francesca_johnson

subota, 28.01.2006.

...još toliko toga ima u meni...

Kad razmišljam o nama... znam koliko mnogo smo jedno drugome dali, rekli, pokazali, naučili... a opet... toliko toga je još moglo biti rečeno i proživljeno... i zato će možda biti lakše... iz sebe pustiti sve ono što smo imali... ponovo proživjeti, ponovo pročitati, dotaknuti se starih slika... možda će tada biti lakše... oprostiti si...

...jedna od pjesama koje nikad nije čitao...

Ti koji si kao dim cigarete
da te osjetim a ne vidim,
ti koji poput leptira
uskovitlaš zrak koji dišem,
ti koji se pojaviš iznenada
a isto tako i nestaneš,
ti koji me ostavljaš
u dilemi i mislima
jesmo li "ja" i "ti" ili
smo možda već postali "mi"
ti koji mudrost držiš na dlanu
pokaži mi put u svoj
svijet snova i dozvoli
da budem "žena"

- 21:39 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 20.01.2006.

Idemo do dna... tugo ti i ja...

Dobar ti dan, Tugo
Ti koja si upisana u mojim mislima
Sjajiš u tamnim suznim očima
Bridiš na toplim i mekim usnama
Spuštaš se oporo i polako do grudiju
Obavijaš željeznim oklopom puls srca
Lagano stežeš i grčić moju nutrinu
Ne puštaš i odvajaš me od drugih
Plašim se da ovaj poznati osjećaj
Ponovo vlada mojim tijelom
Tako potpuno, tako sebično
Da se gotovo stidim što sam tako slaba
Danas me ponovo obavija nešto ...
Mekano kao svila i odvaja od drugih
.... možda zauvijek

Ima noć koje otpraćujem suznih očiju,
ima dana koje dočekujem bolnim uzdahom
sjećanja su svuda oko mene i svaki
predmet i svaki stih i svaka pjesma
sve još miriše na njega... i nakon ove noći,
noć bez sna... iz mene izranja
Dobar dan, Tugo.

- 22:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 14.01.2006.

Danas je vrijeme prisjetiti se ljubavi i zapisujem to što je u meni i dišem duboko...

Mjesto radnje: moje tijelo, sivi pločnik moga srca...
Lica: glas koji govori i ja koja čujem...

"Sama si rođena, sama ćeš i umrijeti. Sve između toga
prilika je za sjaj u očima, vrijeme za živjeti svoje snove.
Učini sve da tako bude..."

........Nasloni glavu namoje rame
........Pusti nek šutnja ispriča sve
........Kako tužno je...

Slušam te stihove ... dohvatim u ruke i čitam stare zapise
koji su ostali sasvim sastrane... tu na rubu stola previnuli se,
gotovo lebde na rubu... Sada ih spajamu vjetar. Toliko tuge
me zapljuskuje iznutra... Osjećam vrijeme unatrag pomaknuto,
zbrkano, crna rupa... vrijeme kojeg nije ni bilo. Vrijeme koje je
ostalo izlomljeno u kristalima vode i snježnog praha što odozgo sipi.
Tražim mu sliku, sastavljam i gradim, kao jutro dan... sa suzom u oku
i bez mržnje u srcu... samo tuga... tuga i ja...

Ima puno tuge na svijetu, no teško je nadmašiti onu koja obuzme ženu
kad osjeti da ljubav što se prema njoj gajila odlazi... sasvim lagano,
ne preko noći, ali nezaustavljivo, kao voda među prstima...
kao pijesak u pješčanom satu...

- 23:43 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	siječanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31