How many frogs do I have to kiss...

nedjelja, 18.01.2015.

Što je sa njihovom mirovinom?

Upozorenje:

Na dnu ovoga teksta je fotografija koja se neće dopasti svakome, pa ako ste osjetljivi možda je bolje preskočiti ovaj blog. Osobno sam uvjeren da ovakve stvari treba javno nabiti na nos, posebno onima koji misle da ne bi trebalo, jer ako se neke stvari ne pokažu javno i dalje će se činiti tajno. Ne sviđa mi se ono što sam vidio i smatram da to treba reći.
Tim više jer puno ljudi ovakve stvari drže 'pod normalno'.

Imao sam 18 godina kada sam čuo na vijestima kako je donešena ova ili ona odluka, neki amandman, boktepitaj zakon ili nešto slično o tome kako se povećava broj godina potrebnih za odlazak u mirovinu.
A-ha, pomislio sam tada (neuobičajeno zrelo i pomalo vidovito za moje godine), ako ovo naprave još koji puta tijekom moga radnog vijeka ja NIKADA neću ići u starosnu mirovinu. Nema šanse, kompa.

Ne, neeee no

I bi tako. Ako se ne varam, a ne da mi se provjeravati jer me samo razmišljanje o tome baca u depru, trenutna je cifra 67.
Godina.
Starosti.
Baš me zanima koja to kuhinja ima 67-godišnjeg kuhara.
Bilo kako bilo nekako sam se pomirio s tim...
Ali, ovdje nije riječ o meni.

Ima ih još koji rade i koji (valjda) slijedom toga zaslužuju mirovinu. Jer ako više nisi za posao, a živ si, nekakvo umirovljenje je logična opcija. Barem bi meni to bilo logično.
Nisam nikada razmišljao o lovačkim psima (iako imam labradora u kućanstvu i on nam je prijatelj, sudrug i saučesnik) i o njihovom radnom vijeku. Kada otkaže njuh i šape zabole od artritisa, što se događa sa tim životinjama. Idu li 'u dobre ruke' kako ponekad piše po oglasnicima. Možda neki i idu. Ali, ovaj na kojega smo naišli moj keronja i ja tijekom redovnog lutanja po šumi vjerojatno nije vidio dobre ruke nikada u životu. I još jedna stvar koja mi ide na živce... Kad već odlučiš to što si odlučio, ponesi i lopatu i potroši koju kaloriju. Zakopaj jadno pseto koje ti nikada nije ništa dalo osim posluha i ljubavi.

Pitam se samo koliko smo daleko od 'umirovljavanja' ljudi na ovaj način.

Image and video hosting by TinyPic

- 19:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.01.2015.

Daddy's back, bitches!

Gdje smo i kako učili strane jezike? I koje?

Moj tata je imao peh pa je učio ruski u školi, ali sada se pokazuje, ako ovi izazovu WW III i mi preživimo i oni pobijede, ćale je na konju. Slaba šansa, ali ne lezi vraže, ćale je bio puno po terenima u Libiji, Iraku, Tunisu i Libanonu, pa je naučio i prvi najnepopularniji jezik na svijetu, arapski (sa ruskim na drugom mjestu u žestokoj borbi za prvo).
Znači ako sile zla pobijede, s te strane smo sigurni za jednog prevoditelja u familiji.

Mama ima samo osam razreda, pa joj je promaklo formalno učenje stranih jezika, ali je pohvatala nešto engleskog sa Eurosport kanala prateći atletiku jer (njenim riječima) jednostavno ne podnosi one kretene od naših komentatora.
Koliko to govori o njoj, a koliko o našim sportskim komentatorima, nemam pojma.

Ja sam 'Šuvarovo dijete' i naše je školovanje bilo komentirano u svim slojevima društva kroz sve godine od onda do danas, pa neću ulaziti u to, samo treba reći da smo se sa stranim jezikom formalno sreli (koji nisu imali privatne sate prije škole) u četvrtom razredu. I danas pamtim kako smo ostali 'paf' (uključujući i one sa privatnim instrukcijama) kada je ušla profesorica i održala uvodni govor od 5-6 minuta na engleskom. Nismo razumjeli ni riječi, ali danas bi joj dao dnevnicu u kešu na licu mjesta da mi održi taj govor opet. Da vidim što sam propustio.
(mi znatiželjni tipovi smo takvi, mrzimo kada nešto ne znamo)
Uglavnom, cijela ta godina je bila svojevrsna priprema za peti razred, kada je prava stvar trebala početi ozbiljno. Imali smo nekakvu slikovnicu u stilu Hogara Strašnog (jedan A4 list-jedna priča), bez teksta. Napisanog. Priča se puštala sa kazetofona i nakon uvodnog paničnog pitanja 'tko će to sve popamtiti' skužili smo da su tekstovi toliko jednostavni da smo ih sve memorirali do kraja godine. Cijelu prokletu slikovnicu sam znao ispričati na engleskom, što je dozlaboga impresioniralo moju mamu.
I vjerojatno nikoga drugog.
Teme su bile baš infantilne i još se sjećam prve stranice gdje upoznajemo protagoniste i 'I'm Jack, this is Bill, my friend Bill. Hello'
Kako bilo da bilo, prošli smo i došli do petog razreda i tamo skužili da i Englezi koriste pribor za pisanje, te počeli stvarno pisati i čitati strani jezik, sa više ili manje uspjeha.
Godine su prolazile, gramatika (hrvatska i engleska, podjednako) je postala sinonim za 'neprijatelj', a prvu riječ koja se ne uči u školi sam čuo kad mi je prijatelj u osmom razredu donio album od Mettalice 'Kill 'em all'.
Imali smo mi i program na TV-u na engleskom (srećom, sa titlovima), ali TV je u to doba imao nekoliko sitnih nedostataka.
Bila su samo dva programa, od kojih je drugi radio samo popodne. U Slavonskom Brodu smo hvatali i TV Sarajevo, pa smo bili sretnici sa tri (!) TV programa.
Klinci su gledali TV kad im starci to dopuste. Čitaj rijetko. A Bog ti bio na pomoći ako si sam uključio aparat. Jao...
Tako da je glazba bila pravi izvor za engleski koji nije ni malo ličio na 'I'm Jack, this is Bill, my friend Bill.'

U stvari ...

With all our screaming
We are gonna rip right through your brain
We got the lethal power
It is causing you sweet pain Oh sweet pain
When we start to rock
We never want to stop again

OVO je konačno bio dobar razlog da se otrese prašina sa riječnika.

I tako smo ušli u srednju školu sa tekstovima strane glazbe (kako tko i kako koje) u glavama, poslije se zapošljavali po kojekakvim firmama gdje si morao na engleskom i razmišljati, ako si htio ostati u toku i više nisi ni razmišljao o onom prvom danu, kada nisi znao kako ni što.

I onda mi neki dan dođe mali nećak (age 10) i kaže mi, 'bio sam nešto bolestan i odsutan iz škole cijeli tjedan, jedva čekam da se vratim u ponedjeljak i stanem na vrata i zagalamim -Daddy's back, bitches!-

Malo me to šokiralo na trenutak, ali hej, danas klinci pišu i čitaju engleski od prvog razreda osnovne, a znam jednog malca od 4 (!) godine kojeg mama vodi na engleski.

I tako ovaj moj uči iz GTA IV (provjerio sam) i do mature će vjerojatno znati bar još jedan strani jezik. Ne znam je li uspio u nakani jer je pokupio neki bronhitis i ide na inhalaciju svaki dan.
Life sucks, dog...yes
Ja sam stao na engleskom. Pametnom dosta pjeva

Sva je prilika da će naši unuci od prvog dana govoriti kineski, kad nas ovi kupe... A, mogli bi, kako je krenulo.

- 22:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2015  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Svibanj 2010 (2)
Travanj 2010 (1)
Travanj 2009 (2)
Ožujak 2009 (3)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (4)

Opis bloga

  • To su samo neke moje frustracije, ne zamarajte se



    Free IQ Test
    Free-IQTest.net - Free IQ Test




  • Brunsha
    Moja najdraža blogerica (plavuša, a pametna...raritet)


  • Flag Counter