...prvi put od straha, kad sam u po noći vozeći kroz Gorski kotar i pri brzini od 80 km/h slučajno isključio svjetla, a drugi put od dosade čekajući da se obavi fotografiranje mladnaca, rodbine i ostalih svata. Naravno znate na već o čemu ću pisati. Tema je "pirovanje". Ono sa svjetlima neću nikad zaboraviti jer nedo Bog da se opet dogodi, a ovo drugo ću nastojati zaboraviti jer je ostatak večeri bio O.K. a i ljudi su se potrudili nahranit i napiti nas, pa nebi bilo u redu od mene.
Pirovanje je valjda jedini razlog zašto se ljudi ne žele dva puta ženiti, ili ako već moraju obaviti taj čin onda maštaju o putovanju u Las vegas. Tamo bar nema neželjene rodbine koja mjeri iz nekog čoška kako si se obukao.
Kad sam već kod odjevanja, tek sada shvaćam kakav je to zapravo problem. Uvjek sam se čudio ženama no zašto one o odjevanju vode toliko računa imao sam se prilike i sam ujveriti. Naravno taj dan sam ustao kao i obično u 5 na surfanje i negdje do 10 pijuckao kavicu s ekipom na rivi. Sve ono lako ćemo. Imam samo šišanje, tuširanje i oblačenje. Kod šišanja je nasto problem kad mi je frizerka rekla da dođem u 12:30 ( a pir jepočeo u 12) i odjevanje je zapelo kad sam ugledo fleku na odjelu (nije fleka nego skoro cijeli škamp). No nebi ja bio sandokan kad nebi rješio ta dva problema u tri poteza uz pomoć brze kemijske čistione, robdbine i frizerke iz susjedstva.
I tako došo ja ne vrijeme na pir.... sve za pet. Frtizura ko iz vojske, hlaće da se porežeš na crtu a košulja i kravata crvene se i narančaste. I tako mi pijuckamo i jeduckamo u gardenu i tada dolazi mladoženja sa ekipom. Gledam ja nekog tipa koji dolazi u Audiu, a on ima istu kravatu kao i ja... ha, ha... i košulju.... izađe on iz auta kad oni ista boja hlača i cipela i pojas! Pa ne mogu vjerovati. Dobro da ne nosimo torbice jer bi i to uzeo isto. Sad znam kako je ženama. Iza mene se u tom trenutku nalazio neki "stilista". Po faci mu se vidjelo da bi netko od nas dvojce trebao napustiti ovaj pir. Ali šta ćeš, morala je postojati ravnoteža. I oni su morali imati svog Sandokana.
Sve je prošlo bez ekscesa, oboje su rekli DA. Onaj dio od 17 do 20 sam već zaboravio i u 20 je počeo dernek. Po plesnom podiju sam izvrtio plavušu pa čak i njezinu mamu i tako osvojio srce svoje buduće....
Sve je okončalo u 4, za obične smrtnike, no za nas surfere s ovog područja u to vrijeme život tek počinje. Trežnjenje na moru je trajalo puna tri sata. Bio sam najbrži, ali ovo je ozbiljno. Ko kaže "ako piješ ne vozi"? pa to je prava stvar.
Odmor od 4 sata bio je zaista dovoljan jer u 15 je počelo ponovo divljanje na moru. Opalio je neverin i drž nedaj. Morao sam im pokazati ko je gazda u dvorištu!
Post je objavljen 10.07.2006. u 09:53 sati.