31.07.2006., ponedjeljak
Aj em bek
I tako prošla su dva tjedna godišnjeg ko da su dvije godine. Čak se se ona prva dva prekrasna dana sasvim neplanski provedena na Krku, surfajući od jutra do mraka, čine kao da su bili prošle godine.
Naravno oni koji nisu nikad jedrili na dasci neće razumjeti ovaj tekst pa neka se niti ne trude čitati ga a kamo li razumjeti.
Dakle godišnji nije niti počeo a dobar provod obečlavala je bura. prvi dan, subota, 6 ujutro, pakiranje i pun gas na Krk u Punat. Suvozačko mjesto zauzela je plavuša, a njezino jedro i daska zajedno sa mojom opremom krasili su krov našeg Twinga i dali mu onaj češki štih pretrpanog turistiočkog auta. Planirali smo ostati dva dana. Kampiranje na divljaka.
Twingo je u pravom smislu riječi "tako mali a tako velik" i može ga se preporučiti svima koji one stvari vole raditi u javnosti. Naime, kada se razmaknu prednji i zdanji sicevi, skinu nasloni za glavu te potom spuste i prednji i zadnji sicevi dobije se u unutrašnjosti prostan francuski ležaj. Čini se da su Francuzi krojili taj auto po krevetu.
Dakle, Punat je jedna fantastična lokacija za surf po buri pogotovo kada imaš pratnju koja će ti raditi sendviče i čekati te strpljivo na obali sa rashlađenim pičem. Mi smo imali roštilj i dovoljno mesa da nahranimo pola prisutnih.
To je bio za mene raj na zemlji. Livada na kojoj smo se utaborili bila je relativno popunjena slovencima koji su zauzeli mjesta u hladovini. Surfao sam punih 8 sati a u pauzi su se jele paštete, pomidori, čevapi ..... milina. Zalaskom sunca spustili su se i moji kapci. Uspavljivanju je pomoglo ljuljanje našeg francuskog kreveta. Šta je o škripi amortiziera mislio ostatak društva nije nas opterelčivalo, ipak smo mi na godišnjem.
Drugi dan nije bilo ništa bolje: surfanje, sendviči i roštilj. Nedjelja naveče, umorini i ispunjeni, uključili smo se u kolonu turista koji su napuštali taj otok.
Tako je bilo dobro ta dva dana da nisam niti slutio kakva me bonaca čeka u narednom periodu. Ma ljudi moji, nije to bila bonaca, to je bilo gore od one židovske "da Bog da imao pa nemao".
Ukratko napusito sam svoje Volosko u kojem je narednih deset dana puhalo tako dobro, svaki dan i ujutro i popodne, razbijala se porema, u sudaralo sa barkama, pekle se plavice, pilo se nemilo lomili se stolovi i to sve bez mene! Šta sam ja Bogu skrivio?
... ah, Bog valjda zna zašto je to moralo biti tako. Nije bilo loše ni na Lošinu. Zapravo bilo je super, ali o tome drugom prilikom. Eto mene tek toliko da vas pozdravim.
|
- 08:29 -
Komentari (9) -
Isprintaj -
#
14.07.2006., petak
Još malo pa gotovo
Danas zadnji dan prije GO. Uzeo sam samo dva tjedna i zajebo se jer ko će iskoristiti dva tjedna u zimi. Ovaj GO ću provesti sa plavušom na Lošinju, u kampu. To nam je drugo ljetovanje.
Prošlo ljeto je bilo nezaboravno. Prijatelj nas je pozvao na krstarenje oko Cresa. Sveukupno nas je bilo na brodu tri para. Jedrilica je imala ležajeva za 10 ljudi, ali samo je je pramčana kabina odvojena tek nekakvom pregradom i pravanom. Dakle nema intime. Išlo se na dvodnevnu jedriličarsku regatu u M. Lošinj, a njegova jedrilica je bila logistika u pratnji drugog "regatijera". Naša ruta je bila Opatija - M.Lošinj (grad) - Cres (uvala Punta križa) - Goli otok - Opatija (Volosko). Ukupno 6 dana.
Naravno, u trenutku kad smo isplovljavali srce mi se paralo kad sam vidio moje surfere kako drapaju po najjačoj tramontani tog ljeta a ja na jedrilici ko "njok" idem maksimalnih 6 milja. No nije bilo baš dosadno. Npr. akcija je započela kad nam je nakon 4 sata vožnje krepao novi motor pa smo odlučili da dok mi popravljamo motor cure voze na jedra. Motor je proradio nakon sat vremena drkanja pa smo nastavili na jedra i motor u kombinaciji. U trenutku kada smo prolazili ispod Osorčice (između Cresa i Lošinja) opali bura 30 milja. Frend taman spusti jedra da stručna posada ne zajebe nešto kad ono opet krepa motor. Počelo nas je nostiti prema hridima nekog otočića. Kapetan je hladno i tiho progovorio:
- "Ovo nije zajebancija. Brzo olujni flok."
U 30 sekundi olujni flok je bio nategnut. Svak je obavio svoj dio posla bez riječi. Čak sam i ja na trenutak odložio krišku lubenice. Nikad se nezna, možda je stvarno nije bila zajebancija.
Prošlo je točno 12 sati od polaska. M.Lošinj je vrvio od jedrilica, a nebo je vrvilo oblacima. Temperatura se spuštala do 15C, vadile su se jakne i majice iako je bio kraj srpnja. Meni je sve u svemu mirisalo na dobru zabavu. Drugi dan regate završio je sa nekoliko polomljenih jarbola i napuklih brodova i divljom manovrom našeg regatijera ... ma da vas ne zamaram time, uglavnom bio je neverin, bura i kiša. Na Velebitu je tada pao snijeg. Ma sve super, prava avantura. Avantura je i spavanje na brodu uz bračni par koji uporno nastoji napraviti dijete.... i to svaku veče po jedno. Počimali su lagano, uz šuškanje, dok bi pred kraj izgubili svaku kontrolu i osječaj za okolinu kojom su okruženi. Nije ih čak smetalo niti moje gromoglasno smijanje. Nakon toga sam si šokiran i postavljao razna pitanja:
- da li bi i ja trebao tako ševiti bez ozira na vrijeme i mjesto?
- zašto sam ja toliko obziran?
- da li je samnom sve u redu?
- što plavuša o tome misli?
No sve u svemu, sve je dobro što se dobro svrši. Ona je napokon tek ovog ljeta trudna, ali važno je da se trud isplatio.
4. dan isplovljavamo i krečemo s druge strane otoka. Sidrenje u prekrasnoj uvali. Sa kopna nas promatraju srne i srndaći. Idila. Večera na brodu. Već smo se navikli na kuhinju naših kokoški. poslje večere kratka zajebancija, počinak, sex sa susjednog kreveta..... ujutro kupanje, pranje (?) ponovno plovidba, pučina, karta, GPS, zajebancija, prisječanje proteklih dana....
Slijedeća štancija Goli otok. Mjesto gdje su u mračno doba kriminalci i ubojice izjednačavani sa onima koji imaju drugačije političko mišljenje ili su štovali Hrvatsku više od Juge. Među njima je bio i moj otac. Veliki Hrvat zbog kojeg je drhtala cijela riječka milicija. Odahnuli su na godinu dana daleke 1971. Stari, bio si i osto legenda.
No 2005. je sve izgledalo drugačije. Prekrasan otok, predivna priroda (jugozapadni - zeleni dio), napuštene prekrasne kamene zgrade i vile, sigurna luka i pun kurac ovčijeg dreka. Vezani na lukubranu napoštenog otoka odlučili smo pripremiti roštilj za većeru. Logorska vatra od suhih maslinovih grana ostavila je žar koji se održao do zore. Punih trbuha zaorila se pjesma a harmonika koja je do tada zauzimala koristan prostor na brodu ispunila je svoje poslanje. To je bila najljepša veče. Čak je mladi bračni par noćio daleko od broda na kopnu. Klinac su mladi. Možda mladi u prosjeku (28), inače on 36, ona 20."Lovili su ribe, ali nisu ništa ulovili."
Nakon Golog slijedio je povratak u Volosko pijanih, masnih, bradatih i umornih moreplovaca preko Baške, Novog i Crikvenice.
Hoće li ove godine biti avantura? Tko će ga znat, al nadam se da hoće. Mene takve stvari "hoće". Nebi se čudio snijegu, buri, letečim kamp kućicama i sl. Ono, sve super stvari. Kako bi Jelenko rekla "samo da nije dosadno". Inaće je moja plavuša u ova dva mejseca položila 7 ispita i vjerovatno će upisati četvrtu godinu, pa za njenu ljubav ove godine idemo na Osor a ne na Pelješac (duga priča).
Sočne detalje sa ljetovanja, naravno uz diskreciju, reči ću nakon povratka samo vama.
i tako je već 9:22, potrošio sam 2:22 sata pišući blog, ostalo mi je još 5:38 pa GO, idem sad malo raditi.
|
- 07:38 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
10.07.2006., ponedjeljak
Živote moj, dvaput san umra...
...prvi put od straha, kad sam u po noći vozeći kroz Gorski kotar i pri brzini od 80 km/h slučajno isključio svjetla, a drugi put od dosade čekajući da se obavi fotografiranje mladnaca, rodbine i ostalih svata. Naravno znate na već o čemu ću pisati. Tema je "pirovanje". Ono sa svjetlima neću nikad zaboraviti jer nedo Bog da se opet dogodi, a ovo drugo ću nastojati zaboraviti jer je ostatak večeri bio O.K. a i ljudi su se potrudili nahranit i napiti nas, pa nebi bilo u redu od mene.
Pirovanje je valjda jedini razlog zašto se ljudi ne žele dva puta ženiti, ili ako već moraju obaviti taj čin onda maštaju o putovanju u Las vegas. Tamo bar nema neželjene rodbine koja mjeri iz nekog čoška kako si se obukao.
Kad sam već kod odjevanja, tek sada shvaćam kakav je to zapravo problem. Uvjek sam se čudio ženama no zašto one o odjevanju vode toliko računa imao sam se prilike i sam ujveriti. Naravno taj dan sam ustao kao i obično u 5 na surfanje i negdje do 10 pijuckao kavicu s ekipom na rivi. Sve ono lako ćemo. Imam samo šišanje, tuširanje i oblačenje. Kod šišanja je nasto problem kad mi je frizerka rekla da dođem u 12:30 ( a pir jepočeo u 12) i odjevanje je zapelo kad sam ugledo fleku na odjelu (nije fleka nego skoro cijeli škamp). No nebi ja bio sandokan kad nebi rješio ta dva problema u tri poteza uz pomoć brze kemijske čistione, robdbine i frizerke iz susjedstva.
I tako došo ja ne vrijeme na pir.... sve za pet. Frtizura ko iz vojske, hlaće da se porežeš na crtu a košulja i kravata crvene se i narančaste. I tako mi pijuckamo i jeduckamo u gardenu i tada dolazi mladoženja sa ekipom. Gledam ja nekog tipa koji dolazi u Audiu, a on ima istu kravatu kao i ja... ha, ha... i košulju.... izađe on iz auta kad oni ista boja hlača i cipela i pojas! Pa ne mogu vjerovati. Dobro da ne nosimo torbice jer bi i to uzeo isto. Sad znam kako je ženama. Iza mene se u tom trenutku nalazio neki "stilista". Po faci mu se vidjelo da bi netko od nas dvojce trebao napustiti ovaj pir. Ali šta ćeš, morala je postojati ravnoteža. I oni su morali imati svog Sandokana.
Sve je prošlo bez ekscesa, oboje su rekli DA. Onaj dio od 17 do 20 sam već zaboravio i u 20 je počeo dernek. Po plesnom podiju sam izvrtio plavušu pa čak i njezinu mamu i tako osvojio srce svoje buduće....
Sve je okončalo u 4, za obične smrtnike, no za nas surfere s ovog područja u to vrijeme život tek počinje. Trežnjenje na moru je trajalo puna tri sata. Bio sam najbrži, ali ovo je ozbiljno. Ko kaže "ako piješ ne vozi"? pa to je prava stvar.
Odmor od 4 sata bio je zaista dovoljan jer u 15 je počelo ponovo divljanje na moru. Opalio je neverin i drž nedaj. Morao sam im pokazati ko je gazda u dvorištu!
|
- 09:53 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
05.07.2006., srijeda
S. ide na pir
ovaj vikend me čeka prekrasno, ceremonijlno, teatralno vjenčanje. OPASKA: NARAVNO TO NIJE MOJE VJENČANJE. MOJA PLAVUŠA JE KUMA A UDAJE SE NJEZINA SESTRIČNA. s obzirom na plavušinu omiljenost u familiji oboje ćemo biti pod posebnom prismotrom mame, bake, tete i ostale rodbine. buduća supruga pomno priprema svaki detalj ovog događaja: "ovo će za nju biti savšeni dan, sve će biti savršeno: i vjenčanica, i frizura, i cvijeće, dekoracija, ma sve, i fotografije će biti najljepše." ... jedino je zaboravila da će gostima biti muka od te silne idile kojoj će se diviti već od 12:00 a trebalo bi trajati do ranih jutarnjih sati.
sjećam se ko da je bilo jučer kad sam ženi koja se trudila načiniti idilične fotografije mene i moje ex-kokoši u tom još idiličnijem trenutku 16.05.1998. taj datum nije moj dan. dvije godine kasnije na taj dan sam dobio poziv za vojsku
kako je to bilo naporno:
- molim Vas sada se naslonite rukom na ovaj stup a vi gospođice napravite isto s druge strane... mali osmjeh... ne tako, lijepo.... gospodine molim Vas, brzo smo gotovi... sad lijepo krenite uz stepenice kao da odlazite i pogledajte prema njoj... gospodine sad se okrenite!... gospodine ne tako daleko!... GOSPODINE, STANITE!
ceremonija fotografiranja je okončana kada je fotografkinja rekla:
-samo trenutak da promjenim objektiv...
-gospođo? želite li vi te objektive skupljati po podu?
zadovoljno sam se pridružio ekipi koja je već bila dobrano pod gasom.
teatar je upotpunila limuzina. bijeli Lincoln u kojem je bio šank. kum i ja, ponosno smo virili od pasa na gore kroz šiber i pjevali hercegovačke pjesme. sa hercegovcima nemamo ni ja ni on veze ali je priličilo situaciji. kuma je ispraznila šank a i mi smo joj pomagali u tome.
a momačka tek. e to je bio doživljaj! nismo je imali ali su cure organizirale veće prije vjenčanja
-okupljanje nebi li se aranžirali ružmarini ....
-s curama su došli i dečki ...
-dečki popili sve što je bilo u stanu (u tom stanu nismo organizirali prijeme već kod staraca pa je šank bio oskudan)...
-ošli mi MUŠKI u Domino i napravili lom
-ušla murija da nas malo smiri
-ošla murija, pustila budale...
-1:00 dolazi konjica (žene)
-mi pokunjeni izlazimo iz Domina.
-dečki ajmo mi dalje, reko ja hrabro
- ma znaš, pa sutra je vjenčanje... nebi ja .... odgovoriše onako spuštena repa
i tako moji momci postadoše mirni i pitomi ko zečevi.
... malo kasnije strpaju me oni u krevet i to neki priručni jer su po starom pravilu djevojke načinile postelju za našu prvu bračnu noć.... zaključaju u stan i odu.
strpljivo sam čekao da se svi lagano izgube i trk van. unatoč tome što su mi oteli ključeve od auta ja opalim pješice ravno 8km u centar u Pajton (pojma nemam kako se to piše).
čudno su me gledali ti rokeri onako u trenerci iz koje se isparavao znoj.
da nebi bilo kako naš narod kaže "ko sam pije - sam umre", našao sam neku propalicu na šanku s kojom sam nastavio razglabati životne teme do fajronta.
kako li sam izašao i kako sam se stvorio na vratima stana moje majke, iskreno da vam kažem, nemam pojma.
sječam se onako, kao kroz maglu, smetlara koji su odmakli baju iza koje sam zastao tek toliko maaaalo ubijem oko.
probudih se oko podneva u svojoj sobi, u koju je su prodirale podnevne zrake proljetnog sunca, koja je bazdila po alkohlnim parama, mamuran i spreman primiti taj sveti sakrament.
živjeli mladenci.
|
- 14:08 -
Komentari (21) -
Isprintaj -
#
03.07.2006., ponedjeljak
Novi posao, novi komp, ljetno radno vrijeme...
Eto mene na novom poslu. Kako se osjećam? Hm... ko Ivica.
Pita učiteljica Ivicu:
- Ivice šta si po nacjonalnosti?
- Hrvat.
- kako Hrvat, jučer si bio Bosanac?
- jučer sam se osjećo glupo!
Toliko o filingu, možda zato jer je ponedjeljak.
Na novom poslu nije niš posebno. Treba obraditi tržište, sklopiti ugovor, voditi objekt do okončanja situacija, iskorisiti stare veze, steći nova poznanstva i uvaliti se u neku bolju firmu.
Nije ova loša rekli bi neambiciozni, čuvari fotelja i svojih guzica. Znate one koji ne vole "talasati".
A ja ću vam reći ovo
"JEBEŠ FIRMU U KOJOJ SE RADNO VRIJEME PODEŠAVA PREMA TEMPERATURI OKOLINE!".
Predsj. sindikata je žicao direktora da prebaci početak radnog vremena na 7:00, a ne kao do sada u 7:30. Nije neka razlika, ali razlog je IDIOTSKI. Kao TOPLO JE pa ako počnemo ranije prije idemo doma. Valjda je u 15:00 toplije nego u 15:30. IDIJOTI i NERADNICI. Ranije bi išli kući da mogu ranije kopat vrt ili ići na kupanje.
Nabijem hrvatske sindikate na onu stvar. Žao mi je što sam im prije 6 godina plaćao 10 mjeseci članarinu. Sindikati bi trebali štiti RADNIKE a ne NERADNIKE.
Naši dučani rade od 8:00 a mi ćemo od 7:00.
Mogli smo mi raditi od 4:00 pa bi bili u 12:00 gotovi i barem nas onih 4 sata između 4 i 8 nebi nitko zajebavao. Bio bi mir u uredu.
Lud sam! SAD NE MOGU IĆI NI NA SURFANJE PRIJE POSLA.
Tražim novi posao.
P.S. Kad bi znao uploadati slike mogao bi vam predočiti kako je to izgledalo jučer u Puntu, ovako sasmo u nekoliko kratkih crtica:
- vjetar 20-ak čvorova
- oblačnost 0%
- temp. 30 C
- surfera 100-tinjak (od toga 50 slovenaca)
- jedrilo se od 7:00 do 18:00
- ja jedrio od 12:00 do 18:00 sati bez kreme za sunčanje a jedrila je i moja plavuša (i izglisirala čak)
|
- 11:44 -
Komentari (13) -
Isprintaj -
#
|
