30.12.2006., subota
Šlafencajt
|
eo, nisam neko vrijeme piso, vratijo sam se u rodnu mi Slavoniju što me čitni sretnim i ta sreća i zadovljstvo me učinilo neuništivim. kako znam? a nemojte pitat, jednostavno znam. e da sretan vam božić. da. i skoro pa nova godina. eo, stavit ću sad slajdšov s slikama mojih beauty sleepova tijekom brojnih putovanja koja sam pohađao sa badi bilding klubom koji ima nadasve inovativno i iznenađujuće ime, a to je klub ''badi bilder'', no eto, ja sam to natuknuo samo da znate o čem se radi. vidjet ćete karakterističnu pozu spavanja s putovanja u prag i rim, pa čak i iz vatikana di sam skupini južnokorejanki pokazivao svoje obdareno tijelo. no dobro. evo slajd šova: Go to ImageShack® to Create your own Slideshow još bih napomeniod da mi se nemali broj puta pri buđenju iz takozvanog badi bilding plus majnd bilding slipa znalo zateć hrane u ustima. to su se naime moje kolege i koleginice potrudile da mi se tijelo previše ne iscrpi tijekom takozvanog badi bilding plus majnd bilding slipa. treba nešto kalorija da se sagori. eeee da, umalo zaboravih, dobija sam jebački poklon za božić. dobija sam Fender Stratocastera amerikanske proizvodnje. i taj poklon me učinio jako sretnim! |
15.12.2006., petak
Alfa invalid
|
alfa invalid. mmmmda ofako. idem ja na faks. jutro, je točno 7:28 minuta. mrvicu je prohladno, magla i oblačno. ja polako hodam prema tramvajskoj stanici razmišljajući što bi se dogodilo da u svakom listu koji je otpo s drveta ima jedan metak pa da oni svi simultano ispale taj metak. no nevažno. i tako ja hodam, veseo, sretan, snažan i čio dok se magla zapliće u moju bajnu kosicu koja još uvijek prekrasno bliješti, naime oprana je Loreal Elsevevom, što mojoj kosici daje moć sjaja jer ja to zaslužujem, pa ona svijetli jer mi se magla naime zapliće u kosicu. bajnu kosicu. i tako hodam ja, onako, seksističkim korakom, nježno njišući stražnjicom, poput profinjenjog kandaharskog ždrala prepeličara. vidio sam da me žene očajno žele, no ja sam se samo smijao. u daljini sam vidio svog poštovanog kolegu Herr Schileta koji je žene od sebe tjerao štapovima. tolko ga žele. i dođoh ja na tramvajsku stanicu. vidim, sve stariji ljudi, u prosjeku svi osamdesetogodišnjaci. a ja mladić. čio i snažan. i vidim, ima tu par bakica s onim hodalicama, koji deda sa štapom za hodanje, pa čak i dvije slijepe osobe sa štapovima koji im pomažu da se snalaze u vječnom mraku. a ja fini mladić. tek, eno stiže tramvaj. i ja stadoh prvi u red. i uđoh u tramvaj... tada, starije osobe, poput bijesnih veprova uletješe u tramvaj. trenutak prije su bili nedužni starci, kojim još uvijek iz žile viri igla od infuzije, a slijedećeg trenutka su se pretvorili u bijesne živine. poput horde bijesnih naboranih slonova su se starci sletjeli u tramvaj. bakice, koje su se trenutak prije jedva micale i govorile: ''ijuft, uvatime u križima...'' su sad neviđenom brzinom uletjele u tramvaj uvaljuvši kom stignu lakat i koljeno u stomak ili nedajbože niže. dvije bake su me opizdile koljenom u stomak, a jedan dida sa štapom me je spičio u koljeno. hrabro izdržavah bol, moja mišićna masa je izdržavala neizdrživu bol, a ja sam žmirio i držo zube stisnutim. 24 starije osobe su mi skočile na moju nabildanu nogicu koju sam sinoć išo rušit kuće. jebate... a tada, oni slijepi ljudi sa štapovima... kažu da su slijepi, a ja ne znam kako baš sve tri osobe mene s onim štapom uspije opizdit u glavu. tramvaj je krenio, a ja sam poput uplašenog radiloga koji se izgubio u kambođanskoj šumi, skupio u kutu tramvaja. kad sam izišao mučio me jedan problem koji me tištio: bio sam zabrinut. ne znam zašto. vidio sam kako bijesne živine, tojest babe izlaze iz tramvaja i ponovno poprimaju svoj normalni stari oblik. jedna baba se čak spontano samozapalila. tada sam došo u ulicu žrtava manijaka na biciklu koji otima bakicama torbice 23 i tamo me napo jehovin svjedok no ja sam ga glatko poslo u pizdu strininu. umalo zaboravih. u tramvaju smijete sjediti jedino ako nema osoba starijih od 40 godina inače najebašte. ostaćete bez ruke ili nekog drugog organa. našo sam na netu kako baba izgleda kad uđe u tramvaj:  iza leđa ima štapinu kojom jedva čeka da te opizdi u tramvaju ako je krivo pogleda. |
04.12.2006., ponedjeljak
Ožeži! Ožeži provokatora!
|
e reko sam reć kolko sam dobijo iz kolokvija i sad ću vam reć da sam dobijo 4. i to me čini sretnim. jako. da. mhmmmm. i te večeri sam bijo jako vesel, a gladan. a bilo 9:13 minuta po japanskom vremenu, al je zapravo bilo 2:13 po berlinskom vremenu. i ja onako vesel, a nema kruva da si napravim jedan famozni super ultra heavy duty metal god ultra motherfucker sweet yeah dude sandwich. jooooj, ono gleda, u frižideru čvaraka, slaninetine, pečenog masnog odojka onog masnog, kulena i njegove seke... a kruva nema... ni bijelog ni crnog leba nema... pa makar da sam imo nekog keksa, al nemoš jebemu, požderaše sve mravi. i šta sad, šta? a jebemu, tek ja otvorio frižider, a ono famozna bijela tekućina vimena! mlijeko! e da. i reko, ode ja napravit griza. i našo ja neku polovnu šerpicu i fino ja ugrijo mlijeka i počeo ja pravit griz. i sad, pravim ja to, a ono nešto čudno miriše... pa jel to griz ili se neki čedo zavuko ispod sudopera da mi pokuša uzet skalp... pogledam ja ispod, kad nema čede. i ništa, ja završio griz. dobro izlgeda, al ne miriše lijepo pa da ga jebeš. i ništa, uzeo ja to i pojeo. cijelo vrijeme, dok sam jeo tu smjesu, u glavi mi se vrtio slogan koji sam netom izmislio koristeći svega 0,1% svog super nabildanog mozga, no nevažno. ja to vama samo kažem, onako, ćakulativno. slogan je glasio: ''ovo sam ja narpavio i dobro je. fino je.'' i kad sam pojeo, malo sam se čudno osjećo. znao sam da je ipak bilo dobro kad sam u veceu položio kapitalca. i ja vam se vratijo ovaj vikend u svoju rodnu Slavoniju, u svoje mjesto, Nuštar! aaaa, lijep je osjećaj nakon mjesec dana purgerajstva doć u rodnu Slavoniju! ljudi mirni, nigdje niko ne žuri, niko nije živčan, nema klošara koji skupljaju boce po ulici, nema nigdje natpisa ''Krediti! povoljno, legalno, lijepo, lihvarstvo!'' već su ovdje natpisi: ''PRODAJEM BRAVCE'', ''PEČENIH ODOJAKA'', ''PRODAJEM NERASTA'', ''DOMAĆE RAKIJE PRODAJEM'', ma da ti srce stane od sreće! al sam jedino popizdio kad sam čujo da puštaju narodnjake u jednoj birtiji po imenu Maza. prije se ta birtija zvala Sity. da. Sity. a ne City. i lijepo ja vidijo stare ljudove, kolege, lege, životinje, slavonske klošare, Baju (seoski pivopija), Žižu (seoski ''košarkaš''), Dabu (mali klošar koji na školskom igralištu služi da donosi lopte koje stariji likovi nabiju u pizdu materinu, što ovaj obavlja s smješkom na licu), grofa d brokulu, zbor... ma omililo mi se... a kad sam jedne noći se natuko slanine i šunke... a jebate, pa nema tog u ZG... i vratijo se ja danas ponovo u krvavi ZG. došo sam i donijo hrpu stvari, mežuostalim i loreal elseve, koji mojoj kosici daje moć sjaja. stajao sam u kadi, moje prenabildano tijelo, koje sam do maloprije nadograđivo s utezima od nekih cca 45 kila, što je sad nebitno, no eto, ja sam to reko, znači, to moje prenabildano tijelo se čudno ljeskalo i sjajilo, dok sam svojim sexi prstićima prao kosu s loreal elseve koji mojoj kosici daje moć sjaja. stao sam pred ogledalo, i reko: ''ogledalce, daj mojoj kosici moć sjaja, jer ja to zaslužujem.'' iznenada, moja kosa je pala poput svjetlećeg slapa kosice i nakratko izazvala privremeno slijepilo jer sam slučajno direktno pogledo u nju. onda sam izašao iz kupaonice, a na kauću je bila ženska treba koja je bila očarana mojom kosicom koja je dobila moć sjaja od ogledalca jer ja to zaslužujem. lijeno je gledala moju zlatnu kosicu, no učinila je kobnu grešku. gledala je predugo u moju kosu koja je dobila moć sjaja, jer naime, ja to zaslužujem, pa je trajno oslijepila. tada je nestala. ne znam ni di ni kako. znam da su sam moro spustit roletne jel su se ljudi u kvartu žalili na svijetlost. tada je u stan uletila skupina retardiranih francuza koji su me željeli slikat za svoju novu reklamu ''Loreal Elseve Men special diktator ultranabildan edition''. ja sam se opiro, no ponudili su mi kupon kojim mogu jest deset dana besplatno u mekdonaldsu. čak sam i dobijo slike: prva slika je prikazala mene kao vojnika koji unatoč nuklearnim napadima, tenkovima i avijonima uspjeva održat svoju bajnu kosicu:  druga slika me prikazuje kao mladog poduzetnika atraktivnog izgleda koji unatoč pizdarijama raznoraznim ima savršenu kosicu jer ja to zaslužujem:  jer ja to zaslužujem! |
