25.11.2006., subota
Sačekuša, izletuša, pratuša
|
noćas me u 03:27 napal skupina retardiranih mrava pedera iliti kulturnim jezikom rečeno, mrava homosexualaca. ležim ja u krevetu, sanjam kako sam prebio moćnog Chuck Norrisa uvalivši mu svojom novoizraslom prenabildanom trećom nogom roundhous udarac koji ga je pogodio u desnu obrvu s lijeve strane i ostavio ga zrikavog za vijeke vjekova, no to sad nije važno. i jel, taman ja u snu počeo likovat, tek osjetim nešto... nešto se popelo na mene... ''pa šta je sad u pizdu materinu, nije valjda još jedan neobrijani četnik koji mi se zna zavuć pod krevet da me uvati na spavanju i ubije'' - pomislih... no to nije bilo to... ubrzp sam shvatio da se radi o gomili mrava pedera, iliti mrava homosexualaca. već su se bili preformirali u penetrirajuću formaciju, no znam ja kako odjebat mrave pedere... zbacio sam ih s kreveta i brzo zgazio jednog. tada je uslijedio uobičajeni ritual. kada u zajednici mrava pedera jedan mrav peder pogine, svi ostali mravi budu jako tužni da se međusobno od tuge svi pokaraju. i naravno, upravo se to dogodilo. kad su počeli ''tugovat'' za poginulim pederom, ja sam ošo po šibice o sprej ''Oust''. od tog sam koristeći znanje koje sam stekao na West Pointu, Legiji Stranaca, devetoj Airborne diviziji i u vrijeme mog boravka s Crvenim Kmerima u Kambođi, napravio primitivni bacač plamena. mravi su još bili tužni, a ja sam poput Zeusa i Jupitera zajedno posijo smrt po parketu. naravno, mislio sam na sve unaprijed. pošto sam koristio Oust, smrdilo nije. eto, jebli majku homosexualnu, kako su mravi meni smjestili sačekušu, no ja sam ih dočekao jednom pravom izletušom! evo, jednom skicom ću vam pokazat kako sam vješto primjenio svoje znanje stečeno u West Pointu, Legiji Stranaca, devetoj Airborne diviziji i u vrijeme mog boravka s Crvenim Kmerima u Kambođi da napraviom primitivni bacač plamena za samoobranu od raznih napasti, sve od četnika ispod kreveta pa do mravi pederčina:  nadalje, namjeravam kupit novu električnu gitaru da mogu malo mučit uši ljudi koji žive u okolnim stanovima. ošo ja s kolegom u trgovinu muzičkim instrumentima i pojačalima. čim smo ušli unutra, osjećo sam neko zlo, no to je bilo samo u mojoj podsvjesti pa nisam tolko obračao pozornost na to. i uzeo ja jednu gitaru, ušteko u pojačalo i malo zasvirko hendrixa. tek, ugledam ja nešto krajićkom lijevog oka... nešto se približava. munjevito trznuh svojim ultranabildanim vratom kojim sam neki dan zaustavio tramvaj koji je skoro pregazio neku žensku, koja je iz zahvalnosti htjela spavat sa mnom na tračnicama, što sam ja odbio jel je na tračnicama... krajnje neudobno, no to sad nema veze s ovom pričom... di sam stao... a da, trznuh prenabildanim vratom i ugledah kako sakati žohar performira pratušu. prenerazih se, jer inače ne volim žohare, pogotovo one sakate. kad je uočio da je opažem, žohar je nastavio gmizat pokraj moje noge, no to mu baš nije uspjevalo jer je sakat, odnosno, nema jednu od svojih 6 nogu. tako je grotestno taj žohar šverio u desnu stranu dok je pokušavao uteć. nisam izveo izletušu jer je bilo krajnje neuljudno zdrobit žohara te veličine, a usput i invalida u trgovini s instrumentima. i tako smo kolega i ja utekli iz trgovine. vjerojatno ste primjetili zanimljive riječi koje sam koristio. to su vam, naime, originalne, izvorne Vinkovačke riječi, a ko ih ne shvaća, sad ću vam ja objasnit: Sačekuša: sačekati nekoga i onda ga prebit. sačekuša nije sačekuša ako se ne sačekuje iza kontejnera. Izletuša: zaletit se u nekog s namjerom da ubijete boga u njemu. Pratuša: pratiti nekog pomalo prikriveno s namjerom da mu slomite kosti. ne uspjeva ako žrtva ne vikne ''Najebašmo!'' ili ''Najebah!'' |
DMTV - diktator mjuzik televižn
|
Joe Satriani - Always with me, always with you Enjoy |
ZG pizdarije
|
eno, sad sam dolje popizdio, obriso mi se cijeli post koji sam ionako piso 2 puta, komentari mi netragom nestaju, lijevo oko mi je crveno, roda ima kljun, a trebe u plač. e ja vam piso kolokvij, svoj prvi kolokvij. ja mislio to nešto ozbiljno, a to najobičniji ispit. i ja ga napiso i sad me strah pogledat na netu kolko sam dobio. drugi put ću napisat opširniji post, sad sam moćno gladan i idem u na ekonomski u menzu parit stomak i oći. čuo sam da se ženske tamo pale na prenabildane likove s lijevim krvavim okom plus neposlušna kosa. nije da to ima veze s bilo čime u svemiru, no nek sam ja to vama reko. |
17.11.2006., petak
Priče iz ZG kocka-mrav city - 2. dio
|
|
11.11.2006., subota
Vratijo se ja - Priče iz ZG kocka-mrav city - 1. dio
|
a bog mi pomogo, a majke ti, ja napiso post! a jeeš mi narod... isuste ljudi, ja napiso post! a eto, moro sam, štaću... eeee, šta se sve dešava ovih dana, pa ja student, ovo ono, menze su uvijek prva destinacija, opustošim i vegeterijanski dio plus nevegeterijanski dio plus brdo sokova i ostalih raznih sladopizdarija, prežderem se ko andaluzijski prepeličar s urođenom manom tikova u desnom oku pa onda s kolegom Schiletom idem u potragu za Sokolom! on je naime vrhovno božanstvo nad božanstvima, to smo naučili od Borata (to mejk benefit grejt kantri of kazahstan!), što naime znači, da mi idemo u potragu za njime, jer naime, on je vrhovno božanstvo. efo izvještaj o borbi s nedaćom nad svim nedaćama, jednom od onih egipatskih pošasti koja se trebala spomeniti u Bibliji, no nije jer je naime bila prestrašna i tvorci biblije su se uplašili da bi opisivanjem te zadnje pošasti, koja se dogodila poslije dolaska anđela smrti i koja je glavni uzrok zašto je ludi faraon pustijo izrajelce kući, ne bi imali nikakvu zaradu. to su mravi. e. da. mravi. jebli mater. i tako, pravijo ja neki dan špagete. opojni mirisovi su se širili kučom, bilo je divno, a moje preprenabildano tijelo, koje je u međuvremenu povečalo masu mišića za nekih 89%, što je uzrok jedenja u menzi, se lagano znojilo, što nema nikakve veze s ostatkom priće, no eto, ja sam vam to reko samo da znate, da ne bi bilo kasnije pizdarija. i napravijo ja taj famozni gurmanski uradak sreće i zadovoljstva, tijesto je veselo vikalo: ''razreži nas, pospi nas sosom, pojedi nas'', a ja se smijem, a trebe u plač... i najeo se ja, prenabildani stomak (nema veze s pričom, no eto, ja opet to napominjem samo da znate) je veselo zagugutao, poput ranjenog lava u dubini narodne republike kongo u maloj stepi. i ostavio ja posuđe u sudoperu. i dugnem se ja ujutro, obavim jutarnje poslove, bildam nekih 5 sati (opet to napominjem samo da znate) i tek, men nešto sumljivo. ja ode u kuvinju, a ono u sudoperu milijarda mravi na tanjuru, orgija nad ostacima špageta. deru se, siluju, jebu majku, pucaju iz kalašnjikova, a ja popizdio... i poput mojsija otvorih pipu i pustih vruću vodu! grohotom sam se smjio, dok su mi mravi jebavali sve po spisku, utapajući se. slučajno mi se pri ruci našla injekcija s AIDS-om i hepatitisom C, i dohvatio sam jednog mrava i izbo ga! onda sam ga ja kao fol vijao, a zapravo pustio sam ga da ode. plan je da on postane poznat u mravinjaku kao mrav koji je pobjego velikom prenabildanom čovjeku (opet to napominjem samo da znate), pa da postane nacijonalni heroj i da pojebe cijeli mravinka i da ih sve zarazi! od tada se drastično smanjio broj mravi. e. isto sam primjetijo povečana grupisanja mravih kad jedem kruva s eurokremom:  ova slika također ima ime eurokrem. kasnije sam saznao da su ova dva lika stradala u napadu crvenih mravi, malih sitnih žutih mravi, mravi metrosexualaca, mravi homosexualaca i mravi jehovinih svjedoka. a sad ču vam ispričat priču o neviđenoj hrabrosti i snalažljivosti dvoje ljudi u okrutnom svijetu zagrebačkog andervorlda. išli ja i kolega Schile u Kinestar gledat film Borat (very nice! i like!), ubili se ko ćubasti gnjurci od smijanja, tek mi zamjetili kockarnicu pokraj Kinestara. i zaintrigisali se mi za to. uđosmo mi unutra i vidješmo hrpu šarenih mašina. i izvadismo mi ogromnu svotu novca, spremnu na trošenje. svota je iznosila: 2 kune. spremno sjedošmo za aparat i ubaci kolega Schile kunu. i pivuče ručicu. stade da se vrti... i ništa. ubacim ja posljednju kunu. i zavrtim... tek jeeš mi narod... dobili mi. ne znam ni kako, ni na koju foru, a bogami ni kolega Schile, dobišmo mi 4 kune! i poveselišmo se mi, ugrabišmo četiri kune u slavodobitno izađosmo van iz centra svih poroka! konobar nas je čudno gledo, nevjerujući očima koje su mu podarili otac i majka. slavodobitno zaključismo: ''Opljačkali smo kockarnicu!'' i tako smo mi zaradili para... eto, neću više pisat, i ofo je puno, drugi put pišem o nastavku pustolovine nas dvojice mladih prenabildanih mladića! |
