25.01.2007., četvrtak
Zamrzivači pizde
|
e ko što naslov kaže, zamrzivači su pizde i to svjetske. sjedim tu za kompom, pregledavam stranice badibilderskog sadržaja i osjetim lagano, u ravnomjernim inervalima, poput tužne ode, kruljenje u mom mramoričastom stomačiću. mudro i znalački sam ustvrdio da je to glad. a možda i žeđ. i štaću, kontam si šta bi mogo da metnem u usta. i sjetim se ja da mi je poštovani kolega Herr Schile, kojeg često vidite kako štapom tjera žene od sebe, donio kobasice, kulena i kolača. ja sam to stavio u zamrzivač. i ja došo do frižidera, koristeći bicepse, tricepse i razne druge mišiće i tetive, svojom snažnom rukicom otvorih frižider iliti hladnjak. iz njega sam izvadio kruha, mlijeka, kečapa i tabasca. i sad koristeći maloprije navedene dijelove moje prenabildane ruke, koju vam ja eto, usput spominjem, otvorio zamrzivač. zaprepašteno sam uzviknuo: ''ah, ja sam zaprepašten!''. naime, zamrzivač je bio prekriven ledom, i to bogami vječnim ledom. sve se zaglavilo. vođen agonijom, gromoglasno sam urliknuo poput ranjenog novo-gvinejskog majmuna padavičara. prokleti zamrzivač mi je uskratio potrebu da se hranim. mater mu njegovu. i štaću jadan, uzeo mlijeka, unutra nadrobio kruha i to ugrijao u mikrovalnoj. sve sam to nakraju balgo zašečerio tako da je dobilo finu mirišljavu aromu. i moguvamreć da je bilo fino, no međutim, onaj jadni smrznuti kulen me je dozivao k sebi, al ja mu nažalost nisam mogao pomoći... eo, našao sam i sliku krvnika krvavog:  nadalje, primjetio sam da se mravi ponovo pojavljuju... ako ne znate, nedavno sam bio našao ultimativni otrov i sve ih poklo, no izgleda da otrov polako prestaje djelovat. u wc-u me tuš napao jedno par puta. naime, imam lošu pipu na kadi, pa kad otvorim vodu, tuš se sam aktivira, nerijetko me opizdi po glavi ili nekom drugom dijelu mog već, ah, ne trebam ni spominjat kakvog tijela, i otušira me prije vremena. jednom sam kasno primjetio da se sam aktivirao tako da mi je cijela kupaona plivala. a sad najnovija vijest. danas sam na faksu optužen za plagijat. da vam pojasnim, to je kad nekom ukradete nečiju ideju i onda je iskoristite kao svoju, ili seljačkim jezikom, kad prepisuješ. mislim, to se u osnovnoj i srednjoj školi zvalo prepisivanje, a ovdje se to zove plagijat. to vam je fina riječ za prepisivanje, kao što je i semestar za polugodište, kolokvij za ispit, rasturiti za razguziti, homosexualac za peder, metrosexualac za peder, biseksualac za peder i tako dalje. i mogu vam reć da je ta optužba istinita. a jebga, kaki bi ja bio diktator da ne prepisujem, odnosno ne plagijaliziram. al bi zato sutra mogo najebat ko žuti. al neka. i bijah malo uzrujan u vezi toga, jer sam tim plagijarstvom u izravnu opasnost doveo tri osobe, od kojih jednu ni ne poznajem. al nazvala me je draga moja i smirila me! hvala ti ljubavi! i tako ću sutra hladne glave uć u taj dvoboj, čvrsto, s riječima ''to je upitno'' na mojim usnama! ne bu mene niko jebal - kako kaže onaj prokleti deda na reklami za interšpar. ou jea, pričat ću vam šta je bilo, držte mi fige da ne najebem. |
17.01.2007., srijeda
Štafeta nekakva
|
eo, dobijo sam zadatak, tojest nekojekakvu štafetu od kolegice Beautifully Chaotic da napišem pet stvari o sebi. ne da mi se, al eto, učinit ću to... gad dem... 1. volim vatru. volim svašta zapaliti, paliti i podpaljivati i gledati kako gori i štaćebit kad izgori. vatra i ja smo inače stari kolege, poznajemo se čak od mog 11 mjeseca života kad smo sklopili ugovor i rukovali se. naime, bijah stavio ruku na rernu, tojest pećnicu i opurih ruke. otada vatra i ja mijemo ruke, mi smo ko nokat i meso, ko dva prsta na desnoj ruci. otada, ja sam imun na vatru, štoćereći da mi ona nemre ništa, jer sam ja, naime, na nju imun. 2. ne volim paukove i ostale poveće bubetine. to je prešlo lagano u arahnofobiju, tojest strah od paukova. ne mogu ih smislit. sad ću ja vama to fino objasnit. vidite, veliko govno jako smrdi, pa se od njega bježi, dok malo govno, tja, svi zagaze u njega, ni ne primjete, štoćeopetreć da se malih paukova ne bojim, a ovećih da. jednom je jedan oveći pauk trčkaro po meni i bijah popizdio... bwah... fuj. 3. volim sport. volim se rekreirati jer je to dobro za moje prenabildano tijelo, što je sad nebitno u vezi ovog svega, no eto, samo da se zna. volim igrati fudbala i basketbala. al posebice fudbala. nije baš da me ide, al jednostavno mi je gušt igrat fudbala, znanog i kao fucoš. imam nogometnu igricu na kompu i u njoj sam napravio sebe i najbolji sam igrač. igram za hrvatsku. danas sam srbima utrpo 13 golova u pola sata igre. 4. ne volim ono što mi se ne sviđa. al stvarno, to što mi se ne sviđa, ne volim. to je naprimjer... pa štajaznam... od jela naprimjer poriluk. al najviše ne volim baš ono što mi se ne sviđa. ne volim kad se moj nabildani mozak mora naprezat zbog nećeg što mi se ne sviđa, što nas naposljetku dovodi do zaključka da ja ne volim ono što mi se ne sviđa. 5. volim svirat. i to gitaru i to više od svega. kad pipnem žice, ko da slavuj zapjeva. išo sam 8 godina u glazbenu odtoga 6 u osnovnu i 2 u srednju. prije sam mrzio svirat i svoj bijes sam iskaljivao na gitari. sjećam se da sam rezo žice i raznorazne druge pizdarije koje su uključivale nesviranje. a danas to volim. i treba tako. neka. eo. napisah to. sad bi ja ovu štafetu trebo predat nekim drugim ljudima. to će bit: Cacharel Chaotic inapprehensible beast Crazy Bitch (može napisat šta štefek voli i ne voli) Matrixica Luce  eto. nemojte iznevjerit diktatora ineće će bit po nećem. |
08.01.2007., ponedjeljak
Hristos i bacanje pogleda
|
je, juče je bijo pravoslavni božić, pa eto, svi srbima, pravoslavcima i ostalima koji se tako osjećaju, želim Hristos se rodio i Vaistinu se rodio. eo se ja vratijo u ZG, ljut i bijesan iz više razloga. nije da ne volim biti ovdi, al ne volim biti ovdi. Molin lipo, molin lipo. a, makar me jedna stvar obradovala kad sam došo vamo. došo ja, skoknio poput Ben Wallacea ili Kobe Bryanta na net. na stranicu od faksa, da vidim kolikon sam dobijo iz kolokvija. i saznah da sam dobijo 5, sa svim točnim zadacima. tada sam ustvrdio da sam ja zapravo vrlo inteligentan i da vjerojatno posjedujem telekinetičke moći pomoću kojih bi mogo zdrobit manji kamijon. da rezimiramo. ja tako sjedio za vrijeme kolokvija, bacam poglede poput neke antičke grčke atlete, mnogi mi kažu da sam pljunuti, mislim u faci, grčki bacač diska Diskobolos, i promatram mrko dvoranu. i tako dijeli profesor testove, a ja onako hrabar i miran, bez trune straha, primih taj ispit, pogledah ga onako, ispod oka, onako jebački i samo dobacih profesoru onaj poznati pogled ''jel ti mene zajebavaš?''. e, kad sam mu dobacijo taj pogled, grčevito uhvatih kemijsku, koju sam skoro od silne snage koju posjeduju moju sexi prstići zdrobio, to kažem samo zato da neko ne pita zašto sam to napiso da sam skoro zdrobio kemijsku i da sam ja reko da imam sexi snažne prstiće. i riješio ja taj test u nekih, šta ja znam, više-manje, jače-slabije, 13 minuta, 24 sekunde i 84 stotinke. heh, kad sam ga rješio, onako, ko križaljku, dobacijo sam mu jedan jebački pogled, onaj zajebani, i testu i profesoru, pa sam sam sebi reko: ''josipe, ti... ti... ti... zajebani, veseli, snalažljivi mladiću koji je ko od brda odvaljen!'' i tako ja odnesoh test i nestadoh u oblaku mistike... tada sam se vratijo u rodnu slavoniju... aaaaa, bilo mi je mnogo lijepo. luto sam po selu, išo u dvoranu odmjeravat snagu s ostalim mladićima iz Nuštra, što se pokazalo potpuno nepotrebnim, ipak sam ja zajebani lik. i išo s kolegama Herr Schiletom i Sexymen Borisom u bizovac. tamo smo se malo obrčkali, malo očijukali, ćakulali, zajebavali se, pokušavali međusobno utopit u bazenu i tako... sjećam se, kad smo se skinuli u kupaće gačice, međusobno smo se zapitkivali: ''pa jel bildaš u zadnje vrijeme?'', ''mnogo si snažan!'', ''hm Borise, trebo bi malo guzicu utegnit...''. i tako završi naš provod. i da, da ne zaboravim. bijo sam za vikend u Apševcima, mjestu smještenog pokraj Lipovca, 4 kilometra od srbije (hristos se rodio, vaistinu se rodio!), mjestu odaklen dolazi kolega Herr Schile. dovezao me tamo Herr Schiletov buraz, mene i Sexymen Borisa. tamo nas je čekalo pet veselih momaka, Apševčana. naime, tamo smo slavili Herr Schiletov rođendan. toćnije, slavili smo ga u vikendici u šumi kraj Bosuta, cca 3 kilometra udaljenoj od sela. tamo smo došli traktorom. vozijo je kolega Zvona, a Herr Schiletov burazer je bio s njim u kabini. mi ostali smo stajali u košarici koja inače služi za prijevoz svinja kad ih se vozi na klanje ili nekakve druge svrhe. vozili smo se cca 30 minuta, došli tamo, naložili vatricu unutra i vani, mrkli pola pečene svinje, koju kilicu kruha i malo kiselih krastavaca, sve pomiješano s alkokolom i sokićem. partijali smo od 7 navečer do 6 ujutro i bilo je prejebeno. i ustvrdio sam da su Apševci zajebano, al u pozitivnom smislu, selo. evo traktorčića:  je da je onaj Zvonin veći i ima seamdeset i pet konja, i zelene je boje, al nema veze. također, vrijedno spomena, diktator je ponovno u jednoj lijepoj ljubavnoj aferi, i baš mu je bilo lijepo dok nije moro otić za krvavi ZG. al vratit će se on... tojest ja. i ponovo ću bit ujedinjen s njom... |
