zlatna
16.05.2010., nedjelja
|
Gazim sva naša sjećanja Hodam po staklu...bosa.. Izgaram..u vatri...od nemoći.. Nanosim si bol,...namjerno.. Brišem te...iz svemira... Krvarim po cijelom tijelu...režem se Samo da osjetim....koliko boliš... Da zauvijek...izbrišem..izrežem.. Sve ono što si ti i što si bio... Oblačim crnu haljinu...do poda.. Puštam kosu...vjetru.. Lice okrećem kiši... Hodam...po liticama...da padem .. Da se razbijem... Da zauvijek ...izbrišem...izrežem Ono što si ti i što si bio.. Režem te oštricom mača... Svaki dio sebe...kažnjavam.. Namjerno... Spuštam se na dno pakla.. Puštam svemu da me dobro išiba..izreže.. da osjetim... Zadnji put....bol... jer sutra ako se izdignem..poslije ovoga.. To više neću biti ja... a samo tako drugo ja.. Moći ću dalje...koračati... I nek sve ide dovraga i ti i ja.. da zauvijek izrežem..izbrišem Sve ono što smo bili ti i ja samo tako ću preživjeti... samo tako ću moći...opstati.. samo ću si tako moći oprosti Sve što sam si dozvolila s tobom.. samo ću tako moći ... Iščupala sam srce...za tebe.. zauvijek...zauvijek.. I nikad nikad više ..nećeš ugledati svjetlo dana.. kažnjavam sebe..ne, tebe..sebe Što sam te voljela... |
09.05.2010., nedjelja
Nikada više
|
Pitam se da li si me ikad,volio... Pitam se jel ono što sam ... A nisam htjela... Pitam se zašto postoje ljudi kao ti... Ili ja... Pitam se kakav si ti čovjek... Pitam se kako ti gradiš ljubav na lažima...prevarama... Znaš onda ja tu .. Ili bolje rečeno tu za mene nema mjesta... Pitam se da li nakon toliko godina... Jesam li te uopće poznavala.. Il si ti bio iluzija.... koju sam ja sama izgradila.. Reklo bi se da sam loš graditelj... Iskreno da...ali ne bih htjela ni biti majstor kakav si ti... Nikada....Nikada više...Ti i Ja.. Nikada....Nikada.. Uzalud sam te voljela....a sada da kule od ljubavi mi sagradiš...majstore.. ja u njih ne želim kročiti....Nikada...Nikada.....Više |
