zlatna
31.03.2010., srijeda
A ja ko da oblak sam
|
Znaš sve je moguće.. U ljubavi... Pogotovo ti...puštam te.. Da ulaziš u moje snove i nade.. Trgaš sva naša sjećanja..koracima velikim.. Tragovi tvoji posvuda su...gdje god se okrenem si Ti.. Stvaran...nestvaran...tu..tamo..i nigdje.. A ja te puštam...da igraš se...pa i samnom.. Mada znam...da predobra sam ja za tebe.. Ti vješto koristiš...moje srce.. Koje te bezuvijetno Voli.. Bol koju osjećam...svaki puta...potiskujem.. sada pokušavam..izdići se iznad svega ,pa i te Takve ...ljubavi Živim dan..po dan.. Više i nečekem.. Više se i nenadam.. Jel došlo je neko drugo vrijeme... A ono više nepripada nama.. Osjetim ja to...možda smo već umorili se ... Vjetar mi miluje kose..umjesto tebe.. Kiša ..pere sve moje suze ..stapa se u rijeke.. Dah tvoj više neosjetim...bojim se Da umrli smo ...zauvijek.. A tako smo bili živi.. Ti kažeš baš si Zlatna..ja se smijem...ti voliš to.. Sad živim u sjećanju..i NE Ne nenadam se više... Povratka nema...Sve je tako pusto.. A ja ko da oblak sam.....lebdim ...i nestajem...nestajem.. A još te Volim....i želim.... Ironije li glupe.. Šalješ mi Veliku pusu...Šta to znači? P.S Volim te |
