iz naslova možete zaključit da vam svima želim zahvalit.....
na komentarima....i ohrabrenjima...
lijepo je to...kad znaš da možeš otvorit blog i nasmijati se komentarima....
svaka vam čast...
znam da sam glupa kad sam se tako....grrrr...ali šta mogu kad me nekad tako profesori naživciraju...
prošli post je bio pisan u trnutku kada su mi nagnječili živac...
i sva istina i sve emocije sadržane su u njemu....
ja imam svoje uspone i padove...ovaj pad je mislim bio s najviše planine...
jednostavno cijeli dan mi je bio super i sve sam gledala sa roze strane....kad je jedna glupost došla i zamijenila mi naočale...mislim neku tamnosivu boju....
ali nema veze jer zahvaljujući vama sad sam to zaboravila i baš me briga za sve....
opet je sve rozo...osim neba.....
|