Prolazi parkom pored zamrznute fontane i klupa prekrivenih snijegom. Na kraju parka obasjanog tek uličnom rasvjetom - restoran. Konobar ispraća posljednje goste, gasi svjetla, zaključava i odlazi.
Velika staklena vrata koje vode u jednu od dvorana odškrinuta su, čini se.
Nakratko se dvoumi, ali ipak lagano rukom pogurne vrata.
Otvaraju se uz tihu škripu.
Hladno joj je. Samo da se malo ugrije, pomisli.

Na ulazi u salu zastane dok se oči privikavaju na mrak. Stolovi spremni za prve sutrašnje goste, uredno složen pribor. Pored zida izložbeni stol sa vinima.
Nasred prostorije ugleda dobro poznatog starog prijatelja. Ote joj osmijeh.
Elegantnih linija, impozantan je i sjajan, crn. Na njemu svijeće čekaju čaroliju koja će ih upaliti.

Sjeda na klupicu. Približava prohladne ruke i dršćući prelazi po sjajnom crnilu. Podiže poklopac i sklanja zelenu tkaninu. Otkrivaju se redovi crnih i bijelih tipaka. Na mjesečini, nalik na bisere.
Zaboravi na hladnoću i glad, zaboravi na strah. Smetne s uma da mora biti nečujna.

Na rukama pletene rukavice bez prstiju. Prelazi dlanovima nježno preko pravilnih crno-bijelih oblika, miluje ih pogledom. Kažiprstom desne ruke pritišće tipku. Prvu bijelu unutar skupine od tri crne.
Samo jedan ton, ali ona čuje melodiju kako odzvanja. Mjesečeva sonata. Zvuk postaje sve slabiji, dok ne iščezne. Ponovo pritisne istu tipku. Ruke počivaju spremne za igru crno-bijelu i milozvučnu.
Zatvori oči. Prsti se pomiču malo iznad dirki, ne dotičući ih. Beščulna melodija potresa joj tijelo. Zvuk postaje sve jači i obuzima je.
Nije ni shvatila kada je počela svirati. Prsti, prvotno malo zahrđali od hladnoće i predugog rastanka s crnim ljubavnikom ispunjeni su toplinom i ugodnom boli. Nisu dugo izvodili takve pokrete. Prsti pamte melodiju i pokrete.

Posljednji taktovi i... tišina. Očni kapci još su spušteni.
Kada ih otvori, ugleda plamen svijeća koji plamsajući prosipa boje i pokrete, po slikama obješenim na zidove.
Od kada plamte? Sprema se na uzmak. Pogled joj se susretne sa crnim očima nepoznate žene. Stoji nalakćena na klavir i smiješka se. Pred njom dvije kristalne čaše pune crnog vina i sendvič.
- Ovo je za vas, okrijepite se - govori pružajući joj hranu.

Poželi nestati, ali nešto u tim očima uvjeri je da joj može vjerovati. Prihvati sendvič objema rukama i tek nakon nekoliko ugriza shvati koliko brzo i halapljivo proždire. Nasmije se sama sebi i postidi.
- Oprostite… bila sam gladna.

Gledala ju je raščupanu i promrzlu u staroj odjeći. Zamusani obrazi, ranjavi prsti i crno ispod noktiju. Nalikuje na djevojčicu uhvaćenu u nepodopštini. Totalna suprotnost instrumentu koji svira.
Ponudi joj čašu s vinom i predloži zdravicu.