četvrtak, 24.07.2008. ♥

♥ Strah ili hrabrost?

Čovjek se nekad zaista zapita što je bolje. Prepustiti se strahu, nepovjerenju i slabosti ili gurati kroz život tu svoju neku lažnu jakost. Večinu vremena nisam niti svjesna svoje skolioze, niti ozbiljnosti tog problema. Ali, svaki puta, kada sam u bolnici na pretragama, sama me situacija ponuka na razmišljanje. Nije me strah. Jer nisam u situaciji opasnoj po život. No nije mi ni lako. U nekoj čudnoj povezanosti sa mojom kralješnicom nekad mi ju je žao, a nekad kao da sam ljuta na nju. Ljuta što je tako sva iskrivljena i stvara mi probleme i stres. Ali, kada opet malo bolje razmislim i predstavim si stvari na drugačiji način shvatim da sam ja godinama, taložeči probleme i patnju, iskrivila moju kičmicu. Pokušavam ju nekako osjetiti i zapravo, čestitati joj, jer se još i dobro drži sudeči da bi malo koja kralješnica uopće izdržala takvu vlasnicu. Prihvatila sam moju bolest kao nešto sasvim normalno i popravljivo. Ali, svi imamo trenutke slabosti i ponekad tako žestoko poželim da je ravna. Uštedilo bi se toliko suza, muka, boli, novca. Nekako bi mi život bio lakši i više bi mi mogučnosti bilo na raspolaganju. Prije sam mislila da sam zakinuta zbog skolioze, sramila sam se svog tijela i bila sam ljubomorna na djevojke sa ravnim leđima. Ali, život me naučio da u svemu nalazim svijetlu točku, dobru stranu problema. Naučio me da budem zahvalna na svemu što mi je sudbina pružila i da uvijek na ovom svijetu ima osoba koja više pati od mene i koja je u težoj situaciji zbog mene. Baš radi toga ne smijemo kukati, nego se boriti. Nekim sam čudom ponosna na svoju skoliozu i imam neki osječaj kao da će mi faliti poslije operacije. Voljela bih da svi ljudi sa skoliozom prihvate svoje iskrivljenje, a odbace patnju.

Danas sam obavila RTG, UZV srca i ergometriju. To je tek početak, preostalo mi je još deset uputnica, nadam se da će sve teči kao dosada. Za kraj riječi divne pjesmice. Jer ona pripada nama.


Adesso no, non voglio piu difendermi
Superero dentro di me gli ostacoli
I miei momenti piu difficili per te
There is no reason, there is no rhythm
It's crystal clear I hear your voice
And all the darkness disappears
Everytime I look into your eyes
You make me love you
Questo inverno finire
And I do truly love you
Fuori e dentro me
How you make me love you
Con le sue difficolte
And I do truly love you

I belong to you, you belong to me
Forever

Want you.. Baby I want you
And I thought that you should know
That I believe
And you're the wind that's underneath my wings
I belong to you, you belong to me
Ho camminato su pensieri ripidi
You're my fantasy
Per solitudini e deserti aridi
You're my gentle breeze
Al ritmo della tua passione ora io vivero
And I'll never let you go
L'amore attraversero
You're the piece that makes me whole
Le onde dei suoi attimi
I can feel you in my soul
Profondi come oceani
Vincero per te le parole che io sento
Quanto bruciano dentro le parole che non ho piu detto, sai...
Oh.. Want you.. Baby I want you
And I thought that you should know
That I believe
Lampi nel silenzio siamo noi yeah
I belong to you, you belong to me
You're the wind that's underneath my wings
I belong to you, you belong to me
Yeah hey yeah he
Adesso io ti sento
I will belong forever to you

♥ 11:11 ♥ komentari (7) ♥ printStrah ili hrabrost?

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.