30.06.2006., petak
all I need is
ovo... woahahahahahaha, ljepotica i dvije zvijeri! a jučer sam ustvrdio da je ova manja zvijer bolja od veće, al je veća glasnija, u to se uvjerio moj bratić Andrija! AJM SOU FAKING PRAUD!!!      E da, ovo je moje posljednje javljanje pred stanku od dvadeset dana. CYA! bit će kasnije postova... |
20 dana torture zbog prokletog fakuljteta
|
e, eno su objavili rezultate od tog prokletog predispita i položih. osjećam se malo ushićeno, al ništa posebno. u zadnje vrijeme me ničeg nije strah, na maturi sam se smijao do suza i to u dva navrata, kad smo uspoređivali profesoricu i profesora iz engleskog u komisiji s čarizardom i togepijem. to su neki pokemoni valjda. zanimljivo, čak i prije tog predispita se nisam ni najmanje bojao niti sam imao neku tremu ili štatijaznam. zadnji put smo kao razred bili svi na okupu, al mene nije to brinulo, već mi je majica abnormalno čiftila po znoju. a prije podjele diploma su profesori doveli neke likove i trebe koji znaju kapoeru - to je ona brazilska borilačka vještina. kad su se oni iskakali, dobili smo diplome. dolazi ljeto, mene more zove, a ja ću se idućih 20 dana kiseliti u ZG u stanu-konzervi i ići ću na te jebene pripreme i potom na prijemni... ijopet me toga ničeg nije straha, al mi se tako jebački ne da... strašno. i eto, pošto tamo nemam komp, neću moć na net, pa potom i na blog. al nemoš sve imat... eto dragi moji čitaoci, jebe se večini vas jer ste na praznicima, a ja, eto, moram na faks. jebemti faks... puno toga mi je taj faks oduzeo... ne stvari, već osoba... pojedinaca... i zato ga mrzim... al eto. stay cool, ostavljajte komentare, za dvadeset dana ide opsežni post o 20 dana života u ZG. ŽIVIJOOOOOOOOOOO!!! |
29.06.2006., četvrtak
Mii ZG - mišn imposibl ZG - epizoda 2. : filozofski fakuljtet
e, i dođe vam tako ja jučer sa svojom kevom u ZG. i jel, uputišmo se odmah istog trena u stan nakon što smo putovali 2:45 sati (dva sata i četrdeset i pet minuta). i uđosmo mi tako u stan konzervu. unutra je bilo nekih cca 38 (trideset i osam) stupnjeva, no dobro. nema veze. i sad je jebački dosadno. i nakon što sam poždero neke stvari sumnjivog porijekla, uputih se van u noćnu šetnjicu borovjem. jel, mladi ljudi ( ) se okupljaju oko obližnje škole, a ja ih onako podlo ispod oka promatram slušajući hendrixa. pa onda sam malo potajice špijunški slušajo njih kako razgovaraju. načuo sam se svega, od tenisica, šlapa, kaj, bum itd. nije da mi smeta, al mi smeta. ma zajebavam se . i jel, kad sam se uvjerio koliko po cestama ima raznoraznih fekalija, paljotina, crkotina, alkokola i raznih drugih pizdarija, uputih se nazad u stan po još malo hrane nepoznatog porijekla. s gospođom kevom sam zatim ustvrdio da je vrijeme za spavanje, jer sutra moram ić polagat na filjozofski fakuljtet predispit iz engleskog, bez kojeg nemrem izić na prijemni. i jel, pošto sam sretno ustvrdio da u zagrebu nema komaraca, lijegoh u krevet. i ''zbudil sam se'' rano ujutro i krenuh s gospođom kevom na fakuljtet. malo sam se bunio što smo krenuli dva (2) sata ranije od predviđenog vremena, a fakuljtet je udaljen cca 15 (petnaest) kilometara od stana. i dobro, krenemo mi tramvajem. neču sad u detalje, no tih 15 (petnaest) kilometara smo proputovali za sat vremena i petnaest minuta (1:15 sati). popizdih. i jel, nađosmo mi taj fakuljtet. iznenadijo sam se kad sam došao i zatekao, ajmoreć, moderniju zgradu, a ja očekivao nešto poput vinkovačke gimnazije koja mi usput jako nedostaje. moderniju... al što me je najviše nasekiralo, svi grafiti ispisani na fakuljtetu su bili gramatički ispravni, sa zarezima, bez psovki itd. strašno. dobro, zanemarih te grafite i uputih se unutra... unutra pun gas ljudi. i sad otišao ja potražiti popis osoba koja polažu taj prokleti predispit. ugledah popis i blago se iznenadih (u jebote, što volim pisati u aoristu otkad sam naučijo šta on zapravo znaći ). na sranom popisu je bilo cca 600 (šesto ili šest stotina) osoba. 600 (šesto ili šest stotina)!!! pa matere mu... i dobro, pošto mi je keva ispričala što će se dogoditi i potom se čak i rasplakala (najozbiljnije) zbog toga što je bolna činjenica da primaju samo 50 (pedeset) osoba na engleski, 25 (dvadeset i pet) sa plaćanjem, dvadeset i pet (25) bez plaćanja i da nema teoretski nikakve šanse da upadnem. no nije to najstrašnije. svi ti ljudi koji će upast će biti djeca branitelja. onda je proklinjala starog zato što je lijena pizda i štatijaznam, kako svi imaju taj status branitelja, a on ne, a mogao ga je komotno dobit samo da je htio. no dobro, dosta o tome. nije me uvopće briga oće li ta djeca upast ili neće prije mene. zapravo je, al ko sam ja da se bunim . i ošo ja napisat taj test i napisao ga za 60 (šezdeset) minuta. slijedeće u planu je bio odlazak kući, jer naime, moram sutra ić podić svjedodžbe i diplomu da mogu nosit u ZG na fakuljtete. i tako smo se još jedno sat vremena vucarali do kolodvora jer jebeni tramvaj broj 13 (trinaest) je uporno odbijao da se pojavi.  . i dobro, sjedoh ja na vlak i sad ću ić kući. sati je 1:25 (jedan i dvadesetpet). vlak krene. odjednom vlak stane nakon što je prošao nekih 50 (pedeset) metara. vlak krene u rikverc. stane. ijopet krene naprijed. stane. IJOPET NAZAD. i opet krene. ''ah, napokon smo krenili'' veselo ustvrdih.......... KURAC, vlak opet kreće u rikverc! i već svih pet (5) osoba plus ja (to je onda šest (6) osoba), a i ostatak vagona stade pizdit zašto vlak uporno odbija da se pokrene, a klime nema u drugom razredu. i napokon, nakon sat vremena zajebancije, u točno dva sata i dvadeset pet minuta (2:25 sati) vlak krene. upalih mjuzu na empetrici i polako se opustih. nasuprot mene je sjedila abnormalno odeblja žena kojoj je cijelo vrijeme smetala promaja, i nešto je baljezgala, pa smo morali zatvarat prozoz i kuvat se. šutimo svi i napokon, cijeli odjeljak se isprazni nešto prije slavonskog broda i ostadoh na miru sam u njemu. neka teta je prodavala 24 (dvadeset i četiri) sata, te sam smjelo uložio tri (3) kune u njega. čitao sam i čitao dok nisamo došao do horoskopa. nešto sam tamo pročitao što me jako iznenadilo, mogu reć i opustilo, i malo pomaknulo iz depresije koja me mući već tjedan dana i vratilo mi je nadu. pisalo je pod vagom: ''čak ako i znate da ljubavna veza u koju se upuštate nema budućnosti, prihvatite ono što vam se nudi. na ruševinama pustolovine moglo bi niknuti pravo prijateljstvo, a potom i ljubav. ništa nećete moći predvidjeti i baš zato će vam biti uzbudljivo.'' drugi put ću to prokomentirati, sad ne mogu.i tako dovukoh se ja nazad u moju jazbinu i nazvao sam nju i dogovorio se za sutra. malo me je još držala depra, no polako popušta. još sam jednu stvar shvatio. ne valja slušati heavy metal glazbu dok si u depri... još te više udeprimira i ubedira. navest ću kao primjer System of a Down i pjesme ''Lonely day'' i ''Soldier's Side''. nije da mi pjesme nisu super odlične, ovu prvu sam čak i skinio na gitari, no svaki put kad se sjetim nekih događaja, počne mi u glavi svirati mjuza i riječi... kristalno jasno... stravično tužno. anyway, sad se osjećam odlično, jer našao sam nekoliko spotova, a glavni akter je Jimi Hendrix. ljudi, ako ste u depri, ova glazba će vas definitivno izvući iz nje! kakav mocart, kakav betoven, Jimi rules predlažem ove skladbe: 1. astro man 2. red house 3. long hot summer night 4. fire 5. come down hard on me 6. foxy lady 7. stone free 8. come on (let the good times roll) 9. highway chile 10. voodoo chile (slight return)  ako pak želite ex-yu antidepresivnu glazbu, ubacite Buldožer! zagarantiran uspjeh!  |
27.06.2006., utorak
Mii - Mišn imposibl ZG spešl edišn
sutra ja ode u ZG. naime, moram se upisat na prokleti fakultet kojeg iskreno mrzim iz dna duše. al ko sam ja da se bunim? ja sam samo jedan siroti srušeni diktator i nekadašnji čmarobnjak. i tako, odo ja upisat filozofovski fakuljtet. zašto? e jebga, ne znam. tijo bi učit engleški, al mi ide na živce. profesorica mi je predložila da izučavam japanski, al sam je nevoljko odbio. ne znam zašto. i tako, jel, ja sutra ode u ZG. a je mi taj grad ide na živce... pa taj je grad tako, s oproštenjem, u kurcu. pa zašto ne postoji filozofski fakultet u Ceriću, u Marincima, zašto se npr. dvorac u Nuštru ne preoblikuje u filozofski fakuljtet? i sad ja sutra trebam letit u ZG da bi piso neki predispit iz engleskog da bi uvopče mogo pristupiti prijemnom ispitu. pa jebemu miša. čemu sad to???  a neba ti nebeskog... kako oni vole maltretirati ljude... aaaarrrrghh!!! i dobro, ajd, pogledo ja sad primjer tog predispita... al sam bio popizdio kad sam to vidio... pa to ni bog ne bi rješio! pa nekaka prin čarls bi se posramio sam sebe kad bi to pokušo rješit! a matere im! ondak još kad se sjetim kolki će ljudi sve upast zbog svih onih patiriča što imaju da su djeca branitelja i štatijaznam... e keve li mu! ma zapravo, boli me. upisat ću pravo i dokurca. il ću se zaposlit ko šiptar ili nekakov cigan, nabavit ću tamnić i vozat ću staro željezo! ili kako kažu drugovi iz septice: ''odo ja u pedere!''... uuuuuuuuu, a je me nasekira... a načujo sam da smetlari imaju dobre plaće: cca 5000 kuna.  et! et! šta fali tome? šta? pogledajte te ljude! zar ne vidite zvijezdu sretnicu i 4 od 9 muza u njihovim očima? a pogledajte te masne brke! pa vidite kako su presretni! vidite kako su odeblji! to znači da dobro jedu! imaju silne pare, a ne rade gotovo ništa! vozaju se na kamijončiću i bacaju smeće u njega pa to je plemenit posao ! al eto... ja idem na filozofski fakuljtet... |
23.06.2006., petak
Hrvatska - Australija
|
Moralo se i to dogoditi. i neka je. nisam imao namjeru da gledam utakmicu, no ipak, nekakav traćak nade me je ipak odvukao u kafić s prijateljima da pogledam ono što me izjeda već cijeli dan i noć. u prošlom postu sam govorio o pretjeranoj samouvjerenosti Cice Kranjčara, koji je, ponavljam, bio opet optimističan i 100% uvjeren u pobjedu, a ja sam rekao da će taj naš stav ''kako ćemo, lako ćemo'' nas uništiti, što se i pokazalo istinitim. al mogu vam reći da sam uživao samo 10 minuta od te cijele utakmice. u početku, naši su krenili ko zmajevi, trčali su sve do druge minute kad je Viduka skršio Kranjčara. i kao što sam rekao prije da Srnu ne treba kriviti za promašeni jedanaesterac, jer će se čovjek iskupiti, on je to učinio na najljepšio mogući način. Juninho Pernambucano, pokopaj se i učio od majstora! tako sam i došao do zaključka da je Srna mašio onaj jedanaesterac zbog toga što mu je to bilo preblizu. i onda se pokazala Cicina samouvjerenost, 100% sigurna pobjeda i ostale baljezgarije. Australci su ostatak poluvremena igrali viktorije na naš gol i samo Bog dragi zna zašto nismo dobili 3 gola, a ne jedan. vidio sam Cicu koliko je bio optimističan. skakao je poput nekog omanjeg orangutana, pjeneći se i graktajući. ipak toliko ''uvježbana'' taktika 4-3-1-2 se pokazala i više nego kobnom... sudcu Pollu svaka čast, nije sudio ono što je trebao suditi i na neki način nas je spasio od sramote. i tada... Tomas. u turskoj ga zovu no passara, odnosno, nema prolaza. moje mišljenje je da je taj nadimak dobio vjerojatno u nekom rukometnom okršaju s turcima. nisam to jednostavno mogao shvatiti... zbog čega je on, pobogu, dizao ruke?! Stipe, nažalost nije uspio skiniti taj penal, i ne krivim ga, jer branio je cijelu utakmicu ko lav. i u nastavku su naši krenili slabo. iako smo dali još jedan gol, on je bio čista sreća. ne razumijem kako je Željko Kalac, gotovo dvometraš, koji je u AC Milanu rezervni golman, mogao zdimiti onakav gol, al nema veze, drago mi je što ga je dobio. zaključak je bio: on je jedini pravi Australski Hrvat. i ponovo, naši se povlače i što se događa? 2:2... zbog čega? zbog toga što naši ne umiju stat na loptu i dodavat se po zadnjoj liniji da je rasterete od 10 protivničkih igrača. iako, smatram da se Kewellov gol trebao poništiti, jer iz snimke gola je bilo očigledno da je bio bar pola metra u zaleđu. on i još jedan Australac. no s obzirom što je Tomas OPET igrao rukom, nisam se bunio. ne shvaćam... i nadalje, naši se malo bude i napadaju, al bezuspješno... Tudor je dobio loptu na 5 metara od gola, sve što je trebao napraviti je našiljiti je špicom, pa makar i mašio, al samo da je nabio tu prokletu loptu... to je bio vrhunac... Olić je krepavao od umora, jer ponovo se dogodilo ono da trči ko terijer uokolo s loptom, izdribla sve živo i mrtvo, a završnica bude katastrofalna... Kranjčar... taj više ne bi trebao igrati... previše me je razočarao. zadnja prilika našima da uguraju nekako gol je bila kad je Kalac izletio u prazno i samo je netko trebao nabiti loptu u gol, ali tamo je bilo previše Australaca i bilo je gotovo... i sad slijedu intervju s Kranjčarom poslije tekme. ovo je rekao: ''Utakmica je bila puna tempa, ritma, a mogu reći da se, usprkos ispadanju, Hrvatska nije osramotila. Igrali smo dobro, sami smo odlučivali o svojoj sudbini, imali smo dvije meč-lopte, ali ih nismo iskoristili. Takav je nogomet, idemo dalje.'' pazite, Hrvatska se nije osramotila. to je mogao reći samo kad smo igrali protiv Brazila, a ne poslije viktorije na Stipinom golu. zamislite, on je još uvijek uvjeren da smo mi dobro igrali! al ja to gledam ovako: MI SMO IZGUBILI OD AUSTRALIJE!! OD LJUDI KOJI PRETEŽITO IGRAJU RAGBI, VATERPOLO I OSTALE NENOGOMETNE SPORTOVE!!! no to sad nije važno. ipak, sad se vidi na kojoj smo razini. u cijeloj priči mi je najviše žao kapetana Nike Kovača, kojeg osobno smatram najboljim hrvatskim igračem trenutno. njegova izjava: ''Tužan sam i razočaran. Svi su vidjeli gdje nije funkcioniralo. Onaj tko razumije znat će o čemu govorim.'' najbolji komentar na cijelu tekmu je dao Ivica Osim: ''Problem je u količini trke. U modernom nogometu tko ne trči ne može niti da igra. Pričalo se o kombinatorici u hrvatskoj igri, ali ja to nisam vidio. Ako ćemo iskreno, kombinirali su Australci jer su trkom pokrivali cijeli teren. Hrvatska još živi od pojedinačnog driblinga – jedan igra s loptom, a drugi gledaju. Hrvatska obrana uopće nije izlazila van, a Viduki takva igra paše. On je stajao na šesnaestercu i čekao lopte. Umjesto da su ga čestim izlascima prisile da i on više trči. I to je problem. Na Hrvatima je bilo vidljivo da su se nakon 20-tak minuta potrošili, a potrošeni igrač nema koncentracije, ne može kvalitetno igrati prema naprijedi, ne može se vraćati u obranu.'' svaka čast majstore. napokon netko tko je otvoreno rekao što ne valja u ekipi i spustio Cicu na zemlju i njegove fantazije da se Hrvatska nije osramotila. kao što znate, Cico namjerava trenirati naše i do EP 2008. u Austriji, s čim se ja ne slažem. ima stotinu bolje kvalificiranih ljudi. ako će Niko Kranjčar igrati prvi sastav u ovoj postavi... ponovo će se dogoditi isto. objektivno, Niko Kranjčar nije toliko dobar i kvalitetan koliko svi misle. ja mislim, a nadam se da se i vi slažete, da bi na njegovoj poziciji 10 puta bolje igrao Modrić. igrače poput Šerića, Vranješa i još njima sličnih treba otjerati. mi imamo igrača koji su deset puta kvalitetniji, ali ih nitko, nažalost, ne primjećuje. to je tragedija Hrvatskog nogometa. svi govore o korupciji, mitu i nepotizmu. opravdano. nepotizam je nas stajao boljeg plasmana na SP-u. za kraj, malo veselja uz Matakovića i novih opcija za ekipu (jer bi vjerojatno i ove Matakovićeve karikature igrale bolje):  |
20.06.2006., utorak
osvrt na utakmicu Hrvatska - Japan i mišljenje o utakmici Hrvatska - Australija
evo, vidite moja razmišljanja prije utakmice hrvatska japan da donjem postu. a sad ću vam reć ovako. nakon onog s japanom, mi uopće ne zaslužujemo da prođemo dalje. dogodilo se ono što se uvijek dogodi kad igramo sa slabijim protivnicima. naši su se jebački umislili nakon dobrih kritika s brazilom i u utakmicu s japanom smo ušli ''kako ćemo, lako ćemo''. ispričavam se, moram začas na wc.  a, evo mene opet . da nastavim: i naravno, cijela ekipa je bila u stanju općeg delirija i nesnosnog hihotanja što je kao posljedicu imao nerješen rezultat. djelomično ću tu okriviti i izbornika, koji je još davno prije utakmice bio ''veliki optimist''. moje mišljenje: pa jebemu mater. sveukupno na svjetskim prvenstvima imamo 6 pobjeda, 5 izgubljenih i 1 nerješeno. 3 utakmice smo izgubili od Argentine, Francuske i Brazila - opravdano, stvarno jake repke. preostale dvije utakmice smo izgubili od Meksika i Ekvadora - pa jebemu, zašto sad to??? sad ću vam ja reći zašto. stanje općeg delirija i nesnosnog hihotanja (ne sprdam se). naime, želim reći ovo: točno se sjećam dan prije utakmice s ekvadorom. u svim mediji se hvalila naša ekipa, a blatili su se ekvadorci. pa ću sad izdvojiti neke naslove: ''Hrvatska - Ekvador - sigurna pobjeda'' ili ima još jedna izjava: ''Naši reprezentativci su tehnički i fizički jači od ekvadoraca...'' itd. a šta je na kraju bilo? pakovali smo kofere. ne sumnjam da je slična situacija bila i s meksikom, al se baš i ne sjećam. a sad kad se sjetim koga smo sve pobjedili... Japan, Jamajku, Njemačku, Nizozemsku, Italiju... ne mogu se sad sjetiti sviju. al ove posljednje tri... dobili smo ih i to zato što smo ih ozbiljno shvatili, a ne se kurčili kako smo bolji. čitam sad na netu kako je naš izbornik opet optimističan i štatijaznam. kako ćemo, lako ćemo. i zato mislim da ćemo popušiti. iskreno, ne bi volio da australci prođu ni da nas pobjede, al ako mi i dalje budemo imali toliko spominjan stav, oni će proći. evo, sad na iskonu čitam: ''Izbornik je uobičajeno veliki optimist - tvrdi da smo bolji, da prolazimo, da smo u svim ključnim susretima bili pravi.'' kako će to nas ukebat... jel mi vjerujete da sam prije utakmice Hrvatska - Brazil se više bio uplašio već pred obranu maturalnog rada?! al bez obzira što smo izgubili, bio sam ponosan. al utakmica s Japanom me razočarala... Niko Kranjčar, igrač u svojim najboljim godinama, nije moga izdržati cijelu utakmicu za razliku od Nike Kovača, koji je izdržao borio se do kraja bez obzira na godine. a Modrić, svaka mu čast. trebao bi igrati prvi sastav, a baš će izbornik izvaditi svog sina van. Srnu ne krivim ni najmanje. nije pogodio, nije pogodio. tu se više ništa ne može. to se svima događa da promaše. čak je i ronaldinho par puta mašio penal. protiv australije se treba boriti, čak i više nego protiv brazila. upravo sam se sjetio onog dana kad su Australci igrali protiv Japana. i sad će bit intervju poslije tekme s Australcima. i jel, naš reporter intervjuira pet australskih igrača a oni svi pričaju hrvatski ko da su mi susjedi  . je da je onoj dvojici zadnjih malkice šteko hrvatski al nema veze. kalac je čak i opsovao na hrvatski! ma bez obzira na to, moramo ih ubit. al sve mislim da se to neće dogoditi. no nema veze. OVAKO SE BORI:  kao što vidite, Šimunić (kojem također malkice šteka Hrvatski, no nema veze ) je pregazio Il Fenomena, Ronalda, koji je prije utakmice najavio: ''Jedva čekam Hrvate, dosta mi je da mi svi govore da sam debeo!''. živa istina. Đo ga je izmasakrirao. iako je Olić tu i zaplivao, sumnjam da se Luciu to svidjelo. ko pravi kamikaza se bacio (iako ne na loptu ) i omeo je jednog od najboljih braniča na svijetu. no ipak smatram da ti česti letovi i brzina loše utječu na Olića. on će sve pretrčati, stići i izdriblati, poput pravog terijera, al kad treba nabit loptu, pa radi li se to o udarcu na gol ili dodavanje, nikako ne valja. no sve u svoje vrijeme... i ovo spada u dio borbe. treba imati hrabrosti se ovako unjeti sucu u lice i pri tom ga otuširati, ali smatram da to ima efekta na suparnike. vide da nam nije svejedno i javlja se trta. tudore, svaka ti čast! OVAKO SE NE BORI:  s ovakovim grimasam na licu se ne dolazi do pobjede. neki će misliti da izazivaju strah, ali te grimase su zapravo smiješne i protivnici će misliti: ''vidi majke ti s kim mi igramo''. i onda još nemre izdržat cijelu utakmicu...  već sam ranije naveo da mi nije krivo što je srna promašio, al pobogu, ne smije se zato izjedati cijeli život! ako budemo žalili za svakom promašenom prilikom, stres će biti još veći, a učinak još manji! naveo sam gore i ronaldinha. mašio je penal, ali je zato i par minuta kasnije dao gol. promašaji trebaju biti motivacija, a ne nešto za čim se žali! sad nam samo bog može pomoći. ne daj bože da se umisle ... kao što sam pročito u stripu Matakovića: ''Pomoz Bog! BOG TE MAZO!'' ma daj... samo se sekiram. bit će bolje... još bi htio naknadno nadodati: Trener Juventusa, Capello, je predložio Kranjčaru taktiku protiv Australije u kojoj bi Pršo imao glavnu ulogu i trebao bi biti ključni igrač! u potpunosti se slažem s njim, al zbog prilika u Juventusu i zbog toga što mi se baš kao klub ne sviđaju, a mogli bi i slijedeće sezone zaigrati u drugoj ligi, više bi volio da je taj prijedlog stigao od Ancelotija. al nije važno. |
18.06.2006., nedjelja
dan žnj
|
e. danas je došo dan što je moj stari prokomentirao: ''bit ili ne bit''. to i ja kažem. je da do utakmice ima nekih 14 sati, al svejedno, malo ću se osvrnuti na današnju utakmicu hrvatska-japan. prvo moje mišljenje kad pročitam ''japan'' je: plej stejšn. ovako. oni nas teoretski mogu pobjediti samo na plej stejšnu i to igrajući japansku verziju pro evolutiona 6, mnogima poznat kao ieses (ISS), a u japanu poznat kao winning eleven 10. ja mislim da oni nas mogu samo tako pobjediti, a i onda bi koristili šifre. japanci su žut narod. to treba iskoristiti. ne znam kako, al treba uzet u obzir da su žuti, a mi bijeli. nemojte misliti da su ovo neke rasističke predrasude jer nisu. sad ću opisati građu japanca: prosječna visina: 140-160 cm (iako se zna zadesiti i koji stosedamdesetometraš) boja kože: glinasto žuta oči: nakoso. isto ko i kod kineza ili Đeki Čena vrline: rade ko mravi, ubiju se ako nešto krivo naprave, jedu ribu, vole se ubijati. mane: vole se ubijati, brzi, ružni, kartaju se pokemon kartama, igraju dobro plej stejšn i pri tom varaju, imaju neke svoje ratničke i manga fleševe, samoubojice.  stvarno, narod u kurcu, po cijele dane gledaju mjesečevu ratnicu i pokemone, misle da su samuraji, pogotovo kad igraju plej stejšn. onda kad su u bedu, jednostavno se raznesu. ja se ozbiljno bojim za našu repku. šta ako onaj njihov ludi golman kavaguči zdimi nekakav gol i od stida se zapiči na naše i raznese se, pri tom vičući: ''ČAN VAKAJI ČIKORITA VAJAGASAN ONIMARA KAVAŠITO!!!'' (prijevod: mjesečeva ratnice, odvedi me u carstvo pokemona!!!) ma zapravo, boli me kita šta će se desiti... dabogda takahara i nakamura otkriju pederske sklonosti i provedu noć gledajući digimone... |
14.06.2006., srijeda
brazil
|
ja ću vama reći jedno. brazilci su zapravo srbi, a sudac je četnik. mi smo njih pokidali. mi smo moralni pobjednici. oni su srbočetnici. smradovi. kaka' je ultramihajlović. sudac je četnik. gamad jedna... kladim se da sad tamo ronaldo i adriano žderu twix ili mars. govna jedna debela... nosaju snickerse u štucnama. ronalda kad netko obori, on potajice izvadi iz štucne mars i onda ga halapljivo poždere. adriano je sakrio domačicu u kopačke. trener pereira je namjerno izvadio ronalda ranije tako da ovaj može ić jesti snickerse u svlačionicu. i mogu se kladiti da kad je kaka' slavio (srbin jedan četnički) da sam mu vidio twix i mars zaljepljen na unutrašnjost dresa. a matere im... sad adriano cijelu ekipu časti domačicom. a neka... nestat će jednog dana snickersa... kaka' će plakat čokoladne suze. a i onaj robinho je pizda. to je taktika kad njega uvedu. on onaki mali, ne dobiva snickerse pa nije debel pa ga može i moja baba srušiti i to je faul. vidite, u brazilskoj reprezentaciji postoji hijerarhija slična onoj kod kokoški. najveće kokoši (u ovom slučaju adriano i ronaldo) žderu najviše i najdeblje su, a one sitne (robinho) ne dobiju ništa više od otpataka. pa onda bude mali i neuhranjen i stalno traži faul. i mogu se kladiti da sam ronaldinhu vidio čokolade za zubima i ostatak omota twixa. aaaaa, vidit će oni ko proizvodi domačicu keve li im nakaradne. al neka... bit će karijes na dvici i četvorci... jebem li ti domačice u kopačkama... |
09.06.2006., petak
Mundial
e ljudi, počeo je novi Mundial. e, sad kad bi trebao najviše učiti za maturu, ja ću po 6 sati dnevno provoditi gledajući fucoš. aaaa, bit će svega, kad Ronaldinho zaore jednu brazdu nasred našeg gola s svojim zubalom... al vidio sam, bude i raznih pizdarija na SP. prije par dana je Đibril Sise slomio nogu u okršaju s Kinezima, pa se jednom čovi dogodilo ovo: brrrrrrrr.... ne bi mu volio bit u koži... nogomet je zeznuta stvar, al ovake stvari se događaju. e to me je sad podsjetilo na slučaj Didulica. kao što većina zna, sudi mu se zato što je za vrijeme golmanske intervencije naskočio na jednog igrača. dobro, je da mu je uletio s jednim High kickom koji bi oborio i Boba Sapa, ipak, smatram da mu se ne bi smjelo suditi. ja to gledam ovako. taj igrač koji je ostao ''ozljeđen'', je na teren ušao svjestan rizika da bi mogao nadrapati. nije li tako?! e, a sad se on našao pametan da tuži ovoga za ''fizički napad''. pa jebemu mater, pa što onda Đibril ne tuži onog Kineza zbog kojeg mu je možda karijera okončana?! pa ako si ti došo na teren svjestan toga da se možeš slomit ko pička, šta onda praviš od nogometa sudsku raspravu?! ne znam... ja mislim da bi ih Canotona tu sve našamarao... |
05.06.2006., ponedjeljak
schkola
e da, danas sam službeno imao posljednji sat u mom srednjoškolskom obrazovanju. gad dem... kužš ono... i da, to je bio hrvatski. eto. nikad više. jebemu. e. da. dem. žiki ovo... sad su mi na pamet pala imena mojih kućnih ljubimaca: mačke Mici i Mačak i pas Đoni (a htio sam ga zvati Agent). e a nemam pojma kakve sad to veze ima s školom al nema veze. pas po imenu Agent... cool... ajd, ko bude tisućiti na mom blogu nek ostavi komentar. u jebo mater, za pet minuta je  6.6.2006. ma ko ga jebe |
03.06.2006., subota
kužš ono
|
e pazi, kužš ono, kažem ja njemu: ''ma nemožeš to tako'' a kaže on meni: ''ma nemoj'' i sad kužiš ono, dođe on i uzme tu stvar i ode van, i dođe i kaže kužš ono, pas mater, kužš, i kaže: ''nevalja'' i ja njemu kažem, kužš: ''nja, nja, grafika, grafika, ovo ono...'' kužš, ovo ono, kužš ono, jebote, i kaže on meni, kužš: ''ne'', a ja da mu lupim, kužš ono, šamar, ovo ono, al kužš, nemožeš i kasnije ti dođe, a ja mislim, pa nemreš mi to radit, kužš ono, ovo ono, kužš nemreš mi to radit, pa nema toga, kužš... a u pizdu materinu, pa šta ja radim ovdje u 3 ujutro?! kužš, ono... gad dem... kužš ono, nemreš to raditi, ovo ono, kužš... |
