije puno prošlo a već sam nazad... nemam šta raditi... tražim nešto da o nečemu pišem što se zbilo nekada na nekome mjestu.... i tako ja dok hodam smišljam pjesme i tekstove ali kad ih treba zapisat nemogu ih se sjetit ili mi se čini da preglupo zvuče. zato ih radije nikom ne kažem i nikom ne pričam o njima... a kako sam ovdje potpuno anonimna i neznate ništa o meni ako ja to ne odlučim napisati... možda i hoću.. jednoga dana.. ali ne danas,još je prerano.... nemam drugog opravdanja..sramežljiva sam... ne želim da moji poznanici saznaju ovo o meni... jednostavno ne bih se osjećala ugodno... zato je ovo moj mali kutak za arzmišljanje i pisanje,maštanje i pričanje priča,pjesma... ovdje ja mogu biti tko jesam i tko nisam... zasad sam to još uvijek ja iako mnogi ne bi vjerovali... moji prijatelji još neznaju puno toga o meni iako misle da znaju.. ja im to jednostavno nisam dopustila...da mi se približe... možda na svijetu postoje 4 osobe kojima sam ispričala sve o sebi... a sad će ih biti više... s vremenom... nada umire posljednja... |
