PLAVO je moja boja i tu nema…

Sigurno ste kod Kišober čitali ovih dana da vlada opasna bolest. Samo, onda se još nije znalo da je potonja prenosiva žicom. Eto, je. Provjereno. Otkrih na vlastitoj glavi, točnije zubu. Ni svi antibiotici, ni ubojice boli, ni romantični filmovi ne mogu mi pomoć da odspavam.
I sad se čika Zubo i ja družimo. Onaj isti kojeg i Kišober posjećuje.

Možda je sve krenulo onu subotu kad smo prošetale kod njega i najavile svoj skori dolazak. Vidjevši nam istinu u očima (čika Zubo je zapravo preobučena i ubačena stara vještica) kako naš naum i nije toliko stvaran, bacio je na nas čini ubrzanog kvarenja zuba. Tek toliko da nas namami u svoj brlog. I sada tamo slika, brusi (Što on vole da buši! Sigurno je gledao onu reklamu "će da sredimo" i uživio se.), kopa.. spominje neke kanale i punjenja, a uz to još i nonšalantno zvižduče. Ko da ja ne znam zašto mene glava rastura! Pih!
Nije mu ni to bilo dosta! Gurnuo je dragu mi supatnicu po zubu niz stepenice! Mislim, nije baš on svojom rukom, ali je začarobirao stepenice da mijenjaju oblik i sapleću se pod nogama. Jučer sam (ponukana iskustvom drugog) silazila u rikverc. Čuvala leđa!
Sve je to urota!

Posjeti zubaru imaju i dobru stranu. Smješten je odmah pored kina (sigurno ima ugovor s njima i dobiva proviziju!), tako da poslije zubara skoknem na predstavu (to mi dođe umjesto lizalice koju iz očitih razloga baš i ne mogu konzumirati).
U ponedjeljak su na repertoaru bili Bliski odnosi. Iz recenzije filma:
…Vulgarni dijalozi izgovaraju se kratkim rafalnim rečenica s jasnim ciljem i značenjem. Odnosi koji funkcioniraju u lažima, raspadaju se čim se izrekne istina, a pokušaji manipuliranja, odnosno 'pobjeđivanja' završavaju nepovoljno. …
…Ipak, bez obzira na nedostatak motiva likova, riječ je o bogatom spektru odnosa koji se odvijaju kroz nekoliko godina u Londonu. Njihova izgubljenost, bezosjećajnost, narcisoidnost, lakomislenost, lažljivost, glupost i perfidnost u svom tom paklu koji su si sami organizirali, djeluju ljudski slabo i zanimljivo, a kako je humor najbolji kad se temelji na vjernoj preslici života, ne čudi da „Bliski odnosi“ više puta izazivaju iskreni smijeh.
Meni se svidjelo. Rijetko inteligentan scenarij s britkim dijalozima.

Sinoć Besmrtnik. Tek iz bla-bla-truch-truch o filmu jasno mi je od kud se u dijalog ušuljala i šljivovica.:)
New York 2095.-e godine. U neobičnoj piramidi koja lebdi na nebu, bogovi starog Egipta sude Horusu. U gradu je uhićena mlada žena imenom Jill plave kose i suznih očiju koja posjeduje tajnovite moći kojih ni sama još nije svjesna. Horus ima sedam dana da pronađe i opsjedne Jill...
Jill je plava (ne žuta, plava). I ostavlja tragove boje. Scena u kojoj se kupa. Nikopol umoči ruku u vodu (plavu), a ona ga upozorava da se plavo njenih suza ne ispire. Godinu kasnije, njegova ruka je još uvijek plava.
Volim plavo. I tragove.

Što ću gledati sljedeći ponedjeljak?

Baš sam jučer nešto razmišljala da kupim stan u blizini. Zubo, kino i neloša kava. Što čovjeku treba više da ga čini sretnim? :D

Sad, postavlja se tu i financijska strana ovih posjeta čika Zubi i obavezni posjeti kinu + kafenisanje. Vrlo jednostavno. Bušenje mi je porezna olakšica (pa zapravo predstave plaća država:). Paralela se nametnula sama od sebe. Za ovu godinu nisam još podnijela poreznu prijavu! Hau suprajzingli of mi!