francesca_johnson

subota, 18.02.2006.

Put sjećanja...

".... Iz misli je prenu lagano ljuljanje vlaka, i jednolični zvuk vagona
na tračnicama. Bila je na nekoliko trenutaka u jednom sasvim
drugom svijetu... ili kako bi se moglo reći... u nekom drugom filmu...
u kojemu je ona igrala glavnu ulogu... ulogu svoga života. Nije ni
znala kako i zašto i na koju foru je baš njoj dodjeljena... jer u
stvari nije je ni željela... nije ništa znala o tom filmu... i mislila je
da to nikad neće biti «njen» film.

Ona, glavna glumica, sjedi u svom srebrnom autu... vozi putem
koji joj je bio već tako dobro poznat. Ima cilj pred sobom, zna
gdje treba stići i zna tko je tamo čeka... Njen glavni glumac... onaj
zbog kojeg je ona ovdje, onaj koji joj je dao tu ulogu... ulogu
žene koja uzima nešto što joj se daje i koja po prvi puta zna da to
želi, bez srama i bez predrasuda i bez osjećaja krivnje.

Evo je, stigla je, i tek što izlazi iz svog auto, evo i njega... i u tom
trenu ona više nije glumica, ona je ta koja osjeća i koja je
zaboravila sav tekst i naputke... sve ono što je naučila...jednostavno
je nestalo i rasplinulo se u trenu. Prati drhtavim koracima njegove
korake... ulazi za njim u sobu... i stane. Izgubila je pojam vremena i
mjesta... ova sobica je tako mala... a opet je cijeli jedan svijet koji
je izgradila s njime... I ništa ne dopire do njih... nema ničega sem ta
dva srca koja kucaju... ta dva tijela koja se predju jedno drugome...
tihi šapat... nježni dodir... Samo nježne ruke oko struka, topli dah
na vratu, njegova kosa na njenom licu... Osjeća toliku sigurnost...
kao da nikad nitko više na ovom svijetu neće je moći povrijediti...
jer on je tu... da je čuva... Kad bi mogla... zauvijek bi ostala u tom
njihovom svijetu... ali scenarijo je drugačiji..

Ona mora smoći snage i ustati, obući se, pokupiti svoje osjećaje i
otići. Ona se mora vratiti u jedan sasvim drugi svijet... u svoj svijet...
gdje su svi njezini koji je poznaju... gdje je odrasla... gdje je rađala...
gdje je pratila prve korake svoje djece... gdje je bila uspješna u poslu
i tamo gdje je bila toliko usamljena kao da je bila sama na planetu...
Zadnji poljubac... zagrljaj... stisak ruke... i ona je već bila na putu...
povratka... I svaki puta se sve teže vraćala... svaki puta je dio njenog
srca ostajao tamo u onoj malo sobici.....

Kaaaarteeee molim! Prenu je dubok muški glas iz njenih snova...
Pogledala je kroz prozor... poznati zavoji... poznata raskršća...
prodavaone... table s ispisanim imenima mjesta....
Lovila je komadiće iskidanog srca... i saklupljala ga... ne da bi živjela...
već da bi se sjećala...."

- 22:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

subota, 11.02.2006.

Posljednji Čin...

Stajala je sama na pozornici, obasjana reflektorima, u nijemoj tišini...
Znala je da je predstava gotova... bacila posljednji pogled oko sebe,
naklonila se i čekala da se spusti zastor...

U tih nekoliko trenutaka... kroz glavu joj proletjeli svi oni događaji,
okolnosti, splet slučajnosti, koji su je opet doveli upravo na ovo
mjesto...i do ovog trenutka. Sjećala se kako dugo nije bila ovdje,
kako je rekla da ne želo tražiti nemoguce, živjeti u mašti, hranti
se snovima... kako ne voli kad se zastor spušta i gase svjetla...
ali uzalud bješe sve.

Zna da je ovaj puta dala više nego inače, više nego je mogla i
zamisliti da može dati. Zna da se penjala polako, stepenicama
prema bini života... htjela je da bude sigurna da ide pravim putem,
da ne lomi svoje srce a isto tako da ne gazi po tuđem. Bila je
svjesna da je mogla dati i mnogo više, da je mogla biti hrabrija...
da je mogla biti luđa...no strah od ponovnog kraja... strah od
gubitka... jednostavno joj to nije dozvolio...

No ona nije tužna. Ono vrijeme koje je provela uspinjući se prema
gore ne smatra da je bilo uzalud, i oni trenuci kada je tišinu ispunila
riječima bili su duboko emotivni i snažni. I taman kad je povjerovala
da nikad nećebiti kraja.... tihi šapat i prigušena svjetla podsjetila su
je da je došao kraj.

Zastor se polako počeo spuštati... odvajajući je zauvijek od onog
čije su oči bile uprte u njeno lice... zadnjim pogledom prošarala je
oko sebe i pomislila...možda se i pre dugo zadržala na ovome
mjestu... možda je postala monotona u toj drami... možda je njen
glas već pomalo zvučao blijedo... a oči izgubile sjaj.

Stajala je nijemo i tiho... okrenula se... i tiho nestala, kao dim
cigarete. Nitko nije vidio da se osmijeh na licu miješao sa suzama
u očima... Obečala je jednom sebi... da neće više nikada žaliti
za nećime što je učinila... već samo za onime što je mogla učiniti,
a nije...»



- 22:36 - Komentari (17) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.02.2006.

Nešto što želim podijeliti... s vama...

ODA LJUBAVI

Kad bih imao takav dar da mogu govoriti sve ljudske jezike,
da budem kadar govoriti čak i jezikom anđela,
a da ne bih ljubio bližnjega, moje bi govorenje bilo obična buka.
Kad bih imao dar prorokovanja i kad bih znao sve što će se dogoditi u budućnosti, da znam sve o svemu, a da ne ljubim druge,
što bi mi sve to koristilo?
Kad bih imao takav dar vjere da progovorim planini a ona da se pokrene s jednog mjesta na drugo, a ljubavi ne bih imao,
bilo bi sve to bezvrijedno.
Kad bih razdijelio siromašnima sve što posjedujem,
kad bi me spalili radi navješćivanja evanđelja, a ne bih druge ljubio, sve bi mi bilo beskorisno i bezvrijedno.
Ljubav je velikodušna, neobično strpljiva i dobrostiva,
nije ljubomorna ni zavidna, ne hvali se niti se oholi.
Nije bahata, ni sebična i prosta.
Ne zahtijeva svoje pravo.
Ne razdražuje se niti je preosjetljiva.
Ne pamti zlo i jedva će zamijetiti kad joj drugi čine zlo.
Ne veseli se nepravdi, nego se raduje kad istina pobjeđuje.
Ako nekoga ljubite, bit ćete mu odani bez obzira na to koliko će vas to stajati.
Uvijek ćete mu vjerovati, misliti o njemu najbolje i uvijek stajati na njegovoj strani.
Svi osobiti darovi i sposobnosti koje Bog daruje jednog će dana prestati, no ljubav će trajati vječno…
Sada ostaju ovo troje - vjera, nada i ljubav, a najveća je među njima, svakako... LJUBAV

- 16:42 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< veljača, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jesu li ovo samo snovi...ili sam zaista ponovo oživjela?
    ako su snovi...ne želim se više nikada probuditi

Linkovi