ovaj vikend me čeka prekrasno, ceremonijlno, teatralno vjenčanje. OPASKA: NARAVNO TO NIJE MOJE VJENČANJE. MOJA PLAVUŠA JE KUMA A UDAJE SE NJEZINA SESTRIČNA. s obzirom na plavušinu omiljenost u familiji oboje ćemo biti pod posebnom prismotrom mame, bake, tete i ostale rodbine. buduća supruga pomno priprema svaki detalj ovog događaja: "ovo će za nju biti savšeni dan, sve će biti savršeno: i vjenčanica, i frizura, i cvijeće, dekoracija, ma sve, i fotografije će biti najljepše." ... jedino je zaboravila da će gostima biti muka od te silne idile kojoj će se diviti već od 12:00 a trebalo bi trajati do ranih jutarnjih sati.
sjećam se ko da je bilo jučer kad sam ženi koja se trudila načiniti idilične fotografije mene i moje ex-kokoši u tom još idiličnijem trenutku 16.05.1998. taj datum nije moj dan. dvije godine kasnije na taj dan sam dobio poziv za vojsku
kako je to bilo naporno:
- molim Vas sada se naslonite rukom na ovaj stup a vi gospođice napravite isto s druge strane... mali osmjeh... ne tako, lijepo.... gospodine molim Vas, brzo smo gotovi... sad lijepo krenite uz stepenice kao da odlazite i pogledajte prema njoj... gospodine sad se okrenite!... gospodine ne tako daleko!... GOSPODINE, STANITE!
ceremonija fotografiranja je okončana kada je fotografkinja rekla:
-samo trenutak da promjenim objektiv...
-gospođo? želite li vi te objektive skupljati po podu?
zadovoljno sam se pridružio ekipi koja je već bila dobrano pod gasom.
teatar je upotpunila limuzina. bijeli Lincoln u kojem je bio šank. kum i ja, ponosno smo virili od pasa na gore kroz šiber i pjevali hercegovačke pjesme. sa hercegovcima nemamo ni ja ni on veze ali je priličilo situaciji. kuma je ispraznila šank a i mi smo joj pomagali u tome.
a momačka tek. e to je bio doživljaj! nismo je imali ali su cure organizirale veće prije vjenčanja
-okupljanje nebi li se aranžirali ružmarini ....
-s curama su došli i dečki ...
-dečki popili sve što je bilo u stanu (u tom stanu nismo organizirali prijeme već kod staraca pa je šank bio oskudan)...
-ošli mi MUŠKI u Domino i napravili lom
-ušla murija da nas malo smiri
-ošla murija, pustila budale...
-1:00 dolazi konjica (žene)
-mi pokunjeni izlazimo iz Domina.
-dečki ajmo mi dalje, reko ja hrabro
- ma znaš, pa sutra je vjenčanje... nebi ja .... odgovoriše onako spuštena repa
i tako moji momci postadoše mirni i pitomi ko zečevi.
... malo kasnije strpaju me oni u krevet i to neki priručni jer su po starom pravilu djevojke načinile postelju za našu prvu bračnu noć.... zaključaju u stan i odu.
strpljivo sam čekao da se svi lagano izgube i trk van. unatoč tome što su mi oteli ključeve od auta ja opalim pješice ravno 8km u centar u Pajton (pojma nemam kako se to piše).
čudno su me gledali ti rokeri onako u trenerci iz koje se isparavao znoj.
da nebi bilo kako naš narod kaže "ko sam pije - sam umre", našao sam neku propalicu na šanku s kojom sam nastavio razglabati životne teme do fajronta.
kako li sam izašao i kako sam se stvorio na vratima stana moje majke, iskreno da vam kažem, nemam pojma.
sječam se onako, kao kroz maglu, smetlara koji su odmakli baju iza koje sam zastao tek toliko maaaalo ubijem oko.
probudih se oko podneva u svojoj sobi, u koju je su prodirale podnevne zrake proljetnog sunca, koja je bazdila po alkohlnim parama, mamuran i spreman primiti taj sveti sakrament.
živjeli mladenci.
Post je objavljen 05.07.2006. u 14:08 sati.