Gazim sva naša sjećanja
Hodam po staklu...bosa..
Izgaram..u vatri...od nemoći..
Nanosim si bol,...namjerno..
Brišem te...iz svemira...
Krvarim po cijelom tijelu...režem se
Samo da osjetim....koliko boliš...
Da zauvijek...izbrišem..izrežem..
Sve ono što si ti i što si bio...
Oblačim crnu haljinu...do poda..
Puštam kosu...vjetru..
Lice okrećem kiši...
Hodam...po liticama...da padem ..
Da se razbijem...
Da zauvijek ...izbrišem...izrežem
Ono što si ti i što si bio..
Režem te oštricom mača...
Svaki dio sebe...kažnjavam..
Namjerno...
Spuštam se na dno pakla..
Puštam svemu da me dobro išiba..izreže..
da osjetim...
Zadnji put....bol...
jer sutra ako se izdignem..poslije ovoga..
To više neću biti ja...
a samo tako drugo ja..
Moći ću dalje...koračati...
I nek sve ide dovraga i ti i ja..
da zauvijek izrežem..izbrišem
Sve ono što smo bili ti i ja
samo tako ću preživjeti...
samo tako ću moći...opstati..
samo ću si tako moći oprosti
Sve što sam si dozvolila s tobom..
samo ću tako moći ...
Iščupala sam srce...za tebe..
zauvijek...zauvijek..
I nikad nikad više ..nećeš ugledati svjetlo dana..
kažnjavam sebe..ne, tebe..sebe
Što sam te voljela...
Post je objavljen 16.05.2010. u 15:28 sati.