Ne mogu raditi jedno po jedno.
Bolje ovako, ne stignem razmišljati o stvarima o kojima ne želim razmišljati. Previše sam zauzeta žongliranjem između "negdje već započetog". Palim pećnicu. Pustim plin, dodam vatre. Neće. A da provjerim? Najbolje će biti da ja to vidim iz blizine. Stavljam glavu u pećnicu i škljocam fajrcegom. Još uvijek ništa. Glavom mi proleti scena iz crtića. Neko malo stvorenje ima zabijenu glavu u pećnicu. Ka buuuuum..... Vatrica. To me prosvijetli. Odmaknem se, probam još jednom. Ka buuuuum..... Vatrica. Samo se pečena Sanja nije posluživala za večeru. I tko može pobiti edukativnost crtića? :) A koliko mi je tek u zadnje vrijeme čajeva, kava, džezva, riža, krumpira, tava, lonaca... pregorilo! |