12.07.2006., srijeda
povratak izgubljenog sina
i jel, vratijo se ja kući ranije nego što sam trebo. u nastavku posta ćete saznati i zašto. pa da krenem: u subotu ujutro, točnije u 3:22 ujutro krenuo vlak za zagreb, a ja na njemu. i došo ja u grad nakon neugodno provedenih 3 sata u vagonu u kojem je neko previše pojačo klimu i meni zaledio noge. no dobro. došo ja u grad i pravac u školu na pripreme za fakultet. ni jeo niišta nisam. tamo sam čulio do 2 popodne i polako se uputio ultra modernim zagrebačkim high-tech prometalima, poznatim kao tramvaji iz drugog svjetskog rata u kojima je vjerojatno obješena spomenploča nekom drugu Savi koji je smrtno stradao od izdajničkih metaka ustaške policije. no dobro. dođem u stan i sjedim do 23 sata gledajući televiziju i povremeno nabreknuvši biceps i triceps da bih dohvatio osvježavajuće piće. i tako se sveo moj boravak u ZG sve do 10.7. u međuvremenu sam bio na pripremama i slušao neke zanimljive profesore koji stvarno puno znaju. najozbiljnije. i jel, došo 10.7., prijemni na filjozofskom. ne, neću više tako govoriti. filozofskom. već naviknut na česte dosjetke koje mi moja majka dobacuje da nema tog boga ni sreće ni novaca koji će mi omogućiti daljne obrazovanje na tom fakultetu. svi znate zašto. i ja kao obično sam nabreknuo ponovo svoj biceps i triceps desne ruke i lijeno odmahnuo pritom rekavši: ''bwah, gluposti'' i prije prijemnog se uputio ja u trgovinu po osvježavajuće piće i informativni letak (za one koji ne kontaju, kolu i novine). u novinama piše: 633 mjesta, 600 branitelja. 633 mjesta se referira na ona mjesta koja su zastupljena učenicima koji idu studirati uz potporu ministarstva, a broj 600 na djecu koja imaju status. i jel, malo sam se ja zabrinuo. no dobro. ošo ja na test. i prvih 60 pitanja: logičko zaključivanje, tj. test inteligencije. sprdnja živa. imali smo 50 minuta da to sve riješimo, ja bio gotov za 30 minuta. zatim je došla opća kultura, 100 pitanja. jebo mater. aaaa, je me nasekira... od tih 100 pitanja, samo sam petnaestak siguran da sam točno riješio, i tih petnaestak su svi znali. i zadnjih 50 pitanja se vezalo uz Hrvatski. e to stvarno ne znam kako sam riješio, al nadam se dobro. i tek sam pri povratku kući shvatio: ''ma nema šanse, upast će samo branitelji'' i dođoh u stan umoran i nasekiran. sutra je prijemni na pravnom, a meni se ne da učiti. i nisam učio jer nisam imo šta učiti. ošo ja ujutro na pravni i piso prijemni. 75 pitanja, hrvatski, povijest, filozofija i logika. onda sam otišao se s kolegom bivšim ministrom mutnih poslova nažderat u Mekdonalds, pa sam se kasnije s dvije prisne kolegice zaputio na kavu. potom krenuh u stan, očekujući rezultate s prava, pošto se na filozofskom dobivaju tek kasnije. u 20:50 je stigla poruka od moje kolegice: ''nazovi me''. ja to učinim i saznah... 806. na prijemnom. nisam odmah skonto, al mi je polako dolazilo... izvanredni student, bez studentskih prava i ostala sranja... prvi put sam bio jako razočaran... u sebe. i bilo me je sramota. pogotovo majke. jebiga, a da mi nije govorila, al eto... a mogo sam naučit i riješit još 5 pitanja da makar budem redovni student uz plaćanje. evo, prošlo je 27 sati otkad sam zadnji put nešto jeo. al još uvijek izgledam dobro  . i odlučih. idem dalje, studirat ću kao izvanredni student pa nagodinu ponoviti prijemni i upisati ponovo prvi razred faksa al kao redovni student. al još čekam rezultate s filozofskog koji mi je prva opcija. al nade je sve manje, a djece branitelja sve više. bio sam čak i potpisao onu peticiju za promjenu zakona. al teško... i došo ja kući, na tavan, nema gitare. odnio stari na more. jebemu... i onda sam poput sirijskog hrčka mirno sjedio na fotelji i gledo telku, pa sam napokon upalio komp i ošo vidit blogove. aaaaa... neka, malo promjene. a sad odoh jest, i odoh haklat basketa. neka, treba tako. hehe, još malo pa na more! ma jebemti život, nek sam ja na moru. e da sad još uz sve to dođe i filozofski... čovjek koji me je svojom svirkom maknuo iz depre i zahvaljujući njemu sad idem jesti!  u jebemu, moram bacit neke zajebancije na blog, pretvorit će se u dnevnik! |
