Marketing
Mii ZG - mišn imposibl ZG - epizoda 2. : filozofski fakuljtet
e, i dođe vam tako ja jučer sa svojom kevom u ZG. i jel, uputišmo se odmah istog trena u stan nakon što smo putovali 2:45 sati (dva sata i četrdeset i pet minuta). i uđosmo mi tako u stan konzervu. unutra je bilo nekih cca 38 (trideset i osam) stupnjeva, no dobro. nema veze. i sad je jebački dosadno. i nakon što sam poždero neke stvari sumnjivog porijekla, uputih se van u noćnu šetnjicu borovjem. jel, mladi ljudi (
) se okupljaju oko obližnje škole, a ja ih onako podlo ispod oka promatram slušajući hendrixa. pa onda sam malo potajice špijunški slušajo njih kako razgovaraju. načuo sam se svega, od tenisica, šlapa, kaj, bum itd. nije da mi smeta, al mi smeta. ma zajebavam se 
. i jel, kad sam se uvjerio koliko po cestama ima raznoraznih fekalija, paljotina, crkotina, alkokola i raznih drugih pizdarija, uputih se nazad u stan po još malo hrane nepoznatog porijekla. s gospođom kevom sam zatim ustvrdio da je vrijeme za spavanje, jer sutra moram ić polagat na filjozofski fakuljtet predispit iz engleskog, bez kojeg nemrem izić na prijemni. i jel, pošto sam sretno ustvrdio da u zagrebu nema komaraca, lijegoh u krevet.
i ''zbudil sam se'' rano ujutro i krenuh s gospođom kevom na fakuljtet. malo sam se bunio što smo krenuli dva (2) sata ranije od predviđenog vremena, a fakuljtet je udaljen cca 15 (petnaest) kilometara od stana. i dobro, krenemo mi tramvajem. neču sad u detalje, no tih 15 (petnaest) kilometara smo proputovali za sat vremena i petnaest minuta (1:15 sati). popizdih. i jel, nađosmo mi taj fakuljtet. iznenadijo sam se kad sam došao i zatekao, ajmoreć, moderniju zgradu, a ja očekivao nešto poput vinkovačke gimnazije koja mi usput jako nedostaje. moderniju... al što me je najviše nasekiralo, svi grafiti ispisani na fakuljtetu su bili gramatički ispravni, sa zarezima, bez psovki itd. strašno. dobro, zanemarih te grafite i uputih se unutra... unutra pun gas ljudi. i sad otišao ja potražiti popis osoba koja polažu taj prokleti predispit. ugledah popis i blago se iznenadih (u jebote, što volim pisati u aoristu otkad sam naučijo šta on zapravo znaći ). na sranom popisu je bilo cca 600 (šesto ili šest stotina) osoba. 600 (šesto ili šest stotina)!!! pa matere mu... i dobro, pošto mi je keva ispričala što će se dogoditi i potom se čak i rasplakala (najozbiljnije) zbog toga što je bolna činjenica da primaju samo 50 (pedeset) osoba na engleski, 25 (dvadeset i pet) sa plaćanjem, dvadeset i pet (25) bez plaćanja i da nema teoretski nikakve šanse da upadnem. no nije to najstrašnije. svi ti ljudi koji će upast će biti djeca branitelja. onda je proklinjala starog zato što je lijena pizda i štatijaznam, kako svi imaju taj status branitelja, a on ne, a mogao ga je komotno dobit samo da je htio. no dobro, dosta o tome. nije me uvopće briga oće li ta djeca upast ili neće prije mene. zapravo je, al ko sam ja da se bunim . i ošo ja napisat taj test i napisao ga za 60 (šezdeset) minuta. slijedeće u planu je bio odlazak kući, jer naime, moram sutra ić podić svjedodžbe i diplomu da mogu nosit u ZG na fakuljtete.
i tako smo se još jedno sat vremena vucarali do kolodvora jer jebeni tramvaj broj 13 (trinaest) je uporno odbijao da se pojavi. 
. i dobro, sjedoh ja na vlak i sad ću ić kući. sati je 1:25 (jedan i dvadesetpet). vlak krene. odjednom vlak stane nakon što je prošao nekih 50 (pedeset) metara. vlak krene u rikverc. stane. ijopet krene naprijed. stane. IJOPET NAZAD. i opet krene. ''ah, napokon smo krenili'' veselo ustvrdih.......... KURAC, vlak opet kreće u rikverc! i već svih pet (5) osoba plus ja (to je onda šest (6) osoba), a i ostatak vagona stade pizdit zašto vlak uporno odbija da se pokrene, a klime nema u drugom razredu. i napokon, nakon sat vremena zajebancije, u točno dva sata i dvadeset pet minuta (2:25 sati) vlak krene. upalih mjuzu na empetrici i polako se opustih. nasuprot mene je sjedila abnormalno odeblja žena kojoj je cijelo vrijeme smetala promaja, i nešto je baljezgala, pa smo morali zatvarat prozoz i kuvat se. šutimo svi i napokon, cijeli odjeljak se isprazni nešto prije slavonskog broda i ostadoh na miru sam u njemu. neka teta je prodavala 24 (dvadeset i četiri) sata, te sam smjelo uložio tri (3) kune u njega. čitao sam i čitao dok nisamo došao do horoskopa. nešto sam tamo pročitao što me jako iznenadilo, mogu reć i opustilo, i malo pomaknulo iz depresije koja me mući već tjedan dana i vratilo mi je nadu. pisalo je pod vagom: ''čak ako i znate da ljubavna veza u koju se upuštate nema budućnosti, prihvatite ono što vam se nudi. na ruševinama pustolovine moglo bi niknuti pravo prijateljstvo, a potom i ljubav. ništa nećete moći predvidjeti i baš zato će vam biti uzbudljivo.'' drugi put ću to prokomentirati, sad ne mogu.
i tako dovukoh se ja nazad u moju jazbinu i nazvao sam nju i dogovorio se za sutra. malo me je još držala depra, no polako popušta. još sam jednu stvar shvatio. ne valja slušati heavy metal glazbu dok si u depri... još te više udeprimira i ubedira. navest ću kao primjer System of a Down i pjesme ''Lonely day'' i ''Soldier's Side''. nije da mi pjesme nisu super odlične, ovu prvu sam čak i skinio na gitari, no svaki put kad se sjetim nekih događaja, počne mi u glavi svirati mjuza i riječi... kristalno jasno... stravično tužno.
anyway, sad se osjećam odlično, jer našao sam nekoliko spotova, a glavni akter je Jimi Hendrix. ljudi, ako ste u depri, ova glazba će vas definitivno izvući iz nje! kakav mocart, kakav betoven, Jimi rules 
predlažem ove skladbe:
1. astro man
2. red house
3. long hot summer night
4. fire
5. come down hard on me
6. foxy lady
7. stone free
8. come on (let the good times roll)
9. highway chile
10. voodoo chile (slight return)
ako pak želite ex-yu antidepresivnu glazbu, ubacite Buldožer!
zagarantiran uspjeh! 
Post je objavljen 29.06.2006. u 19:08 sati.