22.07.2006., subota
more
|
e, ode ja danas na more... a fala bogu više. i neće me bit nekim mjesec dana. i neka. dosta više zajebancije, idem na more, zavući ću se u vodu i neću da znam ni za kakve pizdarije, libanonce, izraelce, branitelje, iračane, muđahedine, kambođanske crvene kmere ili indonežanske patuljaste bikove. dosta sam se nasekiro ovih dana, jer su nam, naime, prekjučer u Zagrebu ukrali auto. golf četvrorka. jebo im pas mater. eto tako ljudi, odo ja na more, ostavljajte komentare i dalje ko da sam ja još uvijek tu, a ja ću uživat! POZZZZZZZ!!!  |
20.07.2006., četvrtak
Fakultetđija brucoš madrfaker
|
EEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!!! UPOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO!!! UPOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO NA FAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAKS!!! JE** MAJKUUUUUUUUUUUUUUUU!!! UPOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO!!! UZ POTPORU MINISTARSTVAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA!!! WUAHAHAHAHAHA!!! I TO SAM UPISO INFORMATIČKE ZNANOSTI I JOŠ JEDAN PREDMET KOJI JE MALO LJUDI ODABRALO AL JA MISLIM DA JE JAKO DOBAR IAKO NE ZNAM O ČEM SE BAŠ RADI - INDOLOGIJU!!! JEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!! UPOOOOOOOOOOOOOOOOOOO!!! JEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!! UPO SAM UZ POTPORU MOZŠ!!!! JEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE!!! AJM SOU FAKING HEPIIIIIIIII!!! A NI POTVRDU NISAM IMAOOOOOOOOOOOOOOOO!!! A UPO SAM BEZ PLAČANJAAAAAAAAAAA!!! VUAHAHAHAHAHAHAHA!!! AJM SOU EVIL!!! |
16.07.2006., nedjelja
misija budućnosti
|
e ljudi, odoh na par dana u zagreb na upise... ako bog da, upast ću na filozofski, a ako ne da, a sve mislim da neće dat, idem na pravni kao izvanredni student... vraćam se u petak. sam sebi kažem: God's speed! |
14.07.2006., petak
Problemi s komarcima - krvopijama
i tako ležim ja u krevetu i lijepo spavam... i sanjam neš lijepo... u jednom trenutku vozim auto... i odjednom... ponovo sam u svom smrdljivom krevetu, otkriven, a poznato zujanjenje od kojeg me srce zazebe se čuje iznad mog uha. glavom mi samo proleti: ''jebo mater ludu, komarac.'' i odmah primjenjum plan, koji je već duboko u mojoj podsvjesti usađen i aktiviraju se ubilački nagoni. ustao sam se iz kreveta, izašao van iz sobe i otišao se napiti osviježavajućeg pića koje je stari dovuko iz bosne. mmmm, fino je. i jel, vratim se ja pred vrata sobe i čekam jedno pet minuta... i kontam u sebi: ''majku mu njegovu, ko zna kolko se moje krvi napio smrad mali leteći kržljavi.'' aaaaaa, je me sekira. i kad je prošlo jedno 10 minuta, uđoh u sobu u nadi da će komarac bit na zidu, pošto me dugo nije bilo. njega nema. i podsvijest mi je aktivirala plan B. legoh u krevet i pokrih se skroz, osim glave i poput afganistanskog hrta sam čekao u zasjedi. nakon 2 minute, 43 sekunde i 6 desetinki sam ga začuo... naglo sam skočio, upalio svijetlo, dohvatio najveću knjigu i uočio živog komarca pokraj desetke mrtvih komaraca. poput tazmanske nemani sam skočio na njega i zdrobio ga knjigom. kad sam lagano odmaknio knjigu, uočio sam ga mrtvog... pobjedonosni osjećaj je zavladao mnome, poput ranjenog lava sam urliknuo i od euforije nisam mog zaspat još nekih pola sata. no nema veze, glavno da je smrad krvopija mrtav...     kao što znate, komarci su pizduni koje treba klat jer vam loču krv, a to nije dobro. sad ću ja navesti neke tehnike ubijanja komaraca koje su se pokazale dobrim i korisnima i pojasnit ih: 1. metoda bacača vatre - iako zvuči moćno i skupo, jako ga je lako sklepat. uzmete dezodorans i upaljač. upaljač upalite i počnete špricat dezodoransom po plamenu i da vidite... ko brener. plus - ne trebate direktno komarca spizdit s plamenom. val topline će mu uništiti krila i krepat će. minus - a jebiga, bacač vatre po ovim vrućinama, zna dignuti temperaturu u sobi ako špricate bez veze. 2. metoda oveće knjige - zaboravite mlatilice. imaju malu udarnu površinu. važno je izoštriri osjetilo vida i uočiti komarca i tada ga spizdit knjigom koja ima veliku površinu, ali i masu. ako knjigu malkoc zakenjate, nije važno, komarac je mrtav. plus - svi komari na zidu su ovim putem osuđeni na smrt. potrebna je jedino preciznost. minus - zna se dogodit da sjebete zglob pri udaranju, ili je komarac izvan udarnog dometa. 3. metoda čepa - naime, treba iskoristiti komarčevu želju za krvlju. ova tehnika pali kad ima više komaraca. uzmite čep od boce i skalpel. malkoc si zarežite jagodicu na prstu i sipajte krvi u čep i stavite ga na stol ili ormarić pokraj glave. ujutro ćete vidjeti pijanu družinu komaraca na afterpartiju i samo ih pokokajte. plus - efikasno protiv puno komaraca. minus - a čuj, neće se svako svaku noć rezat skalpelom... boli. 4. metoda Raida - svi smo čuli za Raid. veselu tvrtku koja proizvodi sprave za mučenje i ubijanje komaraca, svaka im čast. živili navjeke! plus - njihova sredstva efikasno kolju komarce minus - a jebiga, ta sredstva su skupa, a ni ne traju bogzna kolko. 5. metoda prozora - naime, pobogu, zatvorite prozor ujutro i nećete imat komaraca. plus - neće ih bit u sobi. minus - al ako se neki baš zavuko, onda ćete morat prijemjenjivati tehnike gore navedene. to su samo neki primjeri, ima ih još, al ovi uvijek pale. isprobano od mene. ah, skoro zaboravih... komarci koji nas bodu su ženke. a muški komarci piju nektar iz cvijeća i 5 puta su veći. i prenose razne boleštine... uzmimo npr. ovog komarca. pogledajte ga kako je gadan. loče krv. smrad jedan. pročitejte šta piše:  i za kraj - najbolji komarac je mrtav komarac! |
13.07.2006., četvrtak
ŠTO BI SE DOGODILO DA...
... ne upišem filozofski fakultet? dogodilo bi se sranje! evo šta bi strani mediji govorili o meni: aaaaa, moj vjerni AK-47 me nikad nije iznevjerio... pa neće ni onda! valjda... |
12.07.2006., srijeda
povratak izgubljenog sina
|
i jel, vratijo se ja kući ranije nego što sam trebo. u nastavku posta ćete saznati i zašto. pa da krenem: u subotu ujutro, točnije u 3:22 ujutro krenuo vlak za zagreb, a ja na njemu. i došo ja u grad nakon neugodno provedenih 3 sata u vagonu u kojem je neko previše pojačo klimu i meni zaledio noge. no dobro. došo ja u grad i pravac u školu na pripreme za fakultet. ni jeo niišta nisam. tamo sam čulio do 2 popodne i polako se uputio ultra modernim zagrebačkim high-tech prometalima, poznatim kao tramvaji iz drugog svjetskog rata u kojima je vjerojatno obješena spomenploča nekom drugu Savi koji je smrtno stradao od izdajničkih metaka ustaške policije. no dobro. dođem u stan i sjedim do 23 sata gledajući televiziju i povremeno nabreknuvši biceps i triceps da bih dohvatio osvježavajuće piće. i tako se sveo moj boravak u ZG sve do 10.7. u međuvremenu sam bio na pripremama i slušao neke zanimljive profesore koji stvarno puno znaju. najozbiljnije. i jel, došo 10.7., prijemni na filjozofskom. ne, neću više tako govoriti. filozofskom. već naviknut na česte dosjetke koje mi moja majka dobacuje da nema tog boga ni sreće ni novaca koji će mi omogućiti daljne obrazovanje na tom fakultetu. svi znate zašto. i ja kao obično sam nabreknuo ponovo svoj biceps i triceps desne ruke i lijeno odmahnuo pritom rekavši: ''bwah, gluposti'' i prije prijemnog se uputio ja u trgovinu po osvježavajuće piće i informativni letak (za one koji ne kontaju, kolu i novine). u novinama piše: 633 mjesta, 600 branitelja. 633 mjesta se referira na ona mjesta koja su zastupljena učenicima koji idu studirati uz potporu ministarstva, a broj 600 na djecu koja imaju status. i jel, malo sam se ja zabrinuo. no dobro. ošo ja na test. i prvih 60 pitanja: logičko zaključivanje, tj. test inteligencije. sprdnja živa. imali smo 50 minuta da to sve riješimo, ja bio gotov za 30 minuta. zatim je došla opća kultura, 100 pitanja. jebo mater. aaaa, je me nasekira... od tih 100 pitanja, samo sam petnaestak siguran da sam točno riješio, i tih petnaestak su svi znali. i zadnjih 50 pitanja se vezalo uz Hrvatski. e to stvarno ne znam kako sam riješio, al nadam se dobro. i tek sam pri povratku kući shvatio: ''ma nema šanse, upast će samo branitelji'' i dođoh u stan umoran i nasekiran. sutra je prijemni na pravnom, a meni se ne da učiti. i nisam učio jer nisam imo šta učiti. ošo ja ujutro na pravni i piso prijemni. 75 pitanja, hrvatski, povijest, filozofija i logika. onda sam otišao se s kolegom bivšim ministrom mutnih poslova nažderat u Mekdonalds, pa sam se kasnije s dvije prisne kolegice zaputio na kavu. potom krenuh u stan, očekujući rezultate s prava, pošto se na filozofskom dobivaju tek kasnije. u 20:50 je stigla poruka od moje kolegice: ''nazovi me''. ja to učinim i saznah... 806. na prijemnom. nisam odmah skonto, al mi je polako dolazilo... izvanredni student, bez studentskih prava i ostala sranja... prvi put sam bio jako razočaran... u sebe. i bilo me je sramota. pogotovo majke. jebiga, a da mi nije govorila, al eto... a mogo sam naučit i riješit još 5 pitanja da makar budem redovni student uz plaćanje. evo, prošlo je 27 sati otkad sam zadnji put nešto jeo. al još uvijek izgledam dobro . i odlučih. idem dalje, studirat ću kao izvanredni student pa nagodinu ponoviti prijemni i upisati ponovo prvi razred faksa al kao redovni student. al još čekam rezultate s filozofskog koji mi je prva opcija. al nade je sve manje, a djece branitelja sve više. bio sam čak i potpisao onu peticiju za promjenu zakona. al teško... i došo ja kući, na tavan, nema gitare. odnio stari na more. jebemu... i onda sam poput sirijskog hrčka mirno sjedio na fotelji i gledo telku, pa sam napokon upalio komp i ošo vidit blogove. aaaaa... neka, malo promjene. a sad odoh jest, i odoh haklat basketa. neka, treba tako. hehe, još malo pa na more! ma jebemti život, nek sam ja na moru. e da sad još uz sve to dođe i filozofski... čovjek koji me je svojom svirkom maknuo iz depre i zahvaljujući njemu sad idem jesti!  u jebemu, moram bacit neke zajebancije na blog, pretvorit će se u dnevnik! |
