Dobar ti dan, Tugo
Ti koja si upisana u mojim mislima
Sjajiš u tamnim suznim očima
Bridiš na toplim i mekim usnama
Spuštaš se oporo i polako do grudiju
Obavijaš željeznim oklopom puls srca
Lagano stežeš i grčić moju nutrinu
Ne puštaš i odvajaš me od drugih
Plašim se da ovaj poznati osjećaj
Ponovo vlada mojim tijelom
Tako potpuno, tako sebično
Da se gotovo stidim što sam tako slaba
Danas me ponovo obavija nešto ...
Mekano kao svila i odvaja od drugih
.... možda zauvijek
Ima noć koje otpraćujem suznih očiju,
ima dana koje dočekujem bolnim uzdahom
sjećanja su svuda oko mene i svaki
predmet i svaki stih i svaka pjesma
sve još miriše na njega... i nakon ove noći,
noć bez sna... iz mene izranja
Dobar dan, Tugo.
Post je objavljen 20.01.2006. u 22:40 sati.