Nedostaju joj riječi. Nedostaju joj slova. Prazno.
Promrmlja nerazumljivo i pokuša se provući.
Bubnjevi u glavi, prevrtanja u utrobi.
I glas koji vrišti iz nje.
Samo danas. Samo danas. Molim te. Samo još danas.
Prođe ne osvrćući se (vidno).
Ulazi u sobu. Odlaže stvari.
Opet su njuškali. Misle da ne vidi. Ona primjećuje sve sitne tragove.
Osjeća njihov miris.
Otisci.
Podsjećaju je na krvave tragove razasute svuda uokolo.
Njene oči su reagens, koji čini da sjaje u mraku.
Poželi spaliti. Sve spaliti. Neka onda premeću pepeo.
Post je objavljen 17.03.2005. u 00:29 sati.