Ljudi moji! Desilo se i to. Surpassing je operirana! Nemam sad vremena, snage a niti želje da vam priznam opisivati svaku sitnicu, opisat ću vam sada sam čin. Ležala sam na bolničkom krevetu i doktor Kovač i tri sestre ušli su u operacijsku salu. Sestra je rekla da legnem na stomak i opustim se. Sala je bila zelenkasta i mračna, a doktorove ruke su bile hladne. Osjetila sam neugodan miris kemikalija. Dali su mi tabletu za spavanje i brzo sam izgubila sva osjetila, ali vjerujte mi, svega sam bila svjesna. Zatim je doktor Kovač napravio veliki rez preko mojih leđa. Oštar je nož probio moju kožu i procurila je krv. Sasvim sam jasno mogla vidjeti moju spiralnu kralješnicu. Doktor ju je jako dugo promatrao i čačkao, a zatim se odlučio. Tog mi se trena vratio osjet. Točno sam osjetila kako rasteže kralješke i postavlja šarafiće i šipku. Ajme, ne mogu vam opisati taj pomalo ljigav, ali i neponovljiv osječaj! Odjednom me nešto presjeklo i osjetila sam strašnu bol duž cijelog tijela. I onda sam se probudila..iz sna. Kojeg sanjam već tri noći zaredom. Točno ovako opisanog, uvijek istog. Istina je da uvijek sanjamo ono što nas muči. Nadam se da sam ipak nekog na trenutak uspijela zbuniti!

Ajmo sad ozbiljno, sutra putujem u famoznu Dubravu i poslje pregleda će mi reći da li me primaju ili opet idem doma. Što reći, spremna jesam, želim da me više operiraju, doktore Kovaču, nema više odgađanja! Naravno da strah postoji pogotovo jer pretpostavljam da će me slati na halotrakciju, ali to je sve neusporedivo sa mojom željom za ravnom kralješnicom!

Želim ovim putem zahvaliti Ivani, Ines, Eli, Kseniji, obitelji koja liječi skolly u Njemačkoj, svim mojim prijateljima, cijeloj obitelji i svima koji su mi ikad dali savjet i pružili podršku što se tiče skolioze. Pusa svima!

Nadajmo se da sutra ostajem u bolnici, da će sve proći u najboljem redu i da će vam se u sljedečem postu javiti ravna i nova Ivana!



Addition:
Operacija je, naravno odgođena do 20.09.
Ostalo mi je još jako malo strpljenja.
Ali barem ne idem na halotrakciju.