zlatna
16.05.2010., nedjelja
|
Gazim sva naša sjećanja Hodam po staklu...bosa.. Izgaram..u vatri...od nemoći.. Nanosim si bol,...namjerno.. Brišem te...iz svemira... Krvarim po cijelom tijelu...režem se Samo da osjetim....koliko boliš... Da zauvijek...izbrišem..izrežem.. Sve ono što si ti i što si bio... Oblačim crnu haljinu...do poda.. Puštam kosu...vjetru.. Lice okrećem kiši... Hodam...po liticama...da padem .. Da se razbijem... Da zauvijek ...izbrišem...izrežem Ono što si ti i što si bio.. Režem te oštricom mača... Svaki dio sebe...kažnjavam.. Namjerno... Spuštam se na dno pakla.. Puštam svemu da me dobro išiba..izreže.. da osjetim... Zadnji put....bol... jer sutra ako se izdignem..poslije ovoga.. To više neću biti ja... a samo tako drugo ja.. Moći ću dalje...koračati... I nek sve ide dovraga i ti i ja.. da zauvijek izrežem..izbrišem Sve ono što smo bili ti i ja samo tako ću preživjeti... samo tako ću moći...opstati.. samo ću si tako moći oprosti Sve što sam si dozvolila s tobom.. samo ću tako moći ... Iščupala sam srce...za tebe.. zauvijek...zauvijek.. I nikad nikad više ..nećeš ugledati svjetlo dana.. kažnjavam sebe..ne, tebe..sebe Što sam te voljela... |
