Ne mogu raditi jedno po jedno.
Bolje ovako, ne stignem razmišljati o stvarima o kojima ne želim razmišljati.
Previše sam zauzeta žongliranjem između "negdje već započetog".

Palim pećnicu.
Pustim plin, dodam vatre. Neće.
A da provjerim? Najbolje će biti da ja to vidim iz blizine.
Stavljam glavu u pećnicu i škljocam fajrcegom.
Još uvijek ništa.
Glavom mi proleti scena iz crtića.
Neko malo stvorenje ima zabijenu glavu u pećnicu. Ka buuuuum..... Vatrica.
To me prosvijetli.
Odmaknem se, probam još jednom. Ka buuuuum..... Vatrica.
Samo se pečena Sanja nije posluživala za večeru.
I tko može pobiti edukativnost crtića? :)

A koliko mi je tek u zadnje vrijeme čajeva, kava, džezva, riža, krumpira, tava, lonaca... pregorilo!