like i feel you. like i feel you. like i feel you. like i feel you...

Pričamo nešto jutros Zakoniti i ja.
Osvrće se na sinoćnja zbivanja, i zaključuje da je skupio nekih -100 bodova.

Pitam kako će se iskupiti.
Krene obračunavati pokušavajući odmah skupiti koji bod.
+2 boda kad služi kao jastuk
+1 bod kad se izvalim na njemu punom težinom i spavam
…

Al, onda je opet uskoro krenuo u tešku negativu. Kad će shvatiti da volim pobjeđivati?
Ili je shvatio, i "podmetnuo" igru. :)

Hmm.. da mu kažem kako ono jučer nije zaslužilo negativne bodove?

Nekada davno, davno, u kući na brdu živjela je djevojčica koja je znala letjeti.
Samo bi poželjela i uzdigla se iznad tla.
Preokretala bi se u zraku kao u moru, osmjehivala.
Bila je to njena tajna magija.

Onda su je uvjerili da je letjeti nemoguće.
I nije imala hrabrosti reći im.. "..ali, ja.. letim.."
Povjerovala im je i magija je nestala.

Usnula je nedavno san lijepi, proročanski.
I krenula razotkrivati laži i krinke.

Sada uči letjeti. Ponovo.



Danas malo Salingera. Lovac u žitu.
On je znao da je let moguć.

Glad. Grozna glad. I ne znam kako i čime je zatomiti.

Kupim cipele koje mi doduše ne trebaju, ali ih želim. Čisto terapeutski.:) Onda zaključim da su mi još jedne zgodne. I kupim, naravno.
Al onda bi opustošila i ostatak.

Cipice s nacrtanim majmunčićima, čekaju usamljene. I još neke sandale. Taman takve bi nosila da sam medvjedica.:) A Sanja voli međede.

Tu mach? Al nisam ja takva samo s cipelama. Ni sa shopingom.

Napomena: cipele su na sniženju, a gledam ih već dugo, dugo.. (nisam kupila ni jedne (valjda) od kad sam u Antwerpu ljetos "morala" kupiti 4 para. Bilo za bezondere price.).

Jel ovakav shoping ide pod trošak ili štednju? :)

'...a onda će doći, jednom će doći, doći će...'


A. & T. - znam da hoće. Nekako. Puno vas volim...

Slike su napisane odjednom i ostavljene da se objavljuju same. Trebale su prikazati samo jednu u nizu sličnih noći.
Sljedećih nekoliko je ... u nestajanju.
Čini se da ih je bilo dovoljno samo napisati, ne i objaviti.


Otišla je da se više nikada ne vrati.


Ili...
...upravo mi proleti uvodna scena filma Rebecca.


"Last night, I dreamt I went to Manderley again. It seemed to me I stood by the iron gate leading to the drive, and for a while I could not enter for the way was barred to me. Then, like all dreamers, I was possessed of a sudden, the supernatural powers and passed like a spirit through the barrier before me. The drive wound away in front of me, twisting and turning as it had always done. But as I advanced, I was aware that a change had come upon it. Nature had come into her own again, and little by little had encroached upon the drive with long tenacious fingers, on and on while the poor thread that had once been our drive. And finally, there was Manderley. Manderley, secretive and silent. Time could not mar the perfect symmetry of those walls. Moonlight can play odd tricks upon the fancy, and suddenly it seemed to me that light came from the windows. And then a cloud came upon the moon and hovered an instant like a dark hand before a face. The illusion went with it. I looked upon a desolate shell, with no whisper of a past about its staring walls. We can never go back to Manderley again. That much is certain. But sometimes, in my dreams, I do go back to the strange days of my life which began for me in the south of France..."


Snovi kao prečice u vremenskom tijeku. Kroz njih se brzo putuje, a prošlost i budućnost se isprepliću.

Ponekad, u snovima, vraćam se u čudne dane...

Vrijeme protiče. Valjda.
Njoj se čini da stoji.
Nikako zaspati. Više ni ne osjeća umor.
Osluškuje zvukove noći.

Automobili.
Zadnji noćni autobus je davno prošao. Koliko još do jutarnjeg?
Ponekad broji koliko auti prođe između dva autobusa.
Dragi slušaoci, u prvih pola sata postignut je rekord od sedamnaest automobila..
Prijenos sebe same sebi.

Napinje oči i pokušava vidjeti gdje se nalaze kazaljke.
Mala kazaljka je na jedan. Možda na dva. Ne dovoljno.

Glad. Želudac se buni. Para noć kruleći.

Sjeti se priče o magarcu.
Svaki dan dobivao je sve manje i manje hrane.
Kraj - nemoć i smrt. Vlasnik se našao začuđen.
Taman ga je privikao da ne jede.

Puno je previše.
Dovoljno je malo.
Ima i premalo.

Izdajica. Opet je glasan. Pokazati će im kako je slaba.
Sutra, obećaje stežući stomak. Sada šuti. Sutra..

Skinuti se. Ili ostaviti na sebi taj prividni oklop.
Pronaći nešto bolje. Željezo. Kao vitezovi nekada.
Ne. Treba joj oklop druge vrste.
Neki kojim će oviti srce, koji će je grijati u noćima poput ove.
Sve noći su poput ove. Već godinama. Otkad nema Nje.

Vrata ne smije zatvarati.
Ne daju joj.
Misle, ukoliko ukinu svako pravo na privatnost učiniti će je pokornom.
Nikad. Kako malo je znaju.
Njihovo tijelo, njihova krv. I ništa više.

Nedostaju joj riječi. Nedostaju joj slova. Prazno.
Promrmlja nerazumljivo i pokuša se provući.
Bubnjevi u glavi, prevrtanja u utrobi.
I glas koji vrišti iz nje.
Samo danas. Samo danas. Molim te. Samo još danas.

Prođe ne osvrćući se (vidno).

Ulazi u sobu. Odlaže stvari.
Opet su njuškali. Misle da ne vidi. Ona primjećuje sve sitne tragove.
Osjeća njihov miris.

Otisci.
Podsjećaju je na krvave tragove razasute svuda uokolo.
Njene oči su reagens, koji čini da sjaje u mraku.
Poželi spaliti. Sve spaliti. Neka onda premeću pepeo.

Možda spavaju zatvoreni u svom brlogu.
Stoji ispred ulaznih vrata i promatra dlan. Na njemu hladan metal. Ključ koji otvara dom. Ponovo nešto što simbolizira vraćanje, ugodu. Krive asocijacije.
Jednom će sagraditi mjesto na koje će se vraćati. Jednom.
Stavlja ključ u bravu. Polako i nečujno ga okreće ne želeći uznemirivati duhove. Vrata škripe, prokleta bila.
- Gdje si ti do sada?

Naočigled se smanjuje. Centimetar po centimetar. 169-168-167-…-101-100-99-…
Nestaju godine. 21-20-19-…-10-9-8-…

Provlači se ulicama grada obasjanim svjetlošću uličnih lampi. Glava uperena u pod. Izbjegava vidjeti odraz sebe u izlozima.
Prolaznici je ne primjećuju. Postala je nevidljiva. Već godinama trenira nestajanje. Još samo kad je Oni ne bi primjećivali.
Kasno je. Mora prekinuti lutanja. Vratiti se.
Kako čudno to "vratiti se" odzvanja u njenoj glavi. Ona pod time podrazumijeva nešto toplo i sigurno. Tamo se vraća samo da bi otišla.

I zato šutim. Ovdje.
Ne u sebi, tamo i dalje mentalni sklopovi proizvode buku.

Dreams
When I examine myself and my methods of thought, I come to the conclusion that the gift of fantasy has meant more to me than my talent for absorbing positive knowledge.

Ignorance & Stupidity
Only two things are infinite, the universe and human stupidity, and I'm not sure about the former.

Imagination
Imagination is more important than knowledge. Knowledge is limited. Imagination encircles the world.

Sanity & Insanity
Insanity: doing the same thing over and over again and expecting different results.

Value
Not everything that can be counted counts, and not everything that counts can be counted.

medena i pola litre terana.
psovke i suze i psovke i smijeh i psovke i suze.
hoćeš da odemo? vot d fak?
ako ne mogu čuti i gledati Oni, neka gleda tko hoće. ili neka odu. briga me.
ionako me tuđi pogledi nikada nisu smetali. možda uzbuđivali, nikada smetali.
ne pomažu ni tartufi, ni teletina, ni štrudla od jabuka, ni treća kava.

putem. pogled u ogledalu. crvene oči i zamagljen pogled.
pored mene muškarac. pere ruke na susjednom umivaoniku,
netko od nas dvoje je sfulao prostoriju, a to ovoga puta nisam ja.
drugi put provjeri znak na vratima.

noć. ispred mene puno putova, ali ni jedan ne vodi pravo.

mijenjam stanice na radiju.
narodni. pijana sam. stvarno sam pijana.
Sonja, još ponekad samo
pjevam. zavijam bolje rečeno. ne treba alkotest da provjeri razinu promila u krvi.
povedi me tamo i ne daj da odem
stari fosili. ipak previše.
narodnjaci, braćo i seljaci..
vrtim dalje.
radio sljeme. ne daj da se sutra ne vidimo...
vrtuljak usred pustinje.
uz tebe sam tako sretna
moje srce svo treperi
sve se vrti.
nek se vrti svijet tek za nas
zagreb. stojedinica. možda me osvijesti. urazumi. ili ne…

Kako se kupaju vještice?
Zajedno sa svojim životinjama. Zadnji izlazi krokodil.


Nabasah neki dan u knjižari na slikovnicu "Sve o vješticama i vilama".
Knjiga o vješticama i vilama: kako su se pojavile vještice, vrste vještica, škola za vještice, oprema vještičjeg stana, vještičine životinje, moda, sredstva za rad. Upute kako proslaviti noć vještica (izrada kostima, ukrasa, igre). Jedna bajka o vješticama. Vile po vrstama.
Nisam je ispuštala iz ruku satima. a onda shvatih da je to samo jedna od knjiga iz lijepe i maštovite edicije. Prekrasno nešto. Ne znam kad sam ljepšu slikovnicu vidjela.
Uzrast: 4-8 godina. Govori li to nešto o meni?:)

Plan za ujutro (koje traje bar do podneva): izležavanje
Uključuje: kava, naranče, Underworld (nisam dugo), kauč, riječi, laptop, dekica
Ne uključuje: pegla, usisivač, suđe, smeće, prašina


P.S. Jedu mi se tartufi. Već danima.

Rastao je u njoj i svakim danom postajao sve veći. Osjećala je kako pulsira u ovojnici.
Čekala je do sada puno puta da dozre i pretvori se u magiju.
Probati će drukčije, malo se poigrati sa sudbinom. Dosta se ova igrala s njom. Stara prevrtljivica.

Usmene predaje (a takve su najmoćnije) dovele su je na novi trag.
Na rubu začarane šume živio je naoko običan čovjek u veoma neobičnoj kući. Odazivao se na ime Legba. Govorili su da iz ničega zna stvarati čaroliju.

Na vratima kuće zelenim slovima ispisano Voo-Doo. Malo ispod lubanja i dvije prekrižene kosti.
Strah, ubrzani rad srca i komešanje u nutrini. Pokuca.
Zidovi unutrašnjosti prekriveni drevnim maskama. Perje životinja, kokošje noge, i zdjela prepuna svježe krvi životinja.

Legba joj objasni postupak. Zajedno će zamijesiti glinu pomiješanu s narančastim pramenom njene kose i od toga napraviti lutku. On će probosti glineno obličje.
Ovojnica u njenom tijelu će puknuti, biser kliznuti i zabljesnuti. Krenuti će nova čaranja.

Ispruži se na počivaljci dok je gledala kako Legba spretnim rukama namješta lutku i pored nje slaže igle raznih veličina. Tada zamrači prostoriju i rasplamsa svjetlost svijeća.

Igla se nađe u Legbinoj ruci. Približi je malenom tijelu i ubode. Bol i toplina. Kaže da nije uspjelo. Igla nije prave veličine, izvijena je. Proba s drugom, trećom. Ona podrhtava, zabranjeno joj je micati se. Stenje u sebi, ne želi da je čuje. On se gnjevi. Tko li je tako nehajno pripremao pomagala. Peta, šesta. Sada je već sva mokra. Udaranje bubnjeva u sljepoočnicama. Sedma, osma. Ipak.

Rastao je u njoj biser, razasut na komadiće, okrhnut. Nemagičan. Ustaje, blijeda i iscrpljena. Želi otići.
Ne pušta je, ne takvu.

Suze na obrazu, beščulne. Gdje je izgubila magiju?
Nečarolija pretvorena u prah klizi između prstiju. Ostaje samo bol i krv. I žar u utrobi.

za nju...