01.12.2006., petak
_
nije puno prošlo a već sam nazad... nemam šta raditi... tražim nešto da o nečemu pišem što se zbilo nekada na nekome mjestu.... i tako ja dok hodam smišljam pjesme i tekstove ali kad ih treba zapisat nemogu ih se sjetit ili mi se čini da preglupo zvuče. zato ih radije nikom ne kažem i nikom ne pričam o njima... a kako sam ovdje potpuno anonimna i neznate ništa o meni ako ja to ne odlučim napisati... možda i hoću.. jednoga dana.. ali ne danas,još je prerano.... nemam drugog opravdanja..sramežljiva sam... ne želim da moji poznanici saznaju ovo o meni... jednostavno ne bih se osjećala ugodno... zato je ovo moj mali kutak za arzmišljanje i pisanje,maštanje i pričanje priča,pjesma... ovdje ja mogu biti tko jesam i tko nisam... zasad sam to još uvijek ja iako mnogi ne bi vjerovali... moji prijatelji još neznaju puno toga o meni iako misle da znaju.. ja im to jednostavno nisam dopustila...da mi se približe... možda na svijetu postoje 4 osobe kojima sam ispričala sve o sebi... a sad će ih biti više... s vremenom... nada umire posljednja... |